EKONOMIST Adam Smith izjavio je to još u 18. stoljeću. Mnogi smatraju da danas istinitost ove tvrdnje još više dolazi do izražaja. Razlika između bogatih i siromašnih postaje sve očitija. Na Filipinima trećina stanovnika živi s manje od 1 dolara na dan, koliko se u bogatijim zemljama obično zaradi za nekoliko minuta. U izvještaju Ujedinjenih naroda Human Development Report 2002 kaže se da “5 posto najbogatijih ljudi na svijetu ima 114 puta veće prihode od 5 posto najsiromašnijih”.

I dok neki žive u relativnom komforu, milijuni ljudi žive kao bespravni naseljenici u straćarama koje izgrade gdje god je to moguće. Drugi nemaju toliko sreće — žive na ulici, na komadu kartona ili plastike tek toliko da baš nisu na tlu. Mnogi od njih snalaze se kako god znaju i umiju — kopaju po smeću te prikupljaju glomazni otpad ili sirovine koje odvoze na reciklažu.

Nejednakost između bogatih i siromašnih nije ograničena samo na zemlje u razvoju. Svjetska banka konstatira: “Siromašna područja postoje u svim zemljama.” Od Bangladeša do Sjedinjenih Država — bez obzira na razvijenost zemlje — ima ljudi koji se muče za koricu kruha ili krov nad glavom. U časopisu The New York Times citiran je izvještaj američkog Zavoda za demografsku statistiku objavljen 2001. koji pokazuje da se u Sjedinjenim Državama jaz između bogatih i siromašnih i dalje povećava. U njemu stoji: “Prošle je godine polovica prihoda ostvarenih u Sjedinjenim Državama pripala najimućnijoj petini stanovništva (...). Najsiromašnijoj petini pripalo je samo 3,5 posto.” U mnogim drugim zemljama situacija je ista ili čak i gora. Jedan izvještaj Svjetske banke otkrio je da otprilike 57 posto svjetskog stanovništva živi s manje od 2 dolara dnevno.

Da bi stvari bile još gore, 2002. godine milijune ljudi uznemirile su vijesti o direktorima poduzeća koji su se obogatili pod sumnjivim okolnostima. Čak i ako u tome nije bilo ničeg naočigled nezakonitog, mnogi vjeruju da su se ti rukovodioci,  kako se navodi u časopisu Fortune, “neizmjerno i sramno bogatili i pritom prešli svaku granicu”. Povezujući to s onim što se dešava u svijetu, neki se pitaju kako takvo ogromno, naglo bogaćenje — pri čemu su neki pojedinci zaradili i više stotina milijuna dolara — može biti opravdano kad toliko mnogo ljudi živi u siromaštvu.

Time se ne želi reći da nitko ništa ne poduzima kako bi olakšao težak položaj siromašnih. Činjenica je da dobronamjerni političari i humanitarne organizacije pokazuju namjere da promijene takvu situaciju. Međutim, stanje je i dalje vrlo teško. U izvještaju Human Development Report 2002 kaže se da su “mnoge zemlje siromašnije nego što su to bile prije 10, 20, a u nekim slučajevima, i prije 30 godina”, unatoč mnogim plemenitim nastojanjima da se prilike poboljšaju.

Znači li to da za siromašne nema nade? Pozivamo te da pročitaš sljedeći članak i razmotriš kako neke praktične savjete kojima već danas možeš poboljšati svoje životne prilike tako i rješenja na koja možda nisi ni pomislio.