1, 2. (a) Koliko je dragocjen ljudski govor? (b) Kako Jehovini sluge žele koristiti svoj jezik?

“LJUDSKI govor je tajna; to je dar od Boga, čudo.” Tako je napisao leksikograf Ludwig Koehler. Možda taj dragocjeni dar od Boga uzimamo kao nešto samo po sebi razumljivo (Jakov 1:17). No razmislimo koliko se toga gubi kad neka nama draga osoba doživi moždani udar, pa više ne može razgovijetno govoriti. “Mogli smo razgovarati o svemu i zato smo bili jako prisni”, kaže Joan, čiji je muž nedavno imao moždani udar. “Naši mi razgovori tako nedostaju!”

² Razgovorima se može učvrstiti prijateljstva, izgladiti nesporazume, ohrabriti malodušne, ojačati vjeru i obogatiti život — no to se nikada ne postiže automatski. Mudri kralj Salamun rekao je: “Ima tko govori kao da mač probada, a jezik je mudrih lijek” (Priče Salamunove 12:18). Kao Jehovini sluge želimo da naši razgovori liječe i izgrađuju, a ne da nanose bol i razaraju. Isto tako, svojim riječima želimo hvaliti Jehovu kako u službi propovijedanja tako i u svakodnevnim razgovorima. Psalmist je u pjesmi rekao: “Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slavićemo dovijeka” (Psalam 44:8).

3, 4. (a) S kojim se problemom svi mi suočavamo kad su u pitanju naši razgovori? (b) Zašto je važno o čemu govorimo?

³ “Jezik”, upozorava učenik Jakov, “nitko od ljudi ne može ukrotiti.” On nas podsjeća: “Svi se spotičemo mnogo puta. Ako se tko ne spotiče u riječi, on je savršen čovjek, sposoban zauzdati i cijelo svoje tijelo” (Jakov 3:2, 8). Nitko od nas nije savršen. Stoga ni uz najbolju volju naši razgovori ne izgrađuju uvijek druge niti donose hvalu našem Stvoritelju. Iz tog razloga trebamo naučiti paziti što govorimo. Osim toga, Isus je rekao: ‘Ljudi će za svaku beskorisnu riječ koju kažu položiti račun u Sudnji dan; jer po svojim ćeš riječima biti proglašen pravednim, i po svojim ćeš riječima biti osuđen’ (Matej 12:36, 37). Da, pravi nas Bog smatra odgovornima za ono što kažemo.

⁴ Jedan od najboljih načina kako izbjeći štetan govor jest steći naviku pričati o duhovnim stvarima. U ovom članku vidjet ćemo kako to možemo postići, o kojim temama možemo razgovarati i koje koristi imamo kad vodimo izgrađujuće razgovore.

5. U kom smislu srce igra ključnu ulogu u vođenju izgrađujućih razgovora?

⁵ Da bismo stekli naviku voditi izgrađujuće razgovore, najprije moramo biti svjesni da  naše riječi otkrivaju što nam je u srcu. Isus je rekao: “Usta govore ono čime obiluje srce” (Matej 12:34). Jednostavno rečeno, mi volimo razgovarati o stvarima koje smatramo važnima. Stoga se trebamo upitati: ‘Što moji razgovori govore o mom srcu? Kad sam s članovima obitelji ili braćom i sestrama u vjeri, jesu li glavna tema mojih razgovora duhovne stvari ili se sve vrti oko sporta, odjeće, filmova, hrane, toga što sam zadnje kupio ili beznačajnih stvari?’ Možda su nam život i misli postali usmjereni na manje važne stvari, a da toga nismo ni svjesni. Ako ispravno postavimo prioritete, naši će razgovori, a i život, biti kvalitetniji (Filipljanima 1:10).

