Kratko prije nego što je Ilija dovršio svoj zadatak kao prorok u Izraelu, prorok Elizej, koji je bio mlađi od njega, zamolio ga je: “Da budu dva dijela duha tvojega u mene” (2. Kraljevima 2:9). U duhovnom pogledu Elizej je, po svemu sudeći, tražio dvostruki dio kakav se inače davalo prvorođencu (5. Mojsijeva 21:17). Ako ukratko razmotrimo taj izvještaj, to ćemo jasnije shvatiti, a i vidjet ćemo što mi učimo iz tog događaja.

U skladu s Jehovinom uputom prorok Ilija pomazao je Elizeja za svog nasljednika (1. Kraljevima 19:19-21). Oko šest godina Elizej je služio kao Ilijin vjerni sluga i bio je odlučan služiti u tom svojstvu do kraja. Elizej je čak i zadnjeg dana Ilijine proročke službe u Izraelu bio uz svog učitelja. Iako je Ilija govorio Elizeju da ga prestane slijediti, mlađi je prorok triput odgovorio: “Neću te ostaviti” (2. Kraljevima 2:2, 4, 6; 3:11). Elizej je tog starijeg proroka smatrao svojim duhovnim ocem (2. Kraljevima 2:12).

Međutim, Elizej nije bio jedini Ilijin duhovni sin. Iliji i Elizeju pomagala je grupa muškaraca koje se naziva “sinovi proročki” (2. Kraljevima 2:3). Izvještaj iz 2. Kraljevima pokazuje da su i ti “sinovi” imali blizak odnos sa svojim duhovnim ocem, Ilijom (2. Kraljevima 2:3, 5, 7, 15-17). Ipak, kao pomazani nasljednik Elizej je bio najistaknutiji od Ilijinih duhovnih sinova — bio mu je poput prvorođenca. U drevnom Izraelu doslovni je prvorođenac dobio dva dijela očevog nasljedstva, dok su svi drugi sinovi dobili jedan. Dakle, Elizej je tražio dva dijela Ilijinog duhovnog nasljeđa.

Zašto je to zatražio baš u to vrijeme? Zato što je pred njim stajao veliki zadatak — trebao je naslijediti Iliju i postati prorok u Izraelu. Elizej je shvatio da će, želi li ispuniti odgovornosti povezane s tim zahtjevnim zadatkom, trebati duhovnu snagu koju nije mogao sam steći, nego mu ju je mogao dati jedino Jehova. Morao je biti neustrašiv kao Ilija (2. Kraljevima 1:3, 4, 15, 16). Zato je zatražio dva dijela Ilijinog duha, duh hrabrosti i ‘velike revnosti za Jehovu’ — a to su poželjna svojstva koja stvara Božji duh (1. Kraljevima 19:10, 14). Kako je Ilija reagirao?

Znao je da Elizej traži nešto što mu ne može dati on, nego samo Bog. Zato je Ilija skromno odgovorio: “Zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biće ti tako” (2. Kraljevima 2:10). I doista, Jehova je dozvolio Elizeju da vidi Iliju kako u olujnom vjetru uzlazi na nebo (2. Kraljevima 2:11, 12). Elizejeva je molba bila uslišena. Jehova mu je dao duh koji mu je bio potreban kako bi ispunio svoj novi zadatak i suočio se s predstojećim kušnjama.

Danas pomazani kršćani (koje se ponekad naziva razred Elizeja) te ostali Božji sluge mogu izvući veliko ohrabrenje iz ovog biblijskog izvještaja. Ponekad možda osjećamo da nam je neki novi zadatak prevelik teret i da mu nismo dorasli ili možda više nemamo toliku hrabrost da nastavimo s djelom propovijedanja o Kraljevstvu ako na području sve češće nailazimo na ravnodušnost ili protivljenje. Pa ipak, ako usrdno molimo Jehovu za pomoć, dat će nam svetog duha jer bez njega ne možemo izaći na kraj s poteškoćama i novim okolnostima (Luka 11:13; 2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:13). Da, baš kao što je Jehova dao snagu Elizeju da udovolji svojim velikim odgovornostima, tako će pomoći i svima nama, mladima i starima, da izvršimo svoju službu (2. Timoteju 4:5).