Biblija kaže da Isus Krist “ima život u sebi”, a i da njegovi sljedbenici imaju “život u sebi” (Ivan 5:26; 6:53). Međutim, ta dva retka nemaju jednako značenje.

“Kao što Otac ima život u sebi”, rekao je Isus, “tako je i Sinu dao da ima život u sebi.” Prije nego što je izrekao tu neobičnu izjavu, Isus je rekao: “Zaista, zaista vam kažem: Tko čuje moju riječ i vjeruje onome koji me poslao, ima vječni život (...). Dolazi čas, i sad je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, i koji poslušaju, živjet će.” Isus je u tim recima govorio o izvanrednoj moći koju je dobio od Oca — sposobnosti da omogući ljudima da budu u dobrom odnosu s Bogom. Osim toga, Isus može uskrsnuti one koji spavaju smrtnim snom i dati im život. Kad se kaže da Isus “ima život u sebi”, misli se da ima tu moć. Poput Oca, i Sin ima ‘dar života u sebi’, kako se još te riječi može prevesti s grčkog (Ivan 5:24-26). A što je s njegovim sljedbenicima?

Oko godinu dana nakon toga Isus se obratio svojim slušaocima i rekao: “Zaista, zaista vam kažem: Ako ne jedete tijelo Sina čovječjeg i ne pijete njegovu krv, nemate život u sebi. Tko se hrani mojim tijelom i pije moju krv, ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan” (Ivan 6:53, 54). Isus povlači paralelu između posjedovanja ‘života u sebi’ i dobivanja ‘vječnog života’. Izrazi koji imaju istu gramatičku konstrukciju kao i izraz ‘imati život u sebi’ nalaze se na još nekim mjestima u Grčkim pismima. Navest ćemo dva primjera. Prvi nalazimo u Marku 9:50, gdje stoji: “Imajte sol u sebi”, a drugi u Rimljanima 1:27, gdje prema grčkom izvorniku doslovno stoji: “Primajući u sebi punu nadoknadu.” Ti izrazi ne znače da netko ima moć u druge staviti sol ili nekome odrediti  “nadoknadu” za njegova djela. Umjesto toga, misli se na unutarnju potpunost, ili puninu. Prema tome, izraz “život u sebi” koji se koristi u Ivanu 6:53 jednostavno znači postići puninu života.

Kad je govorio da njegovi sljedbenici imaju život u sebi, Isus je spomenuo svoje tijelo i krv. Kasnije, kad je uspostavio Gospodinovu večeru, Isus je ponovno govorio o svom tijelu i krvi te je rekao svojim sljedbenicima koji će ući u novi savez da jedu beskvasni kruh i piju vino. Znači li to da samo pomazani kršćani, koji su u novom savezu s Jehovom Bogom, postižu tu puninu života? Ne znači. Ta dva događaja zbila su se u razdoblju od godinu dana. Oni koji su čuli Isusove riječi zapisane u Ivanu 6:53, 54 nisu znali za događaj koji će se održavati svake godine, a na kojem će se uzimati simbole koji predočavaju Kristovo tijelo i krv.

Isus prema 6. poglavlju Ivana prvo uspoređuje svoje tijelo s manom i kaže: “Vaši su praoci jeli manu u pustoši, a ipak su umrli. Ovo je kruh koji silazi s neba, da bi svatko jeo od njega i da ne bi umro. Ja sam živi kruh koji je sišao s neba; ako tko jede od ovog kruha, živjet će vječno.” Isusovo tijelo i njegova krv bili su važniji od doslovne mane. Zašto? Zato što je on dao svoje tijelo za “život svijeta” i tako omogućio postizanje vječnog života. * Stoga se izraz “život u sebi” iz Ivana 6:53 odnosi na sve koji dobivaju vječni život — bilo na nebu bilo na Zemlji (Ivan 6:48-51).

Kada Kristovi sljedbenici primaju život u sebi, ili dobivaju puninu života? Pomazani nasljednici Kraljevstva dobivaju ga kada uskrsnu u nebeski život kao besmrtna duhovna stvorenja (1. Korinćanima 15:52, 53; 1. Ivanova 3:2). Isusove “druge ovce” puninu života dobivaju na kraju njegove Tisućugodišnje Vladavine. A do tada će biti iskušani, pokazat će se vjernima i bit će proglašeni pravednima za vječni život na rajskoj Zemlji (Ivan 10:16; Otkrivenje 20:5, 7-10).