PEGGY je jednom prilikom vidjela svog starijeg sina kako grubo razgovara s mlađim bratom. “Što misliš, je li lijepo da tako razgovaraš s bratom?” upitala ga je. “Pogledaj kako si ga rastužio!” Zašto mu se obratila tim riječima? Nastojala je poučiti svog sina kako da bude taktičan i obziran prema osjećajima drugih.

Apostol Pavao potaknuo je svog mlađeg suradnika Timoteja da bude “taktičan prema svima”. Na taj način Timotej ne bi povrijedio tuđe osjećaje (2. Timoteju 2:24, NS, fusnota). No što je taktičnost? Kako sam možeš postati još taktičniji? I kako drugima možeš pomoći da budu taktični?

Taktičnost je sposobnost prepoznavanja osjetljivosti neke situacije te sposobnost da nešto učinimo ili kažemo na najljubazniji ili najprikladniji način. Sama riječ izvedena je od latinske riječi koja znači “osjet dodira”. I kao što se prstima može osjetiti je li nešto ljepljivo, mekano, glatko, vruće ili dlakavo, tako i taktična osoba može uočiti osjećaje drugih ljudi te raspoznati kako njene riječi i postupci utječu na njih. No taktičnost nije samo vještina; ona podrazumijeva istinsku želju da se nekoga ne povrijedi.

U biblijskom izvještaju o Elizejevom sluzi Gijeziju nalazimo primjer osobe koja nije bila taktična. Jedna Sunamka kojoj je sin upravo umro na rukama došla je k Elizeju tražeći utjehu. Na pitanje je li sve u redu ona je odgovorila da jest. Međutim, kad je prišla proroku, “Gijezije pristupi da je otjera”. No Elizej je rekao: “Ostavi je, jer joj je duša u jadu” (2. Kraljevima 4:17-20, 25-27).

Kako je Gijezije mogao biti tako brzoplet i netaktičan? Istina je da u odgovoru na pitanje žena nije izrazila svoje osjećaje. No većina ljudi zapravo ne otkriva svoje osjećaje tek tako. Unatoč tome, sigurno se na neki način moglo prepoznati njeno emocionalno stanje. Elizej ga je očito prepoznao, a Gijezije nije — ili ga je možda ignorirao. Ovaj primjer dobro prikazuje zbog čega često dolazi do netaktičnog ponašanja. Kada osoba pretjeranu važnost pridaje svom poslu, lako se može dogoditi da ne prepozna ili ne mari za potrebe onih s kojima dolazi u kontakt. Ona je poput vozača autobusa koji toliko drži do voznog reda da ne želi stati kako bi primio putnike.

Da ne bismo bili netaktični poput Gijezija, moramo se truditi biti ljubazni prema ljudima jer ne znamo kako se oni doista osjećaju. Uvijek trebamo uočavati znakove koji nam odaju kako se netko osjeća te reagirati ljubaznim riječima i djelima. Kako se u tom pogledu možeš poboljšati?

Isus je jako dobro razumio osjećaje ljudi i znao je kako se valja ophoditi s njima. Jednom je prilikom ručao u kući farizeja Šimuna, kad mu je pristupila žena “koja je u gradu bila poznata kao grešnica”. Ni ova žena  nije ništa rekla, ali se po njenom postupanju moglo puno toga vidjeti. “Donijela [je] alabastrenu bočicu mirisnog ulja i smjestila se straga kod [Isusovih] nogu plačući, te mu je počela kvasiti noge suzama i brisati ih kosom svoje glave. Također mu je žarko ljubila noge i mazala ih mirisnim uljem.” Isus je shvatio značenje svega toga. I premda ni Šimun nije ništa rekao, Isus je znao da je on u sebi govorio: “Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je ova žena koja ga dotiče i kakva je, da je grešnica” (Luka 7:37-39).

Možeš li zamisliti kakva bi šteta nastala da ju je Isus odgurnuo ili da je pak Šimunu rekao: “Nerazumni čovječe! Zar ne vidiš da se ova žena kaje?” Umjesto toga, Isus je Šimunu taktično ispričao usporedbu o čovjeku koji je jednoj osobi oprostio velik dug, a drugoj mnogo manji dug. “Koji će ga od njih više ljubiti?” upitao je Isus. Isus je na taj način, umjesto osude, mogao Šimunu uputiti pohvalu jer je dobro odgovorio. Zatim je Šimunu ljubazno pomogao da uoči brojne pokazatelje ženinih dubokih osjećaja i kajanja. Nakon toga Isus se obratio ženi i pokazao joj da razumije kako se osjeća. Kazao je da su joj grijesi oprošteni, a potom rekao: “Vjera te tvoja spasila; idi u miru.” Kako su samo ove taktične riječi ojačale njenu odlučnost da postupa ispravno! (Luka 7:40-50). Isus je uvijek bio taktičan jer je zapažao osjećaje ljudi te je suosjećao s njima.

