“PROŠLE su dvije godine otkako smo ostali bez svoje djevojčice, što nas je strašno pogodilo.” Tako počinje jedno otvoreno pismo objavljeno u novinama Le Progrès, koje se izdaju u francuskom gradu Saint-Étiennu.

“Mélissa je imala tri mjeseca i bolovala je od teškog poremećaja koji se zove trisomija 18. Čovjek se nikada ne može potpuno oporaviti od tako nepravedne tragedije. Iako smo odgojeni kao katolici, stalno smo se pitali: ‘Bože, ako te ima, zašto dopuštaš ovakve stvari?’” Očito je da se majka koja je napisala ovo pismo osjećala razočarano i bespomoćno. U njenom pismu dalje stoji:

“Nedugo nakon toga, dvije žene pokucale su nam na vrata. Odmah sam prepoznala da su Jehovini svjedoci. Mislila sam ih ljubazno odbiti, no primijetila sam brošuru koju su nudile. Govorila je o tome zašto Bog dopušta patnje. Zato sam ih odlučila uvesti unutra s ciljem da im dokažem da su u krivu. Smatrala sam da moja obitelj predobro zna što je to patnja te da smo čuli već dosta fraza poput: ‘Bog vam ju je dao i Bog vam ju je uzeo.’ Te dvije Svjedokinje ostale su kod mene malo više od sat vremena. Suosjećajno su me slušale, a prije nego što su otišle, ja sam se već toliko bolje osjećaja da sam pristala na još jedan posjet. To je bilo prije dvije godine. Nisam postala Jehovin svjedok, ali sam počela proučavati Bibliju s njima te idem na njihove sastanke kad god mogu.”