1. Kakva razlika postoji između kršćanske skupštine i svijeta koji je u Sotoninoj vlasti?

DUH zahvalnosti vidljiv je u 94 600 skupština Jehovinih svjedoka diljem svijeta. Svaki sastanak započinje i završava molitvom u kojoj se, između ostalog, upućuje zahvalu Jehovi. Među mladima i starima te novim i dugogodišnjim Jehovinim svjedocima koji zajedno služe Bogu i raduju se međusobnom druženju često se čuje ”hvala”, ”nema na čemu” i slične izraze (Psalam 133:1). Kakva je to samo suprotnost sebičnosti koja prevladava među mnogima koji ’ne poznaju Jehovu i nisu poslušni dobroj vijesti’! (2. Solunjanima 1:8). Živimo u svijetu u kojem vlada nezahvalnost. To nas nimalo ne iznenađuje jer znamo tko je bog ovog svijeta — Sotona Đavo, koji svim silama zagovara sebičnost, a čiji ponos i buntovnost prožimaju sve pore ljudskog društva! (Ivan 8:44; 2. Korinćanima 4:4; 1. Ivanova 5:19).

2. Koje upozorenje trebamo uvažiti, i koja ćemo pitanja razmotriti?

² Okruženi smo Sotoninim svijetom i zato trebamo paziti da nas ne iskvare njegovi stavovi. Apostol Pavao je u prvom stoljeću podsjetio kršćane u Efezu na sljedeće: ”Nekada [ste] hodili prema sustavu stvari ovog svijeta, prema vladaru vlasti zraka, duhu koji sada  djeluje u sinovima neposlušnosti. I među njima smo se svi mi nekada vladali u skladu sa željama svog tijela, radeći ono što su htjeli tijelo i misli, i po prirodi smo bili djeca srdžbe kao i ostali” (Efežanima 2:2, 3). Isto se može reći i za mnoge danas. Pa kako onda možemo i dalje biti zahvalni? Kakvu nam pomoć Jehova pruža? Na koje konkretne načine možemo pokazati da smo doista zahvalni?

3. Na čemu smo zahvalni Jehovi?

³ Jehovi Bogu, našem Stvoritelju i Davatelju Života, dugujemo zahvalnost, naročito ako uzmemo u obzir neke od darova koje nam je velikodušno dao (Jakov 1:17). Svakog dana zahvaljujemo Jehovi što smo živi (Psalam 36:9). Oko sebe vidimo mnoštvo Jehovinih djela stvaranja, kao što su Sunce, Mjesec i zvijezde. Bogata riznica prijeko potrebnih minerala na Zemlji, savršena ravnoteža važnih atmosferskih plinova i složeni prirodni ciklusi, sve to pokazuje koliko dugujemo našem nebeskom Ocu punom ljubavi. ”Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Jehova, Bože moj”, rekao je u pjesmi kralj David, ”i mnoge su misli tvoje o nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema” (Psalam 40:5).

4. Zašto trebamo zahvaliti Jehovi za radosno društvo koje imamo u našim skupštinama?

⁴ Iako ne žive u doslovnom raju, Jehovini današnji sluge žive u duhovnom raju. U Dvoranama Kraljevstva te na kongresima i sastancima pokrajine vidimo kako naša braća i sestre u vjeri pokazuju plodove Božjeg duha. Kad propovijedaju ljudima koji nisu religiozni, neki Jehovini svjedoci skrenu im pažnju na ono što je Pavao opisao u svom pismu Galaćanima. Oni najprije spomenu ”djela tijela” i sugovornika upitaju je li ih primijetio među ljudima (Galaćanima 5:19-23). Većina odmah kaže da su upravo to karakteristike današnjeg ljudskog društva. Kad im se ukaže na plodove Božjeg duha i kad ih se pozove u Dvoranu Kraljevstva da se sami uvjere da postoje oni koji ih pokazuju,  mnogi spremno priznaju: ”Bog je stvarno među vama” (1. Korinćanima 14:25). A to se ne događa samo u jednoj Dvorani Kraljevstva. Gdje god da odeš i sretneš nekoga od preko šest milijuna Jehovinih svjedoka, i on će pokazati isti radostan, veseli duh. Za to izgrađujuće društvo trebamo zahvaliti Jehovi, onome koji daje svoj duh i omogućava takvo što (Sofonija 3:9; Efežanima 3:20, 21).

