“NAVODNO je tijekom povijesti napisano više knjiga o [Martinu Lutheru] nego o bilo kojem drugom čovjeku, izuzev o njegovom učitelju, Isusu Kristu”, stajalo je u časopisu Time. Luther je svojim spisima i djelovanjem odigrao ključnu ulogu u pokretanju reformacije — vjerskog pokreta koji se naziva “najznačajnijom prekretnicom u povijesti čovječanstva”. Kao reformator utjecao je na formiranje novih vjerskih nazora u Europi te na ovom kontinentu doprinio procesu napuštanja srednjeg vijeka. Osim toga, Luther je postavio temelj njemačkom književnom jeziku. Njegov prijevod Biblije nedvojbeno je najrašireniji njemački prijevod Svetog pisma.

Kakav je čovjek bio Martin Luther? Kako je uspio tako snažno utjecati na zbivanja u Europi?

Martin Luther rodio se u studenome 1483. u Eislebenu u Njemačkoj. Otac mu je radio u rudniku bakra, no dovoljno je zarađivao kako bi Martinu omogućio visoku naobrazbu. Martin se 1501. upisao na Sveučilište u Erfurtu. U sveučilišnoj biblioteci prvi je puta pročitao Bibliju. “Jako me se dojmila ta knjiga”, rekao je, “i volio bih biti te sreće da jednog dana posjedujem vlastiti primjerak.”

Luther je s 22 godine otišao u samostan u Erfurtu, gdje je stupio u Augustinski red. Kasnije je studirao na Sveučilištu u Wittenbergu i postao doktor teologije. Luther je smatrao da nije dostojan Božje milosti, zbog čega ga je povremeno mučila savjest i bio je potišten. No istraživanje Biblije, razmišljanje o njoj i molitva pomogli su mu da bolje razumije kako Bog gleda na grešnike. Zaključio je da se Božju milost ne može zaslužiti. Naprotiv, ona je dar koji Bog u svojoj nezasluženoj dobroti daje onima koji pokazuju vjeru (Rimljanima 1:16; 3:23, 24, 28).

Na temelju čega je Luther bio uvjeren da je došao do ispravnog zaključka? Kurt Aland, profesor povijesti rane Crkve i egzegeze Novog zavjeta, napisao je: “Luther je u mislima analizirao cijelu Bibliju kako bi ispitao je li njegova novootkrivena spoznaja u skladu s ostalim biblijskim navodima i ustanovio je da svi ti navodi potvrđuju njegovo razmišljanje.” Lutherovo  učenje da se opravdanje, odnosno spasenje, postiže vjerom, a ne djelima, odnosno pokorom, jedno je od njegovih glavnih učenja.

Luther se nije slagao s crkvenim tumačenjem o Božjem stavu prema grešnicima, pa je stoga došao u sukob s Rimokatoličkom crkvom. U to je vrijeme bilo uvriježeno mišljenje da grešnici nakon smrti određeno vrijeme služe kaznu za grijehe. No vjerovalo se da se kaznu može skratiti kupnjom papinske indulgencije (pisma o oprostu grijeha). Prodavači oprosta, među kojima je bio i Johann Tetzel, zastupnik nadbiskupa Alberta iz Mainza, prodavali su oproste običnim ljudima i od toga stvorili unosan posao. Mnogi vjernici smatrali su da im je indulgencija svojevrsno pokriće za buduće grijehe.

Luther je bio ogorčen zbog trgovine oprostima. Smatrao je da se čovjek ne može cjenkati s Bogom. Ujesen 1517. napisao je čuvenih 95 teza kojima je optužio Crkvu za financijsko iskorištavanje vjernika, za doktrinarne laži i prijevare u ime religije. Nastojeći pokrenuti reformu, a ne izazvati pobunu, Luther je poslao kopije svojih teza nadbiskupu Albertu iz Mainza i nekolicini učenjaka. Stoga mnogi povjesničari smatraju da je reformacija počela 1517. godine ili približno te godine.

Neispravni postupci Crkve nisu smetali samo Luthera. Stotinu godina prije njega trgovinu oprostima osudio je i češki vjerski reformator Jan Hus. Još prije Husa, Englez John Wycliffe ukazivao je na to da neki običaji Crkve nisu u skladu s Biblijom. Lutherovi suvremenici Erazmo Roterdamski i Englez Tyndale također su poticali reformu. Zahvaljujući Johannesu Gutenbergu, koji je u Njemačkoj izumio tiskarski stroj za tiskanje pomičnim slovima, Lutherov se glas čuo glasnije i dalje od glasa ostalih reformatora.

Gutenbergov tiskarski stroj u Mainzu je radio već 1455. godine. Početkom sljedećeg stoljeća tiskarske je strojeve imalo 60 njemačkih gradova, a imalo ih je i 12 drugih europskih zemalja. Sada je prvi puta u povijesti veliki broj ljudi mogao biti brzo informiran o pitanjima od općeg interesa. Vjerojatno bez Lutherovog dopuštenja, njegovih 95 teza tiskano je i raspačano po čitavoj Njemačkoj. Pitanje crkvene reforme više nije bilo lokalnog karaktera. S njim je postala upoznata šira javnost i Martin Luther naglo je postao najpoznatija osoba u Njemačkoj.

Europom su stoljećima zajedno upravljale dvije moćne institucije, Sveto Rimsko Carstvo i Rimokatolička crkva. “Car i papa djeluju zajedno poput Sunca i Mjeseca”, napisao je Hanns Lilje, bivši predsjednik Luteranskog svjetskog saveza. No nije se sa sigurnošću moglo reći tko je bio Sunce, a tko Mjesec. Međutim, početkom 16. stoljeća i careva i papina moć jako je oslabila. Na pomolu je bila velika promjena.

Papa Leon X reagirao je na Lutherovih 95 teza izdavanjem bule kojom je Lutheru  zaprijetio izopćenjem ukoliko ne opozove svoja učenja. Luther je odvažno odgovorio javnim spaljivanjem papinske bule o izopćenju, a zatim je objavio nove spise u kojima je pozvao kneževe da reformiraju Crkvu čak i ako se papa s tim ne slaže. Godine 1521. papa Leon X ekskomunicirao je Luthera. Nato se Luther žalio da je osuđen bez nepristranog saslušanja, pa ga je car Karlo V pozvao da izađe pred carsko vijeće u Wormsu. Lutherovo petnaestodnevno putovanje od Wittenberga do Wormsa, kamo je stigao u travnju 1521, nalikovalo je trijumfalnoj povorci. Luther je imao podršku velikog broja ljudi, pa gdje god da je došao svi su ga željeli vidjeti.

Luther je u Wormsu stao pred cara, teritorijalne vladare i papinskog nuncija. Na sličnom se suđenju našao i Jan Hus 1415. u Konstanzu, kada je bio spaljen na lomači. Premda su oči cara i crkvenih dostojanstvenika bile uprte u Luthera, on je odbio poreći svoja učenja ukoliko mu protivnici na temelju Biblije ne dokažu da je u krivu. No nitko nije toliko dobro poznavao Sveto pismo kao on. Ishod suđenja bio je objavljen u Wormskom ediktu. Luther je proglašen izopćenikom, a njegova su djela bila zabranjena. Budući da ga je papa ekskomunicirao, a car protjerao iz zemlje, život mu je bio u opasnosti.

No tada se dogodilo nešto sasvim neočekivano. Luther je na povratku u Wittenberg bio otet u lažnoj otmici koju je organizirao dobronamjerni Fridrik Saski. Tako je Luther umaknuo neprijateljima i potajno je bio prebačen u dvorac Wartburg, koji se nalazio na osamljenom mjestu. Pustio je bradu i promijenio identitet — sada se zvao Junker Jörg i bio je vitez.

Krijući se od cara i pape, Luther je u dvorcu Wartburgu proveo deset mjeseci. Knjiga Welterbe Wartburg navodi da je “vrijeme koje je proveo u Wartburgu bilo jedno od najplodnijih i najkreativnijih razdoblja u njegovom životu”. Tamo je dovršio jedno od svojih najvećih ostvarenja, prijevod Erazmovog izdanja Grčkih pisama na njemački jezik. Prijevod je bio objavljen 1522. i nije ukazivao na Luthera kao prevoditelja, pa je postao poznat kao Rujanski zavjet. Cijena mu je bila 1,5 guldena, što je bila godišnja zarada kućnog sluge. Unatoč tome, potražnja za Rujanskim zavjetom bila je zapanjujuće velika. Za godinu dana bilo je tiskano 6 000 primjeraka koji su objavljeni u dva izdanja, a u sljedećih 12 godina bilo je tiskano najmanje još 69 izdanja.

Godine 1525. Martin Luther oženio se s Katharinom von Bora, bivšom redovnicom. Katharina je bila sposobna kućanica i dobro je raspolagala kućnim budžetom, te je stoga mogla udovoljiti željama svog gostoljubivog supruga. Luther i njegova supruga imali su šestero djece, no s njima su živjeli i njihovi prijatelji, učenjaci te osobe kojima su pružili utočište. Luther je u poznijim godinama postao  vrlo cijenjen savjetnik, stoga su učenici koji su kao gosti boravili u njegovom domu često zapisivali ono što je govorio. Kasnije su sve te misli bile sabrane i objavljene u djelu Luthers Tischreden (Lutherovi govori za stolom). Neko je vrijeme ovo djelo bilo najčitanije njemačko djelo nakon Biblije.

Luther je 1534. dovršio svoj prijevod Hebrejskih pisama. Pazio je na stil i ton te odabir riječi. Stoga su i obični ljudi mogli razumjeti njegov prijevod Biblije. Luther je o svom pristupu prevođenju napisao: “Treba razgovarati s majkom kod kuće, s djecom na ulici, s običnim čovjekom na tržnici i pažljivo ih slušati kako govore te u skladu s time prevoditi.” Lutherova Biblija postala je temelj njemačkom književnom jeziku, koji je kasnije ušao u upotrebu diljem Njemačke.

Luther je bio vrlo talentirani prevoditelj i odličan pisac. Navodno je tijekom svog stvaralaštva svaka dva tjedna napisao po jednu raspravu. Neke su bile pisane svadljivim tonom, što je bio odraz osobnosti njihovog autora. Lutherov stil pisanja od samog je početka bio vrlo oštar, a s vremenom se nije nimalo promijenio. Rasprave koje je pisao u kasnijem periodu bile su naročito oštre. U djelu Lexikon für Theologie und Kirche navodi se da su Lutherova djela otkrivala “njegov nekontrolirani gnjev”, da mu “nedostaje poniznosti i ljubavi” te da je posjedovao “snažan osjećaj da mora ispuniti svoju misiju”.

Kad je u zemlji izbio seljački ustanak u kojem je stradalo mnogo ljudi, Luther je bio pozvan da iznese svoje mišljenje o ustanku. Jesu li seljaci imali valjane razloge da se bune protiv feudalaca za koje su radili? Luther nije želio odgovoriti onako kako bi se to svidjelo većini, iako bi tako i dalje bio omiljen među ljudima. Smatrao je da Božji sluge trebaju biti poslušni vlastima (Rimljanima 13:1). Stoga je otvoreno savjetovao da se ustanak uguši svim silama. “Tko god može, neka bode, napada, ubija”, odgovorio je. Hanns Lilje napisao je da je Luther zbog takvog odgovora “izgubio naklonost široke javnosti koju je dotad uživao”. Pored toga, Luther je kasnije pisao rasprave o Židovima koji se nisu htjeli obratiti na kršćanstvo, pa su ga mnogi počeli smatrati antisemitom, a tome je ponajviše doprinijela njegova rasprava O Židovima i njihovim lažima.

Reformacija koju su, između ostalih, pokrenuli Luther, Calvin i Zwingli dovela je do nastanka nove vjeroispovijesti — protestantizma. Lutherova glavna ostavština protestantizmu bilo je njegovo središnje učenje o opravdanju vjerom. Svi iz vladajućih krugova u Njemačkoj priklonili su se ili protestantizmu ili katoličanstvu. Protestantizam se proširio u Skandinaviju, Švicarsku, Englesku i Nizozemsku, gdje je postao većinska  vjeroispovijest. Danas ima nekoliko stotina milijuna protestanata.

Luthera visoko cijene čak i mnogi koji ne dijele sva njegova uvjerenja. Tako je 1983. godine bivša Njemačka Demokratska Republika, na čijem su području bili Eisleben, Erfurt, Wittenberg i Wartburg, proslavila 500. obljetnicu Lutherovog rođenja. U toj socijalističkoj državi Luthera se smatralo istaknutom ličnosti njemačke povijesti i kulture. Sažimajući svoja zapažanja o Lutherovom utjecaju, jedan katolički teolog koji je djelovao 1980-ih rekao je: “Nitko nakon Luthera ne može se mjeriti s njim.” Profesor Aland napisao je: “O Martinu Lutheru i reformaciji svake se godine objavi najmanje 500 novih knjiga — i to gotovo na svim glavnim jezicima svijeta.”

Martin Luther bio je vrlo inteligentan, izvrsno je pamtio, majstorski se služio riječima te je bio predan u radu. No bio je i nestrpljiv, sarkastičan te je burno reagirao na ono što je smatrao licemjerstvom. Prije nego je umro u veljači 1546. u Eislebenu, prijatelji su ga pitali da li još uvijek čvrsto vjeruje u sve ono što je naučavao druge. Odgovorio je: “Da.” Luthera više nema, no mnogi se još uvijek čvrsto drže njegovih učenja.