6. Kako razmišljanje utječe na naše razgovore?

⁶ Smisleno razmišljanje još je jedna stvar koja nam pomaže poboljšati kvalitetu razgovora. Ako se uistinu trudimo razmišljati o duhovnim stvarima, samim tim će se i naši razgovori početi temeljiti na duhovnim stvarima. Kralj David bio je svjestan da su te dvije aktivnosti povezane. U pjesmi je rekao: “Da su ti riječi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Jehova” (Psalam 19:14). A psalmist Azaf rekao je o Bogu: “Mislio sam o svim djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj” (Psalam 77:12). Logično je da će onaj kome su srce i um zaokupljeni istinama iz Božje Riječi govoriti o hvalevrijednim stvarima. Jeremija nije mogao a da ne govori o onome čemu ga je Jehova poučio (Jeremija 20:9). I mi ćemo slično osjećati ako redovito razmišljamo o duhovnim stvarima (1. Timoteju 4:15).

7, 8. Što nam može poslužiti kao temelj za izgrađujuće razgovore?

⁷ Ako se redovito bavimo duhovnim stvarima, imat ćemo mnogo tema za izgrađujuće razgovore (Filipljanima 3:16). Na sastancima pokrajine, kongresima, skupštinskim sastancima, u tekućim izdanjima te dnevnom citatu s popratnim komentarom dobivamo duhovne dragulje koje možemo dijeliti s drugima (Matej 13:52). A kako su tek ohrabrujuća iskustva iz kršćanske službe!

⁸ Kralj Salamun bio je zadivljen velikom raznolikošću drveća, kopnenih životinja, ptica i riba koje je vidio u Izraelu (1. Kraljevima 4:33). Volio je razgovarati o Božjim djelima stvaranja. I mi to možemo činiti. Jehovini sluge rado pričaju o raznim temama, no duhovne osobe vole da duhovne stvari uvijek budu dio njihovih razgovora (1. Korinćanima 2:13).

9. Koji je savjet Pavao dao Filipljanima?

⁹ O čemu god da pričamo naši će razgovori izgrađivati druge ako pritom uvažavamo savjet koji je apostol Pavao dao skupštini u Filipima. Napisao je: “Što je god istinito, što je god od ozbiljnog interesa, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, o čemu se god dobro govori, ima li što čestito i ima li što hvalevrijedno, to razmatrajte” (Filipljanima 4:8). Sve ovo što Pavao spominje toliko je važno da je korišten trajni glagol “razmatrajte”. Time bismo trebali puniti svoj um i srce. Da vidimo kako nam tih osam stvari koje je Pavao naveo pomaže da vodimo kvalitetnije razgovore.

10. Što doprinosi tome da naši razgovori uključuju ono što je istinito?

¹⁰ Ono što je istinito ne znači samo govoriti ono što je točno, a nije pogrešno. To se odnosi na nešto ispravno i pouzdano, kao što je istina iz Božje Riječi. Stoga kada razgovaramo s drugima o biblijskim istinama koje su nas se dojmile, o predavanjima ili govorima koji su nas ohrabrili ili biblijskim savjetima koji su nam pomogli, mi razmatramo ono što je istinito. S druge strane, odbacujemo ‘lažno nazvanu “spoznaju”’ koja samo djeluje istinito (1. Timoteju 6:20). Isto tako, mi ne prenosimo ono što je bilo rečeno u nekom ogovaranju niti prepričavamo sumnjiva iskustva iz službe čiju je točnost nemoguće potvrditi.

11. O kojim stvarima koje su od ozbiljnog interesa možemo razgovarati?

 ¹¹ Ono što je od ozbiljnog interesa odnosi se na teme koje su dostojanstvene i važne, a nisu beznačajne ili nebitne. U to su uključene misli vezane uz našu kršćansku službu, kritična vremena u kojima živimo i potrebu da se uvijek dobro vladamo. Kad razgovaramo o takvim ozbiljnim stvarima, jačamo svoju odlučnost da ostanemo duhovno budni, besprijekorni i nastavimo propovijedati dobru vijest. Doista, zanimljiva iskustva iz službe i aktualni događaji koji nas podsjećaju da živimo u posljednjim danima nepresušan su izvor tema za ohrabrujuće razgovore (Djela apostolska 14:27; 2. Timoteju 3:1-5).

