U OSMOM stoljeću pr. n. e. 39-godišnji judejski kralj Ezehija saznao je da je nasmrt bolestan. Shrvan tom viješću, Ezehija se usrdno molio Bogu za ozdravljenje. Bog mu je preko proroka odgovorio: “Čuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaću ti vijeku petnaest godina” (Izaija 38:1-5).

Zašto je Bog tada intervenirao? Stoljećima prije toga Bog je pravednom kralju Davidu obećao: “Tvrd [će] biti dom tvoj i kraljevstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijestolje će tvoje stajati dovijeka.” Bog je također otkrio da  će Mesija doći iz Davidove loze (2. Samuelova 7:16; Psalam 89:20, 26-29; Izaija 11:1). Kad se razbolio, Ezehija još nije imao sina. Stoga je prijetila opasnost da se prekine Davidova kraljevska loza. U Ezehijinom je slučaju Božja intervencija imala posebnu svrhu — sačuvati lozu iz koje je trebao poteći Mesija.

U pretkršćansko je doba Jehova zbog svojih obećanja puno puta intervenirao u korist svog naroda. Mojsije je Izraelcima u vezi s njihovim oslobođenjem iz ropstva u Egiptu rekao: “Što vas Jehova miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato vas je Jehova izveo rukom krjepkom” (5. Mojsijeva 7:8).

I u prvom je stoljeću Bog intervenirao kako bi ostvario svoje naume. Naprimjer, Židov po imenu Savao na putu za Damask dobio je čudesnu viziju koja ga je trebala zaustaviti u proganjanju Kristovih učenika. Obraćenje ovog čovjeka, koji je postao apostol Pavao, imalo je značajnu ulogu u širenju dobre vijesti među narodima (Djela apostolska 9:1-16; Rimljanima 11:13).

Je li Božja intervencija pravilo ili iznimka? Biblija jasno pokazuje da se nipošto ne radi o pravilu. Iako je Bog spasio tri mlada Hebreja da ne budu pogubljeni u užarenoj peći i proroka Danijela iz lavlje jame, neke druge proroke nije spasio od smrti (2. Dnevnika 24:20, 21; Danijel 3:21-27; 6:16-22;  Hebrejima 11:37). Petar je na čudesan način oslobođen iz zatvora u koji ga je bacio Herod Agripa I. Pa ipak, isti je kralj dao pogubiti apostola Jakova, a Bog nije intervenirao da bi spriječio taj zločin (Djela apostolska 12:1-11). Iako je Bog apostolima dao moć da liječe bolesne i čak uskrsavaju mrtve, apostolu Pavlu nije htio ukloniti mučan “trn u tijelu”, pri čemu se možda radilo o nekoj bolesti (2. Korinćanima 12:7-9; Djela apostolska 9:32-41; 1. Korinćanima 12:28).

Bog nije intervenirao kako bi spriječio val progonstava koji je rimski car Neron pokrenuo protiv Kristovih učenika. Kršćane se mučilo, žive spaljivalo i bacalo zvijerima. Međutim, to protivljenje nije iznenadilo prve kršćane i sigurno nije oslabilo njihovu vjeru u to da Bog postoji. Konačno, Isus je svoje učenike upozorio da će ih ljudi voditi pred sudove i da trebaju biti spremni trpjeti te čak umrijeti za svoju vjeru (Matej 10:17-22).

Kao što je to činio u prošlosti, Bog može i danas izbaviti svoje sluge iz opasnosti, a one koji smatraju da su na neki način osjetili njegovu zaštitu ne bi trebalo kritizirati. Međutim, teško je sa sigurnošću reći da li se u takvim slučajevima radilo o Božjoj intervenciji. Nekoliko vjernih Jehovinih slugu ozlijeđeno je u eksploziji u Toulouseu, a tisuće vjernih kršćana umrlo je u nacističkim i komunističkim logorima ili uslijed drugih tragedija, a da Bog nije intervenirao kako bi to spriječio. Zašto Bog svaki put ne intervenira u korist onih koji vrše njegovu volju? (Danijel 3:17, 18).

Kada se dogodi neka katastrofa, stradati može bilo tko, a to što je netko vjeran Bogu ne znači da je time automatski zaštićen. Iako su Alain i Liliane dobro prošli kad je u Toulouseu izbila eksplozija, u njoj je ipak poginulo 30 ljudi, a stotine su ozlijeđene — premda ništa nisu bili krivi. Gledano šire, deseci tisuća ljudi žrtve su zločina, bezobzirnih vozača ili ratova, a Boga se ne može kriviti zbog njihovog stradanja. Biblija nas podsjeća da “sve stoji do vremena i zgode” (Propovjednik 9:11).

Osim toga, ljudi su podložni bolesti, starenju i smrti. Čak i oni koji smatraju da im je Bog čudom spasio život ili mu pripisuju zaslugu za neočekivano ozdravljenje kad-tad moraju umrijeti. Vrijeme kad će bolest i smrt biti odstranjene i kad će biti ‘obrisana svaka suza’ s očiju ljudi, tek treba doći (Otkrivenje 21:1-4).

Da bi se to dogodilo, potrebno je nešto mnogo veće i radikalnije od povremene intervencije. Biblija govori o događaju koji se naziva “veliki dan Jehovin” (Sofonija 1:14). Bog će u toj opsežnoj intervenciji odstraniti sve zlo. Čovječanstvo će dobiti priliku da vječno živi u savršenim uvjetima kada se ono “što je prije bilo neće (...) spominjati niti će na um dolaziti” (Izaija 65:17). Čak će se i mrtvi vratiti u život, čime će biti poništene posljedice zasigurno najveće tragedije čovječanstva (Ivan 5:28, 29). Bog će tada u svojoj neizmjernoj ljubavi i dobroti riješiti probleme čovječanstva jednom zauvijek.

Naravno, to ne znači da Bog u međuvremenu samo ravnodušno promatra agoniju  svojih stvorenja. Bog danas svim ljudima, bez obzira na nacionalnost ili društveni status, daje priliku da ga dobro upoznaju i da razviju prijateljski odnos s njim (1. Timoteju 2:3, 4). Isus je o tome rekao sljedeće: “Nitko ne može doći k meni ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče” (Ivan 6:44). Bog privlači k sebi iskrene ljude putem poruke o Kraljevstvu koju širom svijeta objavljuju njegovi sluge.

Pored toga, Bog izravno utječe na život onih koji žele da ih on vodi. Svojim svetim duhom Bog im ‘otvara srce’ da uvide što je njegova volja i da čine ono što on od njih traži (Djela apostolska 16:14). Doista, time što nam daje da upoznamo njega, njegovu Riječ i naume, Bog dokazuje da nas voli i da se zanima za svakog od nas (Ivan 17:3).

I na kraju, Bog svojim slugama danas pomaže, ne čudesnim izbavljenjima, već tako što im daje svoj sveti duh i ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ da prebrode bilo koji problem s kojim bi se mogli suočiti (2. Korinćanima 4:7). Apostol Pavao je, misleći na Jehovu Boga, napisao: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13).

Doista imamo razloga svaki dan zahvaljivati Bogu za život i za to što nam je dao nadu u vječni život u svijetu bez patnje. “Što ću vratiti Jehovi za sva dobra što mi je učinio?” pitao se psalmist. “Uzeću čašu spasenja, i prizvaću ime Jehovino” (Psalam 116:12, 13). Redovitim čitanjem ovog časopisa moći ćeš razumjeti što je Bog učinio i što čini kako bismo bili sretni već sada i imali divnu nadu u budućnost te što će sve još učiniti za nas (1. Timoteju 4:8).