Kao što je Isus poučio Šimuna, tako i mi, nakon što sami naučimo prepoznavati osjećaje osobe koju promatramo, to isto možemo učiti druge. Iskusni objavitelji mogu ponekad toj vještini poučavati one koji su u kršćanskoj službi manje iskusni. Nakon što u službi propovijedanja posjete neku osobu, mogu analizirati pokazatelje koji govore o njenim osjećajima. Je li osoba bila bojažljiva, skeptična, uzrujana ili zaposlena? Kako bi joj se moglo pomoći na najljubazniji način? Starješine također mogu pomoći braći i sestrama koji su možda zbog netaktičnosti povrijedili jedni druge. Stoga pomognite svakoj osobi da razumije kako se osjeća ona druga. Je li uvrijeđena, smatra li da je se omalovažava ili da je krivo shvaćena? Kako lijepa gesta može umanjiti njene negativne osjećaje?

Roditelji trebaju svojoj djeci pomagati da budu suosjećajna, jer će ih to navesti na taktično postupanje. Peggin sin, kojeg smo spomenuli na početku, primijetio je crvenilo na licu svog mlađeg brata, njegove iskrivljene usnice i suze u očima te shvatio kakvu je bol nanio svome bratu. Kao što se njegova majka i nadala, bilo mu je žao zbog toga i odlučio se promijeniti. Peggini sinovi još su se u djetinjstvu naučili taktičnosti i zato su godinama kasnije postali produktivni učitelji i pastiri u kršćanskoj skupštini.

Taktičnost je naročito važna kad se ljutiš na nekoga. U tom bi trenutku tako lako mogao povrijediti njegovo dostojanstvo. Uvijek je dobro prvo uputiti konkretnu pohvalu. Umjesto da kritiziraš onoga kome se obraćaš, usredotoči se na problem. Objasni kako njegov postupak djeluje na tebe i reci mu što bi volio da bude drugačije. Zatim budi spreman slušati. Moguće je da si ga krivo shvatio.

Ljudima je drago kad vide da razumiješ njihov stav, čak i ako se ne slažeš s njim. Isus  je govorio taktično, pokazujući da razumije Martino ogorčenje. Rekao je: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ oko mnogih stvari” (Luka 10:41). Slično tome, kada osoba govori o nekom problemu, nemoj predlagati rješenje prije nego što čuješ u čemu je stvar. Taktičan način da pokažeš kako razumiješ situaciju jest da svojim riječima ponoviš u čemu se sastoji problem ili pritužba. Tako ćeš na obziran način pokazati da razumiješ u čemu je problem.

Kada je kraljica Estera htjela zamoliti svog muža da poništi zavjeru koju je Aman smislio kako bi uništio Židove, ona je taktično pripremila teren kako bi oraspoložila svog muža. Tek je nakon toga spomenula tu osjetljivu temu. Međutim, nešto možemo naučiti i ako zapazimo što nije rekla. Postupajući taktično, ona nije spomenula da je i njen muž dijelom odgovoran za tu opaku zamisao (Estera 5:1-8; 7:1, 2; 8:5).

Slično tome, kada ideš u posjet mužu naše sestre koji nije Jehovin svjedok, nemoj odmah skrenuti razgovor na Bibliju. Ne bi li bilo bolje da taktično započneš razgovor o temama koje njega interesiraju? Kada u Dvoranu Kraljevstva dođe gost koji je ležerno odjeven ili netko koga dugo vremena nije bilo na sastancima, nemoj komentirati njegovu odjeću ili odsutnost, već mu izrazi srdačnu dobrodošlicu. A kada primijetiš da novozainteresirana osoba ima neki krivi stav, možda je najbolje da je ne ispravljaš odmah (Ivan 16:12). Dakle, taktičnost podrazumijeva da se prepozna i što ne treba reći.

Ako naučiš govoriti taktično, to će ti pomoći da s drugima budeš u miru, čak i kad netko krivo shvati tvoje poticaje te postane ogorčen i ljut. Naprimjer, kada su ljudi iz Efraimovog plemena počeli ‘žestoko vikati’ na Gedeona, on je u svom taktičnom odgovoru objasnio što se stvarno dogodilo te je objektivno ocijenio ono što su dotad učinili. Bio je taktičan jer je shvatio zašto su se uzrujali, a svojom je skromnošću na njih djelovao umirujuće (Suci 8:1-3; Priče Salamunove 16:24).

Uvijek razmišljaj kako će tvoje riječi utjecati na druge. Budeš li se trudio postupati taktično, moći ćeš doživjeti radost opisanu u Pričama Salamunovim 15:23: “Raduje se čovjek odgovorom usta svojih, i riječ u [pravo] vrijeme kako je dobra!”