“O DUBINO Božjeg bogatstva i mudrosti i spoznaje! Kako su neistraživi njegovi sudovi i nedokučivi njegovi putevi!” uzviknuo je apostol Pavao (Rimljanima 11:33). Vjerni patrijarh Job za Jehovu Boga je rekao: “Mudar je srcem” (Job 9:4). Da, mudrost Stvoritelja neba i Zemlje neusporediva je. A što je sa zakonom, ili pisanom Riječju, tog Stvoritelja?

Psalmist je u pjesmi rekao: “Zakon je Jehovin savršen, krijepi dušu; svjedočanstvo je Jehovino vjerno, daje mudrost nevještome. Naredbe su Jehovine pravedne, vesele srce. Zapovijed je Jehovina svijetla, prosvjetljuje oči” (Psalam 19:7, 8). Koliko se samo Salamun, kralj drevnog Izraela, uvjerio u istinitost tih riječi! Rekao je: “Zakon mudroga izvor je života, izbavlja od zamki smrti” (Priče Salamunove 13:14, NS). Salamun je u prvih 13. redaka 13. poglavlja Priča Salamunovih pokazao da nam savjeti iz Božje Riječi mogu pomoći da vodimo bolji život i da ga ne ugrozimo.

“Mudar sin sluša stegu oca svojega; a podsmjevač ne sluša ukora”, piše u Pričama Salamunovim 13:1. Očeva stega može biti blaga ili oštra. Najprije može biti u obliku pouke, a ako je se ne prihvati, na koncu usljeđuje kazna. Sin koji prihvaća očevu stegu pokazuje da je mudar.

“Koga Jehova ljubi, njemu daje stegu”, piše u Bibliji, “šiba svakoga koga prima za sina” (Hebrejima 12:6). Jedan od načina na koje nam naš nebeski Otac daje stegu jest putem svoje pisane Riječi, Biblije. Kad s poštovanjem čitamo Bibliju i primjenjujemo ono što učimo, tada nam zapravo Božja Riječ daje stegu. To je nama na korist jer sve što Jehova kaže, to je za naše dobro (Izaija 48:17).

Stega može doći i u obliku opomene od nekog suvjernika koji je zainteresiran za našu duhovnu dobrobit. Za nijedan koristan savjet koji je u skladu s Božjom Riječju nemojmo smatrati da dolazi od te osobe, nego od velikog Izvora istine. Mudro je prihvatiti savjet kao nešto što dolazi od Jehove. Kad to učinimo i dozvolimo da taj savjet utječe na naše razmišljanje, da nam pomogne bolje razumjeti Bibliju i ispraviti svoje postupke, tada nam stega koristi. Isto je sa savjetima koje dobijemo na kršćanskim sastancima i iz biblijskih publikacija. Kad primjenjujemo ono što naučimo čitajući ili slušajući takve savjete, to je izvrstan oblik stege putem kojeg se poučavamo.

S druge strane, podsmjehivač ne prihvaća stegu. “Budući da misli da sve zna”, kaže se  u jednom priručniku, “nemoguće ga je poučiti.” On ne reagira čak ni na ukor — što je oštriji oblik stege. No može li on ikako dokazati da je Očeva stega neispravna? Jehova nikada nije pogriješio, niti će ikada pogriješiti. Zato što odbacuje njegovu stegu, sam podsmjehivač ispada smiješan. Salamun s nekoliko pažljivo odabranih riječi pokazuje koliko je samo korisno prihvatiti pouku!

Da bi pokazao koliko je važno dozvoliti Božjoj Riječi da utječe na naš govor, kralj Izraela usta uspoređuje sa stablom koje donosi plod. On kaže: “Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, a duša [ili želja] nevaljalih ljudi nasilje” (Priče Salamunove 13:2). Plod usta su izgovorene riječi. Čovjek žanje ono što je posijao svojim govorom. “Ako su njegove riječi dobronamjerne i upućene sa svrhom uspostavljanja prijateljskih odnosa s bližnjima”, kaže jedan učenjak, “on će jesti dobro, odnosno bit će radostan i imat će mir.” Stvari su potpuno drugačije za onoga koji postupa loše. On želi činiti nasilje i nanositi bol drugima. Nasilje smišlja, nasilje i dobiva. Zamke smrti pred njegovim su pragom.

“Tko čuva usta svoja, čuva svoju dušu”, nastavlja Salamun. “Tko razvaljuje usne, propada” (Priče Salamunove 13:3). Nesmotren, nerazborit govor može dovesti osobu na loš glas, izazvati povrijeđene osjećaje, zategnute odnose i čak fizičke posljedice. Isto tako, razvaljene, odnosno širom otvorene, usne mogu donijeti Božje negodovanje jer Bog svakoga smatra odgovornim za svoje riječi (Matej 12:36, 37). Doista, ako dobro pazimo na svoja usta, nećemo doživjeti propast. A kako možemo naučiti čuvati svoja usta?

