PUTEM kršćanskih sastanaka Jehova svoj narod održava duhovno jakim. Redovitošću na sastancima pokazujemo da cijenimo duhovnu hranu koju nam Jehova tako daje. Osim toga, sastanci su prilika da se ‘potičemo na ljubav i dobra djela’, što je važan način iskazivanja međusobne ljubavi (Hebrejima 10:24; Ivan 13:35). No kako na sastancima možemo ‘poticati’ svoju braću?

Kralj David napisao je o sebi: “Kazujem ime tvoje braći; usred skupštine hvaliću te. Tebe ću hvaliti na skupštini velikoj.” “Priznavaću te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliću te.” “Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam” (Psalam 22:22, 25; 35:18; 40:9).

Kad su se kršćani u danima apostola Pavla sastajali radi obožavanja Boga, na sličan su način javno govorili o svojoj vjeri u Jehovu i o njegovoj slavi. Tako su jedni druge hrabrili i poticali na ljubav i dobra djela. Danas, mnogo stoljeća nakon Davidovih i Pavlovih dana, mi doista ‘vidimo da se približava Jehovin  dan’ (Hebrejima 10:24, 25). Sotonin sustav stvari srlja u propast i problema je sve više. ‘Ustrajnost nam je potrebna’ kao nikad prije (Hebrejima 10:36). A tko nas može bolje hrabriti na ustrajnost, ako ne naša braća!

Danas, kao i u prošlosti, svaki kršćanin ima priliku “usred skupštine” izražavati svoju vjeru. Jedna od svima dostupnih mogućnosti za to je odgovaranje na pitanja koja se na skupštinskim sastancima upućuju prisutnima. Nikad ne podcjenjuj dobre rezultate koji se komentiranjem mogu postići. Primjerice, ako se komentira kako nadvladati ili izbjeći određene probleme, to jača odlučnost naše braće da žive po biblijskim načelima. Ako netko u komentaru objasni navedene biblijske retke koji nisu citirani ili spomene misli koje je pronašao prilikom osobnog studija, može druge potaknuti da i sami redovitije proučavaju.

Spoznaja da su naši komentari na sastancima korisni i nama i drugima trebala bi sve nas koji smo Jehovini svjedoci potaći da nadvladamo sramežljivost ili povučenost. Osobito je važno da na sastancima komentiraju starješine i sluge pomoćnici, budući da se od njih očekuje da drugima budu primjer u aktivnosti i redovitosti na sastancima. No što može učiniti netko kome je teško komentirati na sastancima?

Ne zaboravi da je komentiranje sastavni dio našeg obožavanja Jehove. Jedna kršćanka iz Njemačke objašnjava kako ona gleda na svoje komentare: “Oni su moj osobni odgovor na Sotonine pokušaje da Božji narod odvrati od javnog izražavanja vjere.” Novokršteni brat koji je u istoj skupštini kaže: “Uvijek se molim Jehovi da mi pomogne u komentiranju.”

Dobro se pripremi. Ako unaprijed ne proučiš gradivo, bit će ti teško komentirati, a tvoji komentari neće biti tako kvalitetni. Prijedlozi za kvalitetnije komentiranje nalaze se u knjizi Teokratska škola propovijedanja — korisno obrazovanje na 70. stranici. *

Postavi si cilj da na svakom sastanku komentiraš barem jednom. To znači da trebaš pripremiti više odgovora jer što češće dižeš ruku, to je veća vjerojatnost da će te brat koji vodi točku prozvati. Možda bi mu čak unaprijed mogao reći za koja si se pitanja pripremio. To je od naročite pomoći ako si u komentiranju početnik. Iako ti je možda teško podići ruku “na skupštini velikoj”, dodatni poticaj za komentiranje dat će ti spoznaja da je to tvoj odlomak te da će voditelj pogledom tražiti tvoju ruku.

 Počni komentirati što prije. Težak zadatak odgađanjem ne postaje lakši. Bit će ti lakše ako komentiraš odmah na početku. Iznenadit će te koliko je lakše komentirati drugi ili treći put nakon što prvim komentarom probiješ led.

Sjedni na odgovarajuće mjesto. Nekima je lakše komentirati kad sjede u prednjem dijelu Dvorane Kraljevstva. Manje toga im odvraća pažnju i manja je vjerojatnost da će ih voditelj previdjeti. Ako tvoja skupština ne koristi prijenosne mikrofone, a ti sjedneš naprijed, imaj na umu da moraš govoriti dovoljno glasno kako bi te svi mogli čuti.

Pažljivo slušaj. Tako nećeš ponoviti ono što je netko već rekao. Isto tako, komentari drugih mogli bi te podsjetiti na neki redak ili misao kojom se možeš nadovezati na njihov komentar. Ponekad se i nekim kratkim iskustvom može potkrijepiti misao o kojoj se govori. Takvi su komentari veoma korisni.

Nauči odgovarati svojim riječima. Daješ li komentar čitajući iz gradiva koje se proučava, pokazuješ da si našao točan odgovor i to može biti dobar način da započneš s komentiranjem. No budeš li napredovao tako da odgovaraš vlastitim riječima, pokazat ćeš da razumiješ gradivo. Naše publikacije nije potrebno citirati. Komentari Jehovinih svjedoka ne svode se na ponavljanje onoga što piše u njihovim publikacijama.

