1. Zašto je Isus bio pred Poncijem Pilatom, i što mu je Isus rekao?

“JA SAM se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37). Kad je Isus izrekao te riječi, nalazio se pred Poncijem Pilatom, rimskim upraviteljem Judeje. Tamo nije bio ni svojom voljom ni zato što ga je Pilat pozvao k sebi. Umjesto toga, nalazio se tamo jer su ga židovski vjerski vođe lažno optužili da je prijestupnik koji zaslužuje smrt (Ivan 18:29-31).

2. Što je Isus učinio, i do čega je to dovelo?

² Isus je jako dobro znao da Pilat ima vlast osloboditi ga ili osuditi na smrt (Ivan 19:10). No to ga nije spriječilo da mu odvažno govori o Kraljevstvu. Iako je Isusu život bio u opasnosti, on je iskoristio priliku da svjedoči osobi koja je imala najveću vlast u toj oblasti. Unatoč tom svjedočanstvu Isus je proglašen krivim i pogubljen, a umro je bolnom smrću na mučeničkom stupu (Matej 27:24-26; Marko 15:15; Luka 23:24, 25; Ivan 19:13-16).

3. Što je grčka riječ koju se prevodi s “mučenik” značila u biblijska vremena, a u kom se smislu danas koristi?

³ Mnoge ljude danas riječ mučenik uglavnom asocira na fanatike, ekstremiste. One koji su spremni umrijeti zbog svojih nazora, a naročito vjerskih uvjerenja, često se sumnjiči da su teroristi ili u najmanju ruku prijetnja za društvo. Međutim, grčki izraz martys, koji se na hrvatski prevodi i s mučenik, u biblijska je vremena značio “svjedok”, osoba koja svojim iskazom potvrđuje istinitost onoga u što vjeruje, primjerice na nekom saslušanju. Tek se kasnije taj izraz počeo odnositi na nekoga tko je dao svoj život zbog svjedočanstva ili je čak njegova smrt poslužila kao svjedočanstvo.

4. U kom je smislu Isus prvenstveno bio mučenik?

⁴ Isus je bio mučenik prvenstveno u skladu s nekadašnjim značenjem te riječi. Kao što je rekao Pilatu, on je došao da ‘svjedoči  za istinu’. Njegovo je svjedočenje izazvalo sasvim oprečne reakcije među ljudima. Neke od običnih ljudi duboko se dojmilo ono što su čuli i vidjeli, pa su počeli vjerovati u Isusa (Ivan 2:23; 8:30). Općenito uzevši, mnoštva, a naročito vjerski vođe, burno su reagirali — i to u negativnom smislu. Isus je članovima svoje obitelji koji nisu pokazivali vjeru u njega rekao: “Svijet nema razloga mrziti vas, ali mrzi mene, jer ja svjedočim o njemu da su njegova djela zla” (Ivan 7:7). Zato što je svjedočio za istinu Isus je izazvao gnjev narodnih vođa, a to je dovelo do njegove smrti. On je doista bio “vjerni i istiniti svjedok (martys)” (Otkrivenje 3:14).

5. Što je Isus na početku svoje službe rekao o progonstvu?

⁵ Ne samo da je sam Isus doživljavao žestoko progonstvo nego je i svoje sljedbenike upozorio da će se isto događati i njima. Na početku svoje službe svojim je slušaocima u Propovijedi na gori rekao: “Sretni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti, jer njima pripada nebesko kraljevstvo. Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas. Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (Matej 5:10-12).

6. Koje je upozorenje Isus dao kad je poslao 12 apostola da propovijedaju?

⁶ Kasnije, kad je poslao 12 apostola da propovijedaju, Isus im je rekao: “Čuvajte se ljudi; jer će vas predavati mjesnim sudovima, i bičevat će vas u svojim sinagogama. Zbog mene će vas dovlačiti pred upravitelje i kraljeve, za svjedočanstvo njima i nacijama.” No vjerski vođe nisu bili jedini koji su progonili učenike. Isus je također rekao: “Brat će brata predati na smrt, i otac svoje dijete, i djeca će ustati na roditelje i ubiti ih. I bit ćete predmet  mržnje svih ljudi zbog mog imena; ali tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 10:17, 18, 21, 22). Život kršćana u prvom stoljeću potvrđuje istinitost tih riječi.

7. Što se dogodilo Stjepanu te je postao mučenik?

⁷ Nedugo nakon Isusove smrti Stjepan je bio prvi kršćanin koji je umro zato što je svjedočio za istinu. On je bio ‘pun milosti i sile i činio je mnoge predznake i znakove među narodom’. Njegovi vjerski neprijatelji “nisu se mogli suprotstaviti mudrosti i duhu kojim je govorio” (Djela apostolska 6:8, 10). Ispunjeni ljubomorom odvukli su Stjepana pred Sanhedrin, židovski vrhovni sud, gdje se suočio s onima koji su ga lažno optužili i dao snažno svjedočanstvo. Stjepanovi su neprijatelji na kraju ipak ubili tog vjernog svjedoka (Djela apostolska 7:59, 60).

8. Kako su učenici u Jeruzalemu reagirali na progonstvo do kojeg je došlo nakon Stjepanove smrti?

⁸ Nakon Stjepanovog ubojstva “nastalo je veliko progonstvo skupštine koja je bila u Jeruzalemu; i svi osim apostola raspršili su se po judejskim i samarijskim krajevima” (Djela apostolska 8:1). Jesu li kršćani prestali svjedočiti zbog tog progonstva? Naprotiv. Izvještaj kaže da su “oni koji su se raspršili prolazili (...) tim krajevima objavljujući riječ dobre vijesti” (Djela apostolska 8:4). Sigurno su dijelili isto mišljenje kao apostol Petar koji je jednom ranije rekao: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29). Unatoč progonstvu, ti vjerni i hrabri učenici ustrajno su svjedočili za istinu iako su znali da će zbog toga imati još više poteškoća (Djela apostolska 11:19-21).

9. Kako su bili progonjeni Isusovi sljedbenici?

⁹ I doista, poteškoće nisu prestale. Najprije saznajemo da je Savao — čovjek koji je s odobravanjem promatrao kamenovanje Stjepana — “još uvijek dišući prijetnjom i ubojstvom protiv Gospodinovih učenika, otišao prvosvećeniku i tražio od njega pisma za sinagoge u Damasku, kako bi sve koje nađe da pripadaju Putu, i muškarce i žene, okovane doveo u Jeruzalem” (Djela apostolska 9:1, 2). Zatim je oko 44. n. e. “kralj Herod digao (...) ruke na neke iz skupštine da ih zlostavlja. Pogubio je mačem Jakova, Ivanovog brata” (Djela apostolska 12:1, 2).

10. Kakav zapis o progonstvu sadrže Djela apostolska i Otkrivenje?

¹⁰ Ostali dio knjige Djela apostolska sadrži trajan zapis o kušnjama, zatvaranju i progonstvu koje su doživjele vjerne osobe poput Pavla, nekadašnjeg progonitelja koji je postao apostol, a vjerojatno je oko 65. n. e. umro kao mučenik po nalogu rimskog cara Nerona (2. Korinćanima 11:23-27; 2. Timoteju 4:6-8). I na koncu, u knjizi Otkrivenje, napisanoj pretkraj prvog stoljeća, čitamo da je ostarjeli apostol Ivan bio zatvoren na kažnjeničkom otoku Patmosu ‘zato što je govorio o Bogu i svjedočio za Isusa’. Otkrivenje govori i o ‘Antipi, mom svjedoku, vjernom, koji je ubijen’ u Pergamu (Otkrivenje 1:9; 2:13).

11. Kako je život prvih kršćana dokazao istinitost Isusovih riječi o progonstvu?

¹¹ Sve je to dokaz da je Isus bio u pravu kad je rekao svojim učenicima: “Ako su  progonili mene, progonit će i vas” (Ivan 15:20). Vjerni prvi kršćani bili su spremni podnijeti najveću kušnju, smrt — svejedno je li ona uslijedila zato što ih se mučilo, bacilo divljim zvijerima ili zbog nečeg drugog — kako bi izvršili zadatak koji su dobili od Gospodina Isusa Krista: “Bit ćete mi svjedoci kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8).

12. Zašto možemo reći da progonstvo kršćana nije samo stvar povijesti?

¹² Ako netko misli da se takvo okrutno postupanje s Isusovim sljedbenicima događalo samo u prošlosti, jako se vara. Pavao, koji je, kao što smo vidjeli, doživio mnoge poteškoće napisao je: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će također progonjeni” (2. Timoteju 3:12). Petar je o progonstvu rekao: “Zapravo, na taj ste put pozvani, jer je i Krist trpio za vas, ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope” (1. Petrova 2:21). Sve do ovih ‘posljednjih dana’ ovog sustava stvari Jehovin je narod predmet mržnje i neprijateljstva (2. Timoteju 3:1). U svakom dijelu svijeta, i pod diktatorskim vlastima i u demokratskim zemljama, Jehovini svjedoci doživljavali su progonstvo u nekom periodu, bilo kao pojedinci bilo kao grupa.

13. Što današnji Jehovini sluge moraju upamtiti u vezi s progonstvom?

¹³ Iako većina nas danas u nekoj mjeri može sa slobodom propovijedati i sastajati se u miru, moramo uzeti u obzir biblijsku opomenu da se ‘mijenja scena ovog svijeta’ (1. Korinćanima 7:31). Situacija se začas može promijeniti tako da lako možemo pokleknuti ako u psihičkom, emocionalnom i duhovnom pogledu nismo spremni. Što možemo učiniti da nam se to ne bi desilo? Veoma je važno uvijek imati na umu zašto se miroljubive kršćane koji su poslušni zakonu mrzi i progoni.

14. Koji je razlog proganjanja kršćana naveo Petar?

¹⁴ Apostol Petar govorio je o tome u svom prvom pismu, koje je napisao otprilike između 62. i 64. n. e., kada su kršćani diljem Rimskog Carstva doživljavali kušnje i progonstva. On je rekao: “Ljubljeni, ne čudite se vatri koja bukti među vama, a što vam se događa radi iskušavanja, kao da vam se događa nešto neobično.” Da bi objasnio što je time mislio, Petar je dalje rekao: “Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica ili lopov ili zločinac ili kao onaj tko se miješa u tuđe stvari. Ali ako trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga u tom imenu.” Petar je istaknuo da oni nisu trpjeli zbog nekih zlodjela, nego zato što su bili kršćani. Da su živjeli u ‘istoj kaljuži raskalašenosti’ kao i ljudi oko njih, tada bi ih oni objeručke prihvatili. Trpjeli su jer su se trudili ispuniti ulogu koju su imali kao Kristovi sljedbenici. Danas se isto događa pravim kršćanima (1. Petrova 4:4, 12, 15, 16).

15. Koja nelogičnost danas postoji u ophođenju s Jehovinim svjedocima?

¹⁵ U mnogim dijelovima svijeta ljudi otvoreno hvale Jehovine svjedoke zbog jedinstva i suradnje koji su vidljivi na njihovim kongresima i u građevinskim pothvatima, zbog poštenja i marljivosti, zbog uzornog moralnog vladanja i obiteljskog života te čak zbog njihovog primjernog izgleda i ponašanja. * S druge strane, prema podacima dostupnim u vrijeme pisanja ovog članka, njihovo je djelo pod zabranom ili ograničenjem u čak 28 zemalja, a mnogi Jehovini svjedoci fizički su zlostavljani i doživljavaju razne gubitke zbog svoje vjere. Koji je razlog  tog oprečnog stava ljudi? Zašto to Bog dopušta?

16. Koji je glavni razlog zašto Bog dopušta da njegov narod doživljava progonstvo?

¹⁶ Prije svega, trebamo zadržati na umu riječi iz Priča Salamunovih 27:11: “Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam što odgovoriti onomu tko me ruži.” Da, riječ je o spornom pitanju o pravu vladanja koje je otvoreno prije mnogo vremena. Unatoč snažnom svjedočanstvu koje su dali oni koji su ostali besprijekorni Jehovi tokom svih ovih stoljeća, Sotona se nije prestao rugati Jehovi, a to je činio i u danima pravednog Joba (Job 1:9-11; 2:4, 5). Nema sumnje, Sotona je još bjesniji dok u posljednjem pokušaju nastoji dokazati svoju tvrdnju sada kada je Božje Kraljevstvo čvrsto utemeljeno i kada ima svoje vjerne podanike i zastupnike diljem svijeta. Hoće li oni ostati vjerni Bogu bez obzira na to koje ih nevolje i poteškoće snađu? To je pitanje na koje svaki Jehovin sluga mora sam odgovoriti (Otkrivenje 12:12, 17).

17. Što znače Isusove riječi: “To će vam biti prilika za svjedočanstvo”?

¹⁷ Kad je svojim učenicima govorio o događajima koji će se odvijati tokom “završetka sustava stvari”, Isus je naveo još jedan razlog zašto Jehova dopušta da njegovi sluge budu progonjeni. Rekao im je: “Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog mog imena. To će vam biti prilika za svjedočanstvo” (Matej 24:3, 9; Luka 21:12, 13). Sam Isus svjedočio je pred Herodom i Poncijem Pilatom. I apostola Pavla su ‘vukli pred kraljeve i upravitelje’. Na poticaj Gospodina Isusa Krista Pavao je odlučio dati svjedočanstvo najmoćnijem vladaru svog vremena kad je rekao: “Prizivam se na cara!” (Djela apostolska 23:11; 25:8-12). Slično tome, i u današnje vrijeme izazovne situacije često dovedu do davanja dobrog svjedočanstva kako državnicima tako i javnosti. *

18, 19. (a) Kako nam kušnje mogu koristiti? (b) O kojim ćemo pitanjima govoriti u sljedećem članku?

¹⁸ I na koncu, to što se suočavamo s kušnjama i nevoljama, može koristiti nama osobno. U kom smislu? Učenik Jakov podsjetio je svoje sukršćane: “Smatrajte samom radošću, braćo moja, kad se suočite s raznim kušnjama, znajući da ova prokušanost vaše vjere razvija ustrajnost.” Da, progonstvo može usavršiti našu vjeru i pomoći nam da budemo ustrajniji. Mi stoga ne strahujemo od progonstva niti tražimo nebiblijske načine da ga izbjegnemo ili prekinemo. Umjesto toga, poslušni smo Jakovljevom savjetu: “Ustrajnost neka upotpuni svoje djelo, da biste bili potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da vam ništa ne bi nedostajalo” (Jakov 1:2-4).

¹⁹ Iako nam Božja Riječ pomaže razumjeti zašto se progoni Božje vjerne sluge i zašto Jehova to dopušta, progonstvo samim tim nije lakše podnositi. Što nam može pomoći da ga lakše podnesemo? Što možemo učiniti kad se suočimo s progonstvom? O tim ćemo važnim pitanjima govoriti u sljedećem članku.