Jedan jednostavan način je da ne govorimo previše. “U mnogim riječima ne biva bez grijeha”, kaže Biblija (Priče Salamunove 10:19). Drugi način je da razmislimo prije nego nešto kažemo. Nadahnuti pisac rekao je: “Ima tko govori kao da mač probada” (Priče Salamunove 12:18). Ako unaprijed ne promislimo o onome što želimo reći, na kraju može biti povrijeđen i onaj tko govori i onaj tko ga sluša. Stoga Biblija daje sljedeći praktičan savjet: ‘Srce pravednikovo promišlja što će govoriti’ (Priče Salamunove 15:28).

“Željna je duša lijenčine”, kaže Salamun, “ali nema ništa; a duša vrijednih ljudi obogatiće se” (Priče Salamunove 13:4). “Smisao [ove izreke] jest taj da je sama želja posve uzaludna”, piše u jednom priručniku, dok je “marljivost važna. Lijenčine su žrtve želja (...) koje ih izjedaju, a ne vode ni do čega.” No duša, ili želja, marljive osobe bit će zadovoljena — obogaćena.

Što reći o onima koji se ne predaju Jehovi samo zato što nastoje izbjeći odgovornosti? Oni možda žele živjeti u Božjem novom svijetu, no jesu li spremni poduzeti nešto da bi to postigli? Pokazivanje vjere u Isusovu otkupnu žrtvu, predanje Jehovi i simboliziranje svog predanja krštenjem u vodi neki  su od zahtjeva za one koji “dolaze iz velike nevolje” (Otkrivenje 7:14, 15).

Obrati pažnju i na to kako se može težiti za službom nadglednika u skupštini. Želja da se vrši taj vrstan posao sigurno je za svaku pohvalu, a na to potiče i sama Biblija (1. Timoteju 3:1). Međutim, nije dovoljno samo željeti to. Da bi se udovoljilo preduvjetima za tu službu, potrebno je razvijati određene osobine i sposobnosti. A to ne ide bez marljivosti i naprezanja.

Pravedna osoba razvija osobine koje su Bogu ugodne i govori istinu. Ona shvaća da se laganjem krši Jehovin zakon (Priče Salamunove 6:16-19; Kološanima 3:9). U vezi s tim Salamun kaže: “Na lažnu riječ mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti” (Priče Salamunove 13:5). Pravednik ne samo da izbjegava lagati; on to mrzi. On zna da su laži, ma koliko bezazleno djeluju, štetne za dobre međuljudske odnose. Štoviše, ljudi gube povjerenje u onoga tko pribjegava lažima. Zla osoba postupa sramotno tako što laže ili čini nešto drugo i time navlači sramotu na sebe.

Da bi pokazao da je korisno činiti ono što Bog odobrava, mudri kralj kaže: “Pravda čuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grešnika” (Priče Salamunove 13:6). Poput tvrđave, pravednost štiti osobu, a zloća je uništava.

Pokazujući da razumije ljudsku prirodu, kralj Izraela kaže: “Ima tko se gradi bogat a nema ništa, i tko se gradi siromah a ima veliko blago” (Priče Salamunove 13:7). Čovjek ne mora biti onakav kakvim se prikazuje. Neki siromašni možda se pretvaraju da su bogati — možda zato da bi se isticali, ostavili dojam da su uspješni ili naprosto da bi spasili svoj obraz. Bogataš se možda pretvara da je siromašan kako bi prikrio svoje bogatstvo.

Nije dobro ni lažno se razmetati ni prikrivati koliko posjedujemo. Ako smo siromašni, trošenje novca na luksuzne stvari samo da bismo ispali dobrostojeći može nas i našu obitelj lišiti osnovnih životnih stvari. A ako se netko pretvara da je siromašan iako je bogat, može postati škrt i izgubiti dostojanstvo te sreću koja proizlazi  iz darežljivosti (Djela apostolska 20:35). Ako živimo pošteno, vodit ćemo bolji život.

“Otkup je za život čovjeku bogatstvo njegovo”, kaže Salamun, “a siromah ne sluša prijetnje” (Priče Salamunove 13:8). Koju pouku izvlačimo iz te mudre izreke?

Biti bogat ima svojih prednosti, ali nije sve u bogatstvu. U teško vrijeme u kojem živimo bogati i članovi njihovih obitelji često su u opasnosti da budu oteti i da ih se drži kao taoce dok se za njih ne plati otkupninu. Ponekad neki bogataš može platiti otkupninu da bi spasio sebe ili nekoga iz obitelji. No zna se dogoditi da talac bude ubijen. Takvo što stalna je prijetnja bogatima.

Onaj koji nema mnogo novca, nema takvih briga. Iako možda nema preveliki komfor i materijalne stvari koje bogati posjeduju, puno je manja vjerojatnost da će postati meta otmičara. To je jedna od koristi koje imamo ako smo skromni u željama i ako ne trošimo vrijeme i snagu na stjecanje bogatstva (2. Timoteju 2:4).

Salamun nastavlja pokazivati da zapravo nama najviše koristi kad postupamo onako kako Jehova želi. “Veselo gori svjetlo pravednika”, kaže on, “a svjetiljka se bezbožnika ugasi” (Priče Salamunove 13:9, Šarić).

Svjetiljka predočava ono što osvjetljava naš životni put. ‘Riječ Božja je žižak nozi pravednika, i vidjelo njegovoj stazi’ (Psalam 119:105). Ona je nepresušan izvor znanja i mudrosti koji dolaze od Stvoritelja. Što bolje razumijemo Božju volju i naum, to duhovno svjetlo koje nas vodi sve jače sja. Kakvu to samo radost donosi! Stoga, zašto svjetovnoj mudrosti ili ‘lažno nazvanoj “spoznaji”’ dozvoliti da zaokupi našu pažnju? (1. Timoteju 6:20; 1. Korinćanima 1:20; Kološanima 2:8).

Svjetiljka zloga će se ugasiti bez obzira na to koliko se jako čini da svijetli i koliko uspješan on djelovao. On će ostati u mraku gdje će mu se noga sigurno spotaknuti. Osim toga, on “nema budućnosti” (Priče Salamunove 24:20, St).

Što trebamo učiniti ako ne znamo kako postupiti u određenoj situaciji? Što ako nismo sigurni imamo li pravo uopće nešto poduzeti? Priče Salamunove 13:10 upozoravaju: “Od oholosti biva samo svađa.” Ako nešto ne znamo ili nemamo pravo to učiniti, no ipak učinimo, tada pokazujemo da smo oholi, a to stvara razdor. Zar ne bi bilo bolje posavjetovati se  s onima koji imaju znanje i razbor? “Koji primaju savjet, u njih je mudrost”, kaže mudri kralj.

Novac može poslužiti u dobre svrhe. Bolje je imati dovoljno u materijalnom smislu nego živjeti u oskudici ili siromaštvu (Propovjednik 7:11, 12). Međutim, tobožnje koristi od nepošteno stečenog bogatstva mogu biti prijevarne. Salamun upozorava: “Blago koje se taštinom teče umanjava se, a tko sabira rukom, umnožava” (Priče Salamunove 13:11).

Uzmimo kao primjer primamljive igre na sreću. Onaj tko sudjeluje u njima može potrošiti svoj teško zarađen novac nadajući se da će osvojiti veliku svotu. Koliko samo često to bude nauštrb obitelji! A što ako i pobijedi? Budući da je lako došao do novca, vjerojatno ga neće baš cijeniti. Usto, možda ne zna upravljati osvojenim novcem. Zar nije moguće da će ga jednako lako izgubiti kao što ga je i dobio? S druge strane, s vremenom stečeno bogatstvo — ono koje je postepeno stečeno poštenim radom — sve se više umnožava i može ga se koristiti u dobre svrhe.

“Dugo nadanje mori srce”, kaže Salamun, “a želja je ispunjena drvo životno” (Priče Salamunove 13:12). Neispunjena očekivanja vode do razočaranja od kojeg se srce razboli. To se događa svakog dana. Međutim, tako nije s očekivanjima koja su čvrsto utemeljena na Božjoj Riječi. Možemo biti potpuno uvjereni da će se ispuniti. Čak i naizgledno kašnjenje ne donosi razočaranje.

Naprimjer, znamo da Božji novi svijet sigurno dolazi (2. Petrova 3:13). Jedva čekamo vidjeti ispunjenje Božjih obećanja. Što se događa kada u razdoblju u kojem čekamo ostajemo bogato zaposleni “u Gospodinovom djelu”, hrabrimo suvjernike i izgrađujemo sve prisniji odnos s Jehovom? Tada se naše srce neće razboljeti, nego ćemo biti radosni (1. Korinćanima 15:58; Hebrejima 10:24, 25; Jakov 4:8). Kad nam se ostvari neka želja koju smo dugo gajili, ona je drvo životno — prava je okrepa i osvježenje.

U Pričama Salamunovim 13:13 pokazuje se zašto trebamo slušati Boga: “Tko prezire riječ, sam sebi udi; a tko se boji zapovijedi, platiće mu se.” Ako ne slušamo Božje zapovijedi, doživjet ćemo gubitak. Kakav gubitak?

“Zakon mudroga izvor je života, izbavlja od zamki smrti” (Priče Salamunove 13:14, NS). Živjeti bez zakona beskrajno mudrog Boga, Jehove, znači ostati bez vodstva koje nam može pomoći da vodimo bolji i duži život. Kakav bi to samo gubitak bio! Zato je mudro da poklonimo punu pažnju Božjoj Riječi i dozvolimo joj da utječe na naše misli, govor i postupke (2. Korinćanima 10:5; Kološanima 1:10).