Drži se teme. Komentari koji nemaju veze s temom ili se udaljuju od glavnih misli što ih se razmatra nisu primjereni. To znači da tvoji komentari trebaju biti u skladu s temom o kojoj se govori. Tada će obogatiti duhovno izgrađujuću diskusiju o zadanoj temi.

Nastoj ohrabriti druge. Budući da je hrabrenje drugih jedan od važnih ciljeva komentiranja, nemoj govoriti nešto što bi ih moglo obeshrabriti. Nadalje, nemoj odlomak prokomentirati toliko detaljno da drugima ne ostane ništa ili gotovo ništa za komentiranje. Dugi ili komplicirani odgovori obično su teško razumljivi. Kratki odgovori od samo nekoliko riječi mogu biti vrlo djelotvorni i mogu ohrabriti nove da i oni daju kratke komentare koje su pripremili.

Što se tiče hrabrenja drugih, velika odgovornost leži upravo na onome tko vodi sastanak. Voditelj treba s velikim zanimanjem pratiti svaki komentar tako da ga pažljivo sluša i pritom ljubazno gleda osobu koja odgovara umjesto da pažnju poklanja nečem drugom. Kako bi samo bilo neumjesno da zbog nepažljivog slušanja bespotrebno ponovi ono što je upravo rečeno ili postavi pitanje na koje je netko upravo odgovorio!

Voditelj bi djelovao obeshrabrujuće ako bi svaki put svojim riječima ponovio upravo dani komentar, kao da želi reći da je komentar u nečemu bio manjkav. S druge strane, doista je ohrabrujuće kada komentari  obogaćuju diskusiju o nekoj važnoj misli. Voditelj može pitanjima kao što su: ‘Kako to možemo primijeniti u našoj skupštini?’ ili ‘Koji biblijski redak u ovom odlomku potvrđuje ovo što je upravo rečeno?’ ohrabriti braću da daju konstruktivne komentare kojima će obogatiti sastanke.

Naravno, nove i sramežljive treba osobito pohvaliti kada daju komentar. To se može učiniti nasamo po završetku studija kako se osoba ne bi osjećala neugodno i kako bi je voditelj mogao savjetovati ako je potrebno.

S osobom koja uvijek nastoji dominirati razgovorom drugi ne vole komunicirati. Oni koji je slušaju nemaju želju izraziti svoje mišljenje. Prepuste se slušanju s pola uha, ako uopće slušaju. Slično se događa ako voditelj dominira diskusijom jer prečesto sam komentira. Naravno, onaj tko vodi sastanak može povremeno dodatnim pitanjima navesti prisutne da se izjasne i potaknuti ih da razmišljaju o temi o kojoj se govori. No takva pitanja treba koristiti umjereno.

Voditelj ne mora prozvati onoga tko prvi digne ruku. Time bi mogao obeshrabriti one kojima treba nešto više vremena da formuliraju komentar. Ako malo pričeka, dat će priliku za komentiranje onima koji je još nisu imali. Isto tako, bilo bi razborito da ne proziva malu djecu kada treba odgovoriti na pitanja o stvarima koje ona ne mogu razumjeti.

Što ako netko krivo odgovori? Voditelj ne smije osobu koja krivo odgovori dovesti u neugodnu situaciju. Čak i netočni komentari često u sebi sadrže nešto što je točno. Ako se taktično osvrne na ono što je u odgovoru točno, preformulira pitanje ili postavi potpitanje, voditelj može bez nepotrebne neugodnosti ispraviti netočan odgovor.

Ako brat koji vodi sastanak želi skupštinu ohrabriti na komentiranje, treba izbjegavati općenita pitanja poput: ‘Ima li još netko neki komentar?’ Izjava: ‘Tko još nije komentirao? Ovo mu je sada zadnja prilika!’ može biti izrečena s dobrom namjerom, no teško da će ikoga ohrabriti da pred svima komentira. Braći ne bi trebalo nametati osjećaj krivnje jer nisu komentirala ranije tokom studija. Naprotiv, treba ih hrabriti da s drugima podijele svoja saznanja — a dijeliti s drugima ono što imaš znači pokazivati ljubav. Osim toga, kada voditelj nekoga prozove da komentira, ne bi trebao reći: “Poslije njega čut ćemo još komentare brata tog-i-tog i sestre te-i-te.” Voditelj najprije treba saslušati odgovor i potom utvrditi je li potreban još koji komentar.

Pohađanje kršćanskih sastanaka duhovna je potreba, a komentiranje na njima čast. Što više na ovaj jedinstveni način — “usred skupštine” — hvalimo Jehovu, to više oponašamo Davida i pokazujemo da ozbiljno shvaćamo Pavlov savjet. Aktivnošću na sastancima pokazujemo da volimo svoju braću te da smo dio Jehovine velike skupštine. Bi li želio biti igdje drugdje dok ‘gledaš kako se približava dan’? (Hebrejima 10:25).