5, 6. Kako možemo pokazati da smo zahvalni za Božji najveći dar, otkupninu?

⁵ Najveći dar, najsavršeniji poklon koji nam je Jehova dao jest njegov Sin, Isus, posredstvom kojeg je osigurana otkupna žrtva. ”Ako je Bog tako ljubio nas”, napisao je apostol Ivan, ”onda smo i mi dužni ljubiti jedan drugoga” (1. Ivanova 4:11). Da, zahvalnost za otkupninu ne pokazujemo samo ljubavlju i cijenjenjem prema Jehovi nego i tako da svojim životom pokažemo da ljubimo druge (Matej 22:37-39).

⁶ Ako razmotrimo način na koji se Jehova ophodio s drevnim Izraelom, možemo naučiti više o pokazivanju zahvalnosti. Jehova je preko Mojsija tom narodu dao Zakon i tako ga poučio mnogim stvarima. Na temelju ’okosnice spoznaje i istine u Zakonu’ možemo naučiti puno toga što će nam pomoći da poslušamo Pavlov savjet: ”Pokažite se zahvalnima” (Rimljanima 2:20; Kološanima 3:15).

7. Kako su Izraelci davanjem desetine mogli pokazati koliko su zahvalni Jehovi?

⁷ Jehova je u Mojsijevom zakonu naveo tri načina na koja su Izraelci mogli pokazati svoje iskreno cijenjenje prema njegovoj dobroti. Kao prvo, bilo je to davanje desetine. Deseti dio uroda i ”desetak od goveda i od sitne stoke” bili su ’sveti Jehovi’ (3. Mojsijeva 27:30-32). Kad su Izraelci poštovali tu uredbu, Jehova ih je blagoslivljao u velikoj mjeri. ”Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte — govori Jahve nad Vojskama — neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov” (Malahija 3:10, St).

8. Po čemu su se dragovoljni prilozi razlikovali od davanja desetine?

⁸ Kao drugo, osim davanja desetine Jehova je od Izraelaca također tražio da daju dragovoljne prinose, ili priloge. Rekao je Mojsiju da Izraelcima prenese sljedeće: ”Kad dođete u zemlju, u koju ću vas ja odvesti, pa stanete jesti kruh one zemlje, tada prinosite  prinos Jehovi.” Od prvina ’svog tijesta’, odnosno grubog brašna, trebali su ’prinositi kolače’ i davati ih kao ’prinos Jehovi’ iz naraštaja u naraštaj. Zapazi da nije rečeno koliko su točno od tih prvina trebali davati (4. Mojsijeva 15:18-21). No kad su Izraelci prilog dali iz zahvalnosti, mogli su biti sigurni u Jehovin blagoslov. O davanju priloga govori se i u Ezehijelovoj viziji hrama. Tamo čitamo: ”Prvine od svakoga prvoga roda i svi prinosi podizani od svega između svih prinosa vaših biće svećenicima; i prvine od tijesta svojega davaćete svećeniku da bi počivao blagoslov na domovima vašim” (Ezehijel 44:30).

9. Koju je pouku Jehova dao kad je iznio uputu o pabirčenju?

⁹ Kao treće, Jehova je dao uputu o pabirčenju. ”Kad žanjete rod zemlje svoje”, rekao je Bog, ”nemoj požeti sasvim njive svoje, niti pabirči po žetvi. Ni vinograda svojega nemoj pabirčiti, i nemoj kupiti zrna koja padnu po vinogradu tvojem; nego ostavi siromahu došljaku. Ja sam Jehova Bog vaš” (3. Mojsijeva 19:9, 10). Ni ovaj put nije bilo rečeno koliko točno moraju dati. Svaki je Izraelac sam morao odlučiti koliko će ostaviti siromašnima. Mudri kralj Salamun dobro je objasnio: ”Jehovi pozajmljuje tko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo” (Priče Salamunove 19:17). Tako je Jehova dao pouku o suosjećajnosti i uviđavnosti prema onima koji su u nepovoljnom položaju.

10. Koje je posljedice iskusio izraelski narod kad nije pokazivao zahvalnost?

¹⁰ Jehova je blagoslivljao Izraelce kad su poslušno davali desetinu, dragovoljne priloge i pomagali siromašnima. No kad se izraelski narod nije pokazao zahvalnim, izgubio je Jehovinu naklonost. To je dovelo do katastrofe, a na koncu i izgnanstva (2. Dnevnika 36:17-21). Što iz toga učimo?

11. Koji je glavni način kako možemo pokazati zahvalnost Jehovi?

¹¹ Glavni način na koji iskazujemo hvalu Jehovi i pokazujemo zahvalnost također uključuje ”prinos”. Istina, kao kršćani nismo pod Mojsijevim zakonom, nismo obavezni prinositi životinjske žrtve ili one koje su se sastojale od plodova zemlje (Kološanima 2:14). Unatoč tome, apostol Pavao poticao je hebrejske kršćane: ”Uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje daju javnu izjavu za njegovo ime!” (Hebrejima 13:15). Svoju iskrenu zahvalnost našem nebeskom Ocu punom ljubavi, Jehovi Bogu, možemo izraziti koristeći svoje sposobnosti i sredstva da bismo mu prinosili žrtvu hvale, bez obzira na to činimo li to u službi propovijedanja ili ”na skupštinama” gdje se sastajemo sa sukršćanima (Psalam 26:12). Što o tome učimo iz načina na koji su Izraelci izražavali zahvalnost Jehovi?

12. Što o našoj kršćanskoj odgovornosti možemo naučiti iz davanja desetine?

¹² Prije svega, kao što smo vidjeli, davanje desetine nije bilo stvar izbora. Svaki je Izraelac bio dužan to činiti. Kao kršćani imamo odgovornost sudjelovati u službi i ići na kršćanske sastanke. Nije na nama da odlučujemo hoćemo li to činiti. U svom opsežnom proročanstvu o vremenu kraja Isus je otvoreno rekao: ”Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14; 28:19, 20). O kršćanskim sastancima apostol Pavao je pod nadahnućem napisao: ”Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:24, 25). Svoju zahvalnost Jehovi pokazujemo kad radosno  prihvaćamo našu odgovornost da propovijedamo i poučavamo te da se redovito družimo s braćom na skupštinskim sastancima, smatrajući sve to prednošću i čašću.

13. Koju pouku izvlačimo iz davanja dobrovoljnih priloga i pabirčenja?

¹³ Nadalje, pouku izvlačimo i ako razmotrimo druga dva načina na koja su Izraelci mogli pokazati zahvalnost — davanje dragovoljnih priloga i pabirčenje. Za razliku od davanja desetine, što je bio zahtjev u kojem se točno znalo koliko treba dati, za dragovoljne priloge i pabirčenje nije postojala utvrđena mjera. Umjesto toga, u tim je situacijama do izražaja dolazila dubina cijenjenja koju je Jehovin sluga gajio u srcu. Slično tome, iako shvaćamo da su sudjelovanje u službi i posjećivanje kršćanskih sastanaka osnovne odgovornosti svakog Jehovinog sluge, činimo li to svim srcem i spremno? Gledamo li na njih kao na priliku da izrazimo svoje iskreno cijenjenje za sve što Jehova čini za nas? Sudjelujemo li u tim aktivnostima u obilnoj mjeri, koliko god nam to naše okolnosti dopuštaju? Ili nam je sve to tek neka obaveza koju moramo ispuniti? Ovo su, dakako, pitanja na koja moramo osobno odgovoriti. Apostol Pavao objasnio je to ovako: ”Neka svatko dokaže kakvo je njegovo vlastito djelo, i onda će u samom sebi imati razlog za veliku radost, a ne u usporedbi s nekim drugim” (Galaćanima 6:4).

14. Što Jehova očekuje od nas dok mu služimo?

¹⁴ Jehova Bog dobro zna kakve su naše okolnosti. Svjestan je naših ograničenja. On cijeni žrtve, bilo velike bilo male, koje njegovi sluge spremno daju. On ne očekuje da svi dajemo jednako, što zapravo i ne možemo. Kad je govorio o materijalnom davanju, apostol Pavao je kršćanima u Korintu rekao: ”Ako najprije postoji spremnost, ona je naročito prihvatljiva po onome što netko ima, a ne po onome što nema” (2. Korinćanima 8:12). To se načelo jednako odnosi i na našu službu Bogu. Je li naša služba dopadljiva Jehovi ne određuje se po količini, nego po načinu na koji je vršimo — radosno i od srca (Psalam 100:1-5; Kološanima 3:23).

15, 16. (a) Kakva veza postoji između pionirske službe i zahvalnosti? (b) Kako oni koji ne mogu biti pioniri mogu imati pionirski duh?

¹⁵ Jedan od načina kako pokazati zahvalnost Jehovi i pritom osjetiti radost jest stupanje u punovremenu službu. Potaknuti ljubavlju prema Jehovi i zahvalnošću za njegovu nezasluženu dobrotu mnogi predani sluge učinili su velike promjene u životu kako bi imali više vremena za služenje Jehovi. Neki služe kao opći pioniri i svaki mjesec u prosjeku 70 sati propovijedaju dobru vijest te poučavaju ljude o istini. Drugi, koji su ograničeni zbog svojih okolnosti, povremeno budu pomoćni pioniri i u propovijedanju provedu 50 sati mjesečno.

¹⁶ No što je s mnogim Jehovinim slugama koji ne mogu služiti ni kao opći ni kao pomoćni pioniri? Oni mogu pokazati zahvalnost tako da razviju i sačuvaju pionirski duh. Kako to mogu? Tako da hrabre one koji mogu biti pioniri, da u svoju djecu usađuju želju za punovremenom službom kao životnim pozivom i da marljivo sudjeluju u propovijedanju u skladu sa svojim okolnostima. Koliko dajemo u službi uvelike ovisi o tome koliko u srcu cijenimo sve što je Jehova učinio, čini i učinit će za nas.

17, 18. (a) Kako možemo pokazivati zahvalnost ’svojim imanjem’? (b) Što je o prilogu udovice rekao Isus, i zašto?

¹⁷ U Pričama Salamunovim 3:9 stoji: ”Poštuj Jehovu imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega.” Jehovini sluge više ne moraju davati desetinu. Sada se od njih očekuje ono što je spomenuo Pavao kad je skupštini u Korintu napisao: ”Neka svatko učini kako je odlučio u svom srcu, ne nerado niti pod prisilom, jer Bog ljubi veselog darivaoca” (2. Korinćanima 9:7). Davanjem dobrovoljnih priloga radi podupiranja svjetskog djela propovijedanja o Kraljevstvu također pokazujemo zahvalnost. Iskreno cijenjenje potiče nas da to činimo redovito i da, ako možemo, stavimo na stranu nešto novca svaki tjedan, baš kao što su to činili kršćani u prvom stoljeću (1. Korinćanima 16:1, 2).

¹⁸ Pokazatelj naše zahvalnosti Jehovi nije količina novca koji dajemo. Umjesto toga, to je stav koji imamo dok to činimo. Isus je na to obratio pažnju dok je promatrao ljude kako ubacuju darove u posude za priloge u hramu. Kad je ugledao siromašnu udovicu kako ubacuje ”dva novčića vrlo male vrijednosti”, rekao je: ”Uistinu vam kažem: Ova je udovica, iako je siromašna, ubacila više od svih njih. Jer svi su ovi ubacili darove od svog viška, a ova je žena od svoje neimaštine ubacila sve što je imala za život” (Luka 21:1-4).

19. Zašto je dobro razmisliti o načinima na koje pokazujemo zahvalnost?

¹⁹ Imajući u mislima ono što smo naučili o zahvalnosti, razmislimo o načinima na koje pokazujemo svoje cijenjenje. Možemo li možda povećati svoje žrtve hvale Jehovi te također više materijalno podupirati djelo koje vršimo diljem svijeta? Možemo biti uvjereni da će naš velikodušni Otac Jehova, koji je pun ljubavi, biti itekako zadovoljan kad pokazujemo zahvalnost koliko možemo.