Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Razumjeti svrhu ukora

Razumjeti svrhu ukora

NA što pomisliš kada čuješ riječ “ukor”? Mnoge ljude ta riječ podsjeća na nešto što baš nije ugodno, na zamjerke i prigovore ili pak na kaznu. Iako se gledišta razlikuju, danas mnogi ljudi na sličan način pridaju negativno značenje svemu što ima veze s ukorom.

Međutim, Biblija ukor prikazuje u drugačijem svjetlu. “Sine moj, ne odbacuj stege Jehovine”, napisao je mudri kralj Salamun (Priče Salamunove 3:11). Ove riječi ne odnose se na ukor općenito, nego na ‘stegu Jehovinu’, odnosno na ukor koji se temelji na Božjim uzvišenim načelima. Jedino je takav ukor koristan u duhovnom pogledu — a čak je i poželjan. Za razliku od toga, ukor utemeljen na ljudskom razmišljanju koje se kosi s Jehovinim uzvišenim načelima često je ponižavajuć i bolan. To objašnjava zašto mnogi negativno gledaju na ukor.

Zašto nas se potiče da prihvatimo Jehovin ukor? U Bibliji se Božji ukor opisuje kao izraz njegove ljubavi prema svojim ljudskim stvorenjima. Zato je Salamun dalje rekao: “Koga ljubi Jehova onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio” (Priče Salamunove 3:12).

Koja je razlika između ukora i kazne?

Izvorna hebrejska riječ koja se u Bibliji prevodi pojmovima “ukor” ili “stega” obuhvaća puno toga — vodstvo, pouku, odgoj, ukoravanje, opomenu, čak i kaznu. No Jehovin ukor uvijek proizlazi iz ljubavi i na dobrobit je onoga kome je upućen. Jehova ukor nikada ne primjenjuje tek kao kaznenu mjeru.

Nasuprot tome, Božja kazna nema uvijek cilj popraviti ili poučiti onoga na kome se izvršava. Naprimjer, od onog dana kada su sagriješili, Adam i Eva počeli su osjećati posljedice svoje neposlušnosti. Jehova ih je protjerao iz rajskog edenskog vrta, a oni su podlegli posljedicama nesavršenosti, bolesti i starosti. Nakon stotina godina teškoga života, umrli su zauvijek. Sve to bila je Božja kazna, a ne ukor koji bi ih trebao navesti da se poprave. Budući da su zgriješili namjerno i da se nisu kajali, za Adama i Evu popravka više nije bilo.

U druge primjere Jehovinog kažnjavanja spadaju i potop Noinih dana, uništenje Sodome i Gomore te egipatske vojske u Crvenom moru. Jehova putem tih intervencija nije namjeravao ljude popravljati, savjetovati ili poučavati. Osvrćući se na takve primjere Božjeg kažnjavanja ljudi, apostol Petar je napisao: “Nije se ustezao kazniti drevni svijet, nego je sačuvao Nou, propovjednika pravednosti, sa sedmero drugih kada je naveo potop na svijet bezbožnih ljudi; i pretvorivši u pepeo gradove Sodomu i Gomoru osudio ih je, postavivši bezbožnim ljudima primjer onoga što treba doći” (2. Petrova 2:5, 6).

U kom su smislu ove kazne ‘postavile bezbožnim ljudima primjer onoga što treba doći’? U svom pismu Solunjanima Pavao na naše dane ukazuje kao na vrijeme kada će Bog preko svog sina Isusa Krista donijeti “osvetu onima koji ne poznaju Boga i onima koji nisu poslušni dobroj vijesti”. Pavao zatim dodaje: “Upravo će oni pretrpjeti sudsku kaznu vječnog uništenja” (2. Solunjanima 1:8, 9). Očito je da cilj ovakve kazne nije poučiti one koji će je doživjeti ili ih navesti da se poprave. Međutim, kada Jehova svoje sluge poziva da prihvate njegov ukor, on ne misli na kaznu koja čeka nepokajničke grešnike.

Treba zapaziti da Biblija Jehovu ne opisuje u prvom redu kao onoga koji kažnjava. Ne, ona ga najčešće opisuje kao brižnog učitelja i strpljivog savjetnika (Job 36:22; Psalam 71:17; Izaija 54:13). Da, ukor koji Bog primjenjuje kao odgojnu mjeru uvijek je popraćen ljubavlju i strpljivošću. Prema tome, ako razumiju koja je svrha ukora, kršćanima će biti lakše prihvaćati ga i davati drugima s ispravnim stavom.

Roditelji koji svoju djecu ukoravaju s ljubavlju

Važno je da svi u obitelji i u kršćanskoj skupštini razumiju svrhu ukora. To se posebno odnosi na one koji imaju određeni autoritet, primjerice na roditelje. Priče Salamunove 13:24 kažu: “Tko žali prut, mrzi na sina svojega; a tko ga ljubi, kara ga za vremena.”

Kako roditelji trebaju ukoravati svoju djecu? Biblija objašnjava: “Vi, očevi, ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4). Ovo upozorenje ponavlja se u sljedećim riječima: “Očevi, ne ogorčujte svoju djecu, da ne klonu duhom” (Kološanima 3:21).

