PREDOČI si sljedeću situaciju: Isus Krist objašnjava da će mu njegovi vjerski neprijatelji u Jeruzalemu prouzročiti velike patnje te da će ga zatim dati ubiti. Apostol Petar, njegov bliski prijatelj, ne može vjerovati da će se to dogoditi. Štoviše, poziva Isusa na stranu i prekorava ga. Čini to jer je sigurno iskreno, duboko zabrinut za Isusa. No kako Isus gleda na Petrovo razmišljanje? “Odlazi iza mene, Sotono!” kaže Isus. “Ti si mi kamen spoticanja, jer ne misliš Božje misli, nego ljudske” (Matej 16:21-23).

Ove su riječi sigurno zaprepastile Petra! Želio je pomoći svom Učitelju kojeg je izuzetno volio i pružiti mu podršku, a ispalo je da mu je “kamen spoticanja”. Zašto se to dogodilo? Petar je vjerojatno razmišljao na pogrešan način na koji su ljudi često skloni razmišljati — vjerovao je samo u ono u što je želio vjerovati.

Jedna druga sklonost koja nas može spriječiti da ispravno razmišljamo je samouvjerenost. Apostol Pavao upozorio je sukršćane u drevnom Korintu riječima: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10:12). Zašto je Pavao dao to upozorenje? Očito zato što je znao koliko je lako početi krivo razmišljati te da se čak i umovi kršćana mogu ‘pokvariti i odvratiti od iskrenosti i čistoće koje pripadaju Kristu’ (2. Korinćanima 11:3).

To se dogodilo čitavoj generaciji Pavlovih predaka. Jehova im je rekao: “Misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi” (Izaija 55:8). Postali su “mudri u svojim očima” i to je imalo katastrofalne posljedice (Izaija 5:21, St). Stoga je mudro razmotriti što je potrebno da bismo ispravno razmišljali i tako izbjegli slične tragične posljedice.

Na pojedince u Korintu snažno je utjecalo tjelesno razmišljanje (1. Korinćanima 3:1-3). Više su važnosti pridavali ljudskim filozofijama nego Božjoj Riječi. Grčki mislioci tog vremena sasvim su sigurno bili vrlo inteligentni ljudi. No u Božjim su očima bili ludi. Pavao je rekao: “Pisano je: ‘Učinit ću da propadne mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih.’ Gdje je mudrac? Gdje pismoznalac? Gdje raspravljač ovog sustava stvari?  Nije li Bog mudrost svijeta učinio ludom?” (1. Korinćanima 1:19, 20). Na te je intelektualce utjecao “duh svijeta”, a ne Božji duh (1. Korinćanima 2:12). Njihove filozofije i nazori nisu bili u skladu s Jehovinim načinom razmišljanja.

Glavni izvor takvog tjelesnog razmišljanja je Sotona Đavo, koji je zaveo Evu posluživši se zmijom (1. Mojsijeva 3:1-6; 2. Korinćanima 11:3). Predstavlja li on prijetnju i za nas? Da! Božja Riječ pokazuje da je Sotona “zaslijepio umove” toliko velikom broju ljudi da se može reći kako “zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (2. Korinćanima 4:4; Otkrivenje 12:9). Koliko je stoga važno da budemo oprezni s obzirom na njegove namjere! (2. Korinćanima 2:11).

Apostol Pavao upozoravao je i na ‘prijevaru ljudi’ (Efežanima 4:14). Susretao se s ‘prijevarnim radnicima’ koji su se pretvarali da zastupaju istinu, ali su je zapravo iskrivljavali (2. Korinćanima 11:12-15). Da bi postigli svoje ciljeve, takvi ljudi možda navode samo one argumente koji potvrđuju njihovo razmišljanje, apeliraju na osjećaje, zavode poluistinama, navode na krive zaključke, a služe se čak i izravnim lažima.

Propagandisti često upotrebljavaju riječ “sekta” i slične riječi kako bi javnosti posredovali negativno mišljenje o određenoj grupi ljudi. U preporuci upućenoj Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, službenicima koji istražuju nove vjerske zajednice savjetovano je kako bi “bilo dobro da ne upotrebljavaju tu riječ”. Zašto? Smatra se da riječ “kult” ima izrazito negativan prizvuk. Slično tome, grčki intelektualci lažno su optuživali apostola Pavla da je “brbljavac”, što na grčkom doslovno znači “sakupljač sjemena”. Time su željeli reći da je besposlen, da svašta priča i ne radi ništa drugo nego sakuplja mrve znanja pa ih prenosi drugima. No Pavao je zapravo “objavljivao dobru vijest o Isusu i uskrsnuću” (Djela apostolska 17:18).

