KAD je u Jeruzalemu prije otprilike 3 000 godina za vrijeme kralja Salamuna sagrađen Jehovin hram, načinjen je i prekrasan bakreni bazen koji je postavljen blizu ulaza u hram. Težio je preko 30 tona i mogao je držati oko 40 000 litara vode. Ovaj veliki bazen nazvan je ‘lijevano more’ (1. Kraljevima 7:23-26). “Nema sumnje da se radi o jednom od najvećih graditeljskih pothvata koje su Hebreji kao narod ikada poduzeli”, rekao je za časopis Biblical Archeologist Albert Zuidhof, nekadašnji tehničar kanadskog Državnog vijeća za istraživanja.

Kako je to “more” napravljeno? “Kralj je zapovjedio da sve [bakreno posuđe] lijevaju u kalupima od gline, u Jordanskoj dolini”, kaže Biblija (1. Kraljevima 7:45, 46, St). “Mora da je tadašnji postupak lijevanja bio sličan metodi ‘izgubljene jezgre’ — postupku koji se i danas koristi kod lijevanja velikih brončanih zvona”, kaže Zuidhof. On objašnjava: “To u osnovi znači da su morali napraviti voštani model kalupne šupljine tako što bi na potpuno osušenu jezgru kalupa za lijevanje (prvi dio kalupa) stavljali vosak (pritom je konstrukcija bila postavljena naopako). (...) Nakon što je ovo bilo dovršeno, ljevač je preko voštanog modela trebao izraditi drugi dio kalupa i ostaviti ga da se osuši. Na kraju je prilikom ulijevanja rastaljene bronce u kalupnu šupljinu došlo do odstranjenja voska njegovim taljenjem.”

Zbog ogromnih dimenzija i težine tog ‘lijevanog mora’ njegova je izrada zahtijevala izuzetnu vještinu. Jezgra i vanjski dio kalupa morali su podnijeti pritisak koji je stvaralo oko 30 tona rastaljenog bakra, a lijevanje se nije smjelo prekidati da ne bi nastale pukotine ili neke druge greške. Da bi to napravili, trebao im je vjerojatno čitav niz spojenih peći za lijevanje rastaljenog metala u kalup. Doista ogroman posao!

Prilikom posvećenja hrama kralj Salamun je u molitvi pripisao Jehovi Bogu zaslugu za sav posao oko izgradnje hrama, rekavši: “Što si ustima svojima rekao to si rukom svojom ispunio” (1. Kraljevima 8:24).