1. Zašto je Isusa jedan njegov učenik zamolio da ih nauči moliti se?

JEDNOM prilikom 32. n. e. Isusa je promatrao jedan njegov učenik kako se moli. Nije čuo što govori svom Ocu jer se Isus vjerojatno molio u sebi. Unatoč tome, kad je Isus završio, rekao mu je: “Gospodine, nauči nas moliti se” (Luka 11:1). Zašto ga je to zamolio? Molitva je bila sastavni dio života i religije Židova. Hebrejska pisma u Psalmima i drugim knjigama sadrže brojne molitve. Dakle, taj učenik nije tražio da ga se pouči nečemu o čemu ništa nije znao ili nečemu što nikada nije činio. Nesumnjivo je bio upoznat s formalističkim molitvama vjerskih vođa judaizma. No dok je promatrao Isusa kako se moli, sigurno je osjetio da postoji velika razlika između licemjernih molitvi rabina i načina na koji se Isus molio (Matej 6:5-8).

2. (a) Kako znamo da Isus nije želio da se uzornu molitvu ponavlja od riječi do riječi? (b) Zašto želimo naučiti kako se moliti?

² Oko godinu i po prije toga Isus je u Propovijedi na gori svojim učenicima govorio o uzornoj molitvi koja je trebala poslužiti kao temelj njihovih molitvi (Matej 6:9-13). Moguće je da učenik o kojem je u ovom slučaju riječ tada nije bio prisutan, pa je Isus ljubazno ponovio glavne misli te uzorne molitve. Zanimljivo je primijetiti da je nije ponovio od riječi do riječi, što pokazuje da im nije dao liturgijsku molitvu koju su trebali naučiti napamet i ponavljati (Luka 11:1-4). Poput tog učenika kojemu ne znamo ime, i mi želimo naučiti kako se moliti, tako da se možemo još više približiti Jehovi. Razmotrimo stoga opširniju verziju uzorne molitve, koju je zapisao apostol Matej. Ona se sastoji od sedam molbi. Tri se tiču Božjih nauma, a četiri naših materijalnih i duhovnih potreba. U ovom članku osvrnut ćemo se na prve tri molbe.

3, 4. Na što ukazuje činjenica da se Jehovi obraćamo s “Oče naš”?

³ Na samom početku Isus je pokazao da se po našim molitvama treba vidjeti da s Jehovom imamo prisan odnos koji je ujedno pun poštovanja. Govoreći ponajprije svojim učenicima koji su se okupili oko njega na toj gori, Isus im je rekao da se Jehovi obraćaju s ‘Oče naš koji jesi na nebesima’ (Matej 6:9). Jedan izučavatelj kaže da bez obzira na to je li Isus govorio na uvriježenom obliku hebrejskog ili na aramejskom, izraz koji je koristio za ‘Oca’ sličan je nježnom izrazu malog djeteta; ‘to je dječja riječ’.  Obraćanje Jehovi s “Oče naš” ukazuje na srdačan odnos pun povjerenja.

⁴ Govoreći “Oče naš” mi ujedno priznajemo da smo dio velike obitelji muškaraca i žena koji priznaju Jehovu kao Davatelja Života (Izaija 64:8; Djela apostolska 17:24, 28). Duhom rođeni kršćani usvojeni su kao “Božji sinovi” i njemu ‘viču: “Abba, Oče!”’ (Rimljanima 8:14, 15). Milijuni su postali njihovi vjerni suradnici. Predali su svoj život Jehovi i simbolizirali svoje predanje krštenjem u vodi. Sve te “druge ovce” mogu također pristupiti Jehovi u Isusovo ime i zvati ga “Oče naš” (Ivan 10:16; 14:6). Mi se možemo redovito obraćati našem nebeskom Ocu u molitvi kako bismo ga hvalili, zahvaljivali mu za svu dobrotu koju pokazuje prema nama i rekli mu sve ono što nas tišti, uvjereni da se brine za nas (Filipljanima 4:6, 7; 1. Petrova 5:6, 7).

5. Koja je prva molba iz molitve Očenaš, i zašto je to prikladno?

⁵ Prva molba odmah pokazuje čemu treba dati prednost. Ona glasi: “Neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Da, posvećenje Jehovinog imena treba nam biti najvažnija stvar jer ljubimo Jehovu i mrzimo što se njegovo ime toliko sramoti. Kad se Sotona pobunio i naveo prvi ljudski par da bude neposlušan Jehovi Bogu, doveo je u pitanje njegov način vladanja i time zapravo oklevetao njegovo ime (1. Mojsijeva 3:1-6). Osim toga, oni koji tvrde da zastupaju Boga, svojim sramotnim postupcima i učenjima stoljećima nanose sramotu Jehovinom imenu.

6. Što nećemo činiti ako se molimo da Jehovino ime bude posvećeno?

⁶ Kad se molimo da se sveti Jehovino ime, pokazujemo gdje stojimo u spornom pitanju o tome tko ima pravo biti vladar cijelog svemira — pokazujemo da se potpuno slažemo da Jehova ima pravo biti taj vladar. On želi da se sva razumom obdarena stvorenja na nebu i na Zemlji spremno i radosno podlažu njemu kao pravednom Vladaru jer ljube njega i sve što njegovo ime znači (1. Dnevnika 29:10-13; Psalam 8:1; 148:13). Ako ljubimo Jehovino ime, nećemo činiti ništa čime bismo mogli nanijeti sramotu tom svetom imenu (Ezehijel 36:20, 21; Rimljanima 2:21-24). Budući da mir na nebu i na Zemlji te među onima koji žive na njima ovisi o posvećenju Jehovinog imena i ljubavlju potaknutoj podložnosti njemu kao Vladaru, kad se molimo “neka se sveti ime tvoje”, pokazujemo da vjerujemo da će se Jehovin naum ispuniti njemu na hvalu (Ezehijel 38:23).

7, 8. (a) Što je Kraljevstvo za koje nas je Isus učio da se molimo? (b) Što učimo o Kraljevstvu iz knjige Danijela i Otkrivenja?

⁷ Druga molba iz uzorne molitve jest: “Neka dođe kraljevstvo tvoje” (Matej 6:10). Ona je usko povezana s prethodnom molbom. Sredstvo putem kojeg će Jehova posvetiti svoje sveto ime jest Mesijansko Kraljevstvo, njegova nebeska vlast čiji je imenovani Kralj Božji Sin, Isus Krist (Psalam 2:1-9). Danijelovo proročanstvo opisuje Mesijansko Kraljevstvo kao “kamen” odvaljen od ‘gore’ (Danijel 2:34, 35, 44, 45). Ta gora predočava Jehovinu vlast nad cijelim svemirom, pa je kamen koji predstavlja Kraljevstvo novo očitovanje Jehovine vrhovne vlasti. U tom proročanstvu kamen ‘postaje velika gora i ispunjava svu zemlju’, a to pokazuje da će Mesijansko Kraljevstvo zastupati Božju vrhovnu vlast dok bude vladalo Zemljom.

⁸ U toj vlasti Kraljevstva uz Krista vlada i 144 000 osoba koje su ‘otkupljene između ljudi’, a bit će kraljevi i svećenici (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1-4; 20:6). Danijel kaže da su oni “sveci višnjega” i da zajedno s Kristom, svojim Poglavarom, dobivaju “kraljevstvo i vlast i veličanstvo kraljevsko pod svim nebom (...); njihovo će kraljevstvo biti vječno kraljevstvo, i sve će vlasti njima služiti i slušati ih” (Danijel 7:13, 14, 18, 27). To je pravi opis nebeske vlasti za koju je Krist učio svoje sljedbenike da se mole.

9. Zašto se trebamo moliti da dođe Božje Kraljevstvo?

⁹ U svojoj uzornoj molitvi Krist nas je učio da se molimo za dolazak Božjeg Kraljevstva. Ispunjenje biblijskih proročanstava pokazuje da je Mesijansko Kraljevstvo 1914. uspostavljeno na nebu. * Trebamo li se stoga još uvijek moliti da dođe to Kraljevstvo? Svakako. Prema Danijelovom proročanstvu Mesijansko Kraljevstvo, koje je predočeno kamenom, udarit će u ljudske političke vlasti, predočene golemim likom. Kamen tek treba udariti u lik i pretvoriti ga u prah. Danijelovo proročanstvo kaže: “To se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44).

10. Zašto jedva čekamo da dođe Božje Kraljevstvo?

¹⁰ Jedva čekamo da se Božje Kraljevstvo suprotstavi Sotoninom zlom svijetu jer će to značiti posvećenje Jehovinog svetog imena i uništenje svih koji se protive Božjoj vlasti. Usrdno se molimo: “Neka dođe kraljevstvo tvoje” te govorimo isto što i apostol Ivan: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22:20). Da, neka Isus dođe i posveti Jehovino ime te potvrdi njegovo pravo vladanja, tako da se ispune psalmistove riječi:  “I neka znadu da si ti, kojemu je ime Jehova, jedini najviši nad svom zemljom” (Psalam 83:18).

11, 12. (a) Za što se molimo kad kažemo da Božja volja ‘bude kako na nebu tako i na zemlji’? (b) Što je još uključeno u molbu da se vrši Jehovina volja?

¹¹ Sljedeće za što je Isus učio svoje učenike da se mole bilo je: “Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10). Svemir je stvoren jer je to bila Jehovina volja. Moćna nebeska stvorenja uzvikuju: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio, i zbog tvoje volje postoji i stvoreno je” (Otkrivenje 4:11). Jehova ima naum za “ono što je na nebesima i ono što je na zemlji” (Efežanima 1:8-10). Moleći se da bude Božja volja, mi zapravo molimo Jehovu da ispuni svoj naum. Osim toga, time pokazujemo