Jesu li metode propagandista uspješne? Jesu. Propaganda im je važno sredstvo kojim su uspjeli iskriviti mišljenje ljudi o pripadnicima drugih nacija i religija, što je dovelo do nacionalne mržnje i vjerske netrpeljivosti. Mnogi su se služili propagandom kako bi neomiljene manjinske skupine potisnuli na rub društva. Adolf Hitler je takvom propagandom uspio prikazati Židove i neke druge kao “nižu rasu”, “zle” i “prijetnju” za državu. Nemoj nikada dozvoliti da te drugi varaju na sličan način i zatruju ti um (Djela apostolska 28:19-22).

Lako se može dogoditi i da sami sebe zavaravamo. Često je teško odreći se stavova koji su nam prirasli srcu ili ih čak detaljno preispitati. Zašto? Zato što su naši stavovi često povezani s našim emocijama. A tada sami sebe možemo zavaravati time da se opravdavamo — pronalazimo izgovore za stavove koji su zapravo pogrešni i iskrivljeni.

To se dogodilo nekim kršćanima u prvom stoljeću. Poznavali su Božju Riječ, ali joj nisu dopustili da oblikuje njihovo razmišljanje. Posljedica je bila da su ‘sami sebe zavaravali krivim razmišljanjem’ (Jakov 1:22, 26). Ukoliko se ljutimo kad netko ospori naše mišljenje to bi mogao biti pokazatelj da se samozavaravamo. Umjesto da se ljutimo, mudro je da otvorena uma pažljivo saslušamo druge — čak i ako smo sigurni da je naše mišljenje ispravno (Priče Salamunove 18:17).

Što možemo učiniti da bismo ispravno razmišljali? Na raspolaganju nam je izvanredna pomoć, samo je trebamo prihvatiti. Mudri kralj Salamun rekao je: “Sine moj, ako primiš riječi moje, i zapovijedi moje sahraniš kod sebe, da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš  srce svoje k razumu, ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; tada ćeš razumjeti strah Jehovin, i poznanje Božje naći ćeš” (Priče Salamunove 2:1-5). Da, ako se doista potrudimo ispuniti svoj um i srce istinama iz Božje Riječi, bit ćemo uistinu mudri, razboriti i moći ćemo ispravno prosuđivati. Ono što ćemo pronaći u Božjoj Riječi daleko je vrednije od srebra ili bilo kojeg drugog materijalnog blaga (Priče Salamunove 3:13-15).

Da bismo ispravno razmišljali, neophodni su nam mudrost i znanje. Božja Riječ kaže: “Kad dođe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, pomnjivost će paziti na te, razum će te čuvati, izbavljajući te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, koji ostavljaju prave pute da idu putovima mračnim” (Priče Salamunove 2:10-13).

Naročito je u teško i opasno vrijeme važno dopustiti da Božji način razmišljanja oblikuje naš način razmišljanja. Snažne emocije poput gnjeva i straha mogu nam otežati da ispravno razmišljamo. “Nasilje obezumljuje mudroga”, kaže Salamun (Propovjednik 7:7). Čak bi nam se moglo dogoditi da se “gnjevi[mo] na Jehovu” (Priče Salamunove 19:3). Kako bismo se mogli gnjeviti na Boga? Tako da ga okrivljavamo za svoje probleme te tako da situaciju u kojoj se nalazimo koristimo kao izgovor za ono što radimo, a što nije u skladu s Božjim zakonima i načelima. Umjesto da mislimo kako mi uvijek sve najbolje znamo, ponizno saslušajmo one koji nam žele pomoći tako što nam daju mudre savjete iz Biblije. I ako je potrebno, spremno odbacimo ustaljena gledišta kad se pokažu pogrešna (Priče Salamunove 1:1-5; 15:22).

Živimo u opasnom vremenu, vremenu velike smetenosti. Stoga, da bismo znali ispravno prosuđivati i mudro postupati, izuzetno je važno da se redovito molimo Jehovi za vodstvo. Pavao je napisao: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7). Nedostaje li nam mudrosti kako bismo izašli na kraj s teškim problemima ili kušnjama, trebamo je “traži[ti] od Boga, jer on daje velikodušno svima i bez prekoravanja” (Jakov 1:5-8).

Apostol Petar znao je koliko je važno da njegovi sukršćani pokazuju mudrost stoga je nastojao ‘probuditi njihove sposobnosti jasnog razmišljanja’. Poticao ih je da se ‘sjećaju riječi koje su ranije govorili sveti proroci i zapovijedi Gospodina i Spasitelja’, Isusa Krista (2. Petrova 3:1, 2). Činimo li to i nastojimo li uskladiti svoje mišljenje s Jehovinom Riječi, ispravno ćemo razmišljati i mudro ćemo postupati.