12. O čemu nije dobro razgovarati uzimajući u obzir Pavlov savjet da razmatramo ono što je pravedno i čisto?

¹² Biti pravedan znači postupati onako kako se Bogu dopada — držati se njegovih mjerila. Čisto prenosi misao o čednosti u mislima i vladanju. Klevetama, prostačkim šalama ili  bilo kakvim aluzijama na seks nema mjesta u našim razgovorima (Efežanima 5:3; Kološanima 3:8). Kad takvo što postane predmet razgovora na radnom mjestu ili u školi, kršćani postupaju mudro ako napuste društvo osoba koje pričaju o tome.

13. O čemu možemo razgovarati, a da je dopadljivo i pozitivno?

¹³ Kad Pavao preporuča da razmatramo ono što je dopadljivo, on misli na ono što je ugodno i privlačno ili na ono što potiče na ljubav, za razliku od onoga što izaziva mržnju, ogorčenost ili svađe. Ono o čemu se dobro govori odnosi se na nešto što je cijenjeno ili na dobrom glasu. Takvi pozitivni izvještaji mogu biti životne priče vjerne braće i sestara koje redovito izlaze u časopisima Kula stražara i Probudite se! Kad pročitaš te članke koji jačaju vjeru, zašto s drugima ne bi popričao o nečemu što ti se svidjelo u njima? A kako je samo ohrabrujuće slušati o onome što su drugi postigli u duhovnom pogledu! Takvim se razgovorima izgrađuje ljubav i jedinstvo u skupštini.

14. (a) Što moramo činiti ako želimo biti čestiti? (b) Kako u svoje razgovore možemo uključiti ono što je hvalevrijedno?

¹⁴ Pavao govori i o onome ‘što je čestito’. Čestitost se odnosi na dobrotu ili moralnu vrsnoću. Moramo paziti da naš govor bude u skladu s biblijskim načelima i da ne odstupa od onoga što je pravedno, čisto i kreposno. Hvalevrijedno znači pohvalno. Ako čuješ neki dobar govor ili vidiš neku osobu u skupštini koja je vjerna, govori o tome — i onome tko je osobno uključen u to i drugima. Apostol Pavao je često hvalio svoje suvjernike zbog njihovih dobrih osobina (Rimljanima 16:12; Filipljanima 2:19-22; Filemonu 4-7). A naravno, i djela stvaranja našeg Stvoritelja vrijedna su svake hvale. U njima nalazimo mnogo toga što može biti predmet izgrađujućih razgovora (Priče Salamunove 6:6-8; 20:12; 26:2).

15. Koja biblijska zapovijed obvezuje roditelje da vode smislene razgovore s djecom?

¹⁵ U 5. Mojsijevoj 6:6, 7 stoji: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ.” Nema sumnje da se ovom zapovijedi zahtijeva da roditelji vode smislene, duhovne razgovore s djecom.

16, 17. Što kršćanski roditelji mogu naučiti iz primjera Jehove i Abrahama?

¹⁶ Zamislimo koliko su Isus i njegov nebeski Otac razgovarali o zadatku koji je on morao obaviti na Zemlji. ‘Sam Otac koji me poslao dao mi je zapovijed što da kažem i što da govorim’, rekao je Isus svojim učenicima (Ivan 12:49; 5. Mojsijeva 18:18). Patrijarh Abraham sigurno je satima razgovarao sa svojim sinom Izakom o tome kako je Jehova blagoslovio njih i njihove pretke. Ti su razgovori Isusu i Izaku sigurno pomogli da se ponizno podlože Božjoj volji (1. Mojsijeva 22:7-9; Matej 26:39).

 ¹⁷ I danas se s djecom treba voditi izgrađujuće razgovore. Iako su jako zauzeti, roditelji moraju pronaći vrijeme za razgovor s njima. Ako vam je moguće, zašto se ne biste dogovorili da barem jednom u toku dana zajedno jedete? Tokom i nakon obroka imate prilike voditi izgrađujuće razgovore koji su izuzetno vrijedni za duhovno zdravlje obitelji.

18. Navedi iskustvo koje pokazuje koliko je važna dobra komunikacija između roditelja i djece.

¹⁸ Alejandro je pionir i ima oko 20 godina. O vremenu kad je imao 14 godina i sumnjama koje su ga tada proganjale kaže: “Zbog utjecaja koji su vršili djeca iz škole i učitelji nisam bio siguran postoji li Bog i može li se vjerovati Bibliji. Roditelji su satima strpljivo razgovarali sa mnom o tome. To mi je pomoglo ne samo da se oslobodim sumnji u tom teškom periodu nego i da donesem dobre odluke u životu.” A kako je danas? Alejandro nastavlja: “Još uvijek živim s roditeljima. No budući da smo jako zaposleni, otac i ja teško nalazimo vremena da nasamo razgovaramo. Zato jednom tjedno zajedno jedemo kod njega na poslu. Ti mi razgovori jako puno znače.”

19. Kako nam svima koriste razgovori o duhovnim stvarima?

¹⁹ Zar i mi ne cijenimo prilike kada možemo voditi korisne duhovne razgovore sa svojim suvjernicima? To možemo činiti na sastancima, u službi propovijedanja, na druženjima ili putovanjima. Pavao se radovao što je mogao razgovarati s kršćanima u Rimu. “Čeznem vidjeti vas”, napisao im je, “da bi među vama došlo do razmjene ohrabrenja, da se svatko ohrabri vjerom drugoga, i vašom i mojom” (Rimljanima 1:11, 12). “Razgovori o duhovnim stvarima sa sukršćanima imaju važnu svrhu”, kaže Johannes, kršćanski starješina. “Oni vesele srce i pomažu da se lakše nosimo sa svakodnevnim pritiscima. Često zamolim ostarjele da mi pričaju o svom životu i tome što im je pomoglo da ostanu vjerni. Tokom godina razgovarao sam s mnogim osobama, a svaka mi je rekla nešto mudro i korisno što je obogatilo moj život.”

20. Što možemo učiniti ako je netko sramežljiv?

²⁰ Što ako je nekoga teže uključiti u razgovor o duhovnim stvarima? Nemoj odustati. Možda će se kasnije ukazati neka povoljnija prilika za to. “Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama”, rekao je Salamun (Priče Salamunove 25:11, St). Pokaži razumijevanje prema onima koji su sramežljivi. “Savjet je u srcu čovječjem duboka voda, ali čovjek razuman crpe ga” * (Priče Salamunove 20:5). A iznad svega, nikada ne dozvoli stavovima drugih da te spriječe da razgovaraš o onome što ti je u srcu.

21, 22. Koje koristi imamo kad razgovaramo o duhovnim stvarima?

²¹ “Nikakva trula riječ neka ne izlazi iz vaših usta”, savjetovao je Pavao, “nego samo ona koja je dobra za izgrađivanje prema potrebi, da bi pružila ono što je korisno onima  koji slušaju” (Efežanima 4:29; Rimljanima 10:10). Možda je potrebno uložiti trud kako bi razgovori išli u ispravnom pravcu, no to donosi mnoge koristi. Kad razgovaramo o duhovnim stvarima, imamo priliku govoriti o svojoj vjeri drugima i izgrađivati svoju braću.

²² Stoga, koristimo dar govora kako bismo jačali druge i hvalili Boga. Takvi će razgovori nama biti izvor zadovoljstva, a drugima ohrabrenja. Što je još važnije, obradovat će Jehovino srce jer on obraća pažnju našim razgovorima i raduje se kad jezik koristimo na ispravan način (Psalam 139:4; Priče Salamunove 27:11). Ukoliko razgovaramo o duhovnim stvarima, možemo biti sigurni da nas Jehova neće zaboraviti. Govoreći o onima koji služe Jehovi u današnje vrijeme, Biblija kaže: “Tada koji se boje Jehove govoriše jedan drugome, i pogleda Jehova, i ču, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje Jehove i misle o imenu njegovu” (Malahija 3:16; 4:5). Doista je važno da naši razgovori budu izgrađujući!