Kršćanski roditelj koji uviđa svrhu ukora neće biti grub. Kada daju ukor, roditelji mogu primijeniti načelo iz 2. Timoteju 2:24, gdje je Pavao napisao: “Gospodinov rob ne treba da se bori, nego treba biti blag prema svima, osposobljen za poučavanje.” Histerične provale bijesa, vikanje te uvredljive i ponižavajuće izjave pokazivale bi da se ukor ne daje s ljubavlju, i za njih nema mjesta u životu jednog kršćanina (Efežanima 4:31; Kološanima 3:8).

Roditeljsko ukoravanje uključuje mnogo više od brzog i odlučnog odmjeravanja kazne. Većinu djece treba više puta opomenuti prije nego isprave svoje razmišljanje. Stoga roditelji moraju uložiti vrijeme, pokazivati strpljenje i puno razmišljati o načinu na koji ukoravaju svoju djecu. Moraju imati na umu da su dužni djecu odgajati u “stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja”. To je poučavanje koje traje godinama.

Kršćanski pastiri ukor daju na blag način

Ista se načela odnose i na kršćanske starješine. Kao pastiri koji vole svoje stado, oni se brinu za njega poučavajući ga, usmjeravajući ga i dajući ukor kada zatreba. Dok to čine, uvijek trebaju imati u mislima svrhu ukora (Efežanima 4:11, 12). Ako se usredotoče samo na kažnjavanje, tada će jednostavno kazniti onoga tko sagriješi i na tome će stati. No ukor koji je u skladu s Božjom voljom obuhvaća mnogo više. Potaknuti ljubavlju, starješine strpljivo prate napredak onoga tko je sagriješio i pomažu mu primjenjivati savjete koje je dobio. Budući da se istinski brinu, s mnogima koji pogriješe sastaju se i više puta kako bi ih hrabrili i savjetovali.

Čak i kad netko odmah ne prihvaća ukor, starješine trebaju ‘poučavati s blagošću’, kako to stoji u 2. Timoteju 2:25, 26. U ovim recima dalje se kaže koji je cilj takvog ukoravanja: “Ne bi li im Bog dao pokajanje koje vodi do točne spoznaje istine, i da se iz Đavlove zamke vrate k razumu.”

Nekad iz skupštine treba isključiti prijestupnika koji se ne kaje (1. Timoteju 1:18-20). Čak se i tako drastičan korak treba smatrati ukorom, a ne tek kaznom. Starješine s vremena na vrijeme posjete isključene koji su prestali s neispravnim postupanjem. Tijekom takvih posjeta starješine imaju na umu pravu svrhu ukora, pa osobu upoznaju s koracima koje treba poduzeti da bi se vratila u kršćansku skupštinu.

Jehova je savršeni sudac

Roditelji, kršćanski pastiri i drugi kojima Biblija daje pravo da ukoravaju trebali bi ozbiljno shvatiti takvu odgovornost. Ne smiju si dozvoliti da druge osuđuju kao nepopravljive. Stoga ukor nikada ne bi smio prerasti u osvetoljubivo ili neprijateljsko kažnjavanje.

Istina, Biblija ukazuje na Jehovu kao na onoga koji određuje oštru i konačnu kaznu. Ustvari, Biblija kaže: “Strašno je upasti u ruke živog Boga” (Hebrejima 10:31). Međutim, nijedan čovjek nikada se ne bi smio uspoređivati s Jehovom ni u tom ni u bilo kojem drugom pogledu. I nitko ne bi trebao osjećati da je strašno upasti u ruke svog roditelja ili nekog starješine u skupštini.

Jehova je savršeno uravnotežen u davanju ukora. Ljudi nisu. Bog može vidjeti što je u nečijem srcu i utvrditi zavređuje li netko oštru i konačnu kaznu kao nepopravljiva osoba. S druge strane, ljudi nemaju takvu sposobnost prosuđivanja. Stoga kad moraju dati ukor, oni koji imaju autoritet trebali bi ga davati s ciljem da osobi pomognu ispraviti što je krivo.

Prihvati Jehovin ukor

Svima nam je potreban Jehovin ukor (Priče Salamunove 8:33). Zapravo, trebali bismo rado prihvaćati ukor koji se temelji na Božjoj Riječi. Kad proučavamo Božju Riječ, dobivamo ukor koji preko Biblije dolazi izravno od Jehove (2. Timoteju 3:16, 17). No ponekad ćemo opomenu ili ukor dobiti od sukršćana. Uvidimo li pravu svrhu takvog ukora, to će nam pomoći da ga spremno prihvatimo.

Apostol Pavao je priznao: “Istina, nikakva se stega isprva ne čini kao radost, nego kao žalost.” Zatim je dodao: “Ali onima koji su poučeni njome poslije donosi plod pun mira, naime pravednost” (Hebrejima 12:11). Jehovina je stega, odnosno ukor, izraz njegove duboke ljubavi prema nama. Bilo da primamo bilo da dajemo opomenu i ukor, zadržimo na umu svrhu takve Božje stege i poslušajmo mudri biblijski savjet: “Drži se stege i ne puštaj, čuvaj je, jer ti je život” (Priče Salamunove 4:13).

[Slike na stranici 21]

Nepokajnički grešnici dobivaju Božju kaznu, a ne opomene i ukore

[Slike na stranici 22]

Starješine ljubav potiče da troše svoje vrijeme na proučavanje i pomaganje onima koji sagriješe

[Slike na stranici 23]

Roditelji strpljivo i s ljubavlju odgajaju djecu “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja”