Jesi li ikada u novinama čitao osmrtnice ili opširan članak o životu i djelu neke preminule osobe? Jesi li se tada zapitao: ‘Što bi ljudi govorili o meni?’ Koliko se ljudi uopće pita po čemu će ih drugi nakon smrti pamtiti? Stoga razmisli o ovim prilično izravnim pitanjima: Da si umro jučer, što bi danas ljudi govorili o tebi? Na kakvom si glasu? U kakvom bi sjećanju volio ostati onima koji te poznaju i Bogu?

Mudri je pisac biblijske knjige Propovjednika rekao: “Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se tko rodi” (Propovjednik 7:1). Zašto bi dan nečije smrti bio bolji od dana kad se rodio? Zato što osoba prilikom rođenja još nije imala prilike steći dobar glas. Stranica njezina života posve je prazna. Tijekom života može steći bilo dobar bilo loš glas. Stoga je za one koji su u životu stekli dobro ime dan smrti u tom smislu doista bolji nego dan rođenja.

Dakle, moramo donijeti važnu odluku. Zapravo, svakodnevno se suočavamo s brojnim odlukama koje će odrediti na kakvom ćemo glasu ostati kad nas više ne bude, a osobito kao kakve će nas Bog pamtiti. Zbog toga je isti hebrejski mudrac napisao: “Spomen pravednikov ostaje blagoslovljen, a ime bezbožničko trune” (Priče Salamunove 10:7). Izuzetna je čast biti u Božjem sjećanju kao osoba koja je dostojna njegovog blagoslova!

Ako smo mudri, ugađat ćemo Bogu živeći u skladu s mjerilima koja je on postavio. To znači da trebamo živjeti u skladu s temeljnim načelima koja je spomenuo Krist: “‘Ljubi Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom.’ To je najveća i prva zapovijed. Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe.’ O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci” (Matej 22:37-40).

Neke se ljude pamti kao dobrotvore, humanitarne radnike, borce za građanska prava ili zbog njihovih dostignuća u poslovnom svijetu, znanosti, medicini ili drugim djelatnostima. A po čemu bi ti volio da te ljudi pamte?

Škotski pjesnik Robert Burns (1759-1796) izrazio je želju da nam neka sila omogući da se vidimo onakvima kakvima nas vide drugi. Možeš li nakon što objektivno ocijeniš samog sebe reći da si na dobrom glasu i kod ljudi i kod Boga? Dugoročno gledajući, odnosi s drugima sigurno su mnogo važniji  od prolaznih ostvarenja u sportu ili poslovnom svijetu. Stoga se postavlja pitanje: Kako djelujemo na druge svojim razgovorima, manirama i gestama? Djelujemo li pristupačno ili rezervirano? Jesmo li ljubazni ili grubi? Prilagodljivi ili kruti? Djelujemo li srdačno i toplo ili hladno i suzdržano? Postupamo li poput destruktivnog kritičara ili poput konstruktivnog savjetnika? Razmotrimo neke povijesne i suvremene primjere da vidimo čemu nas uče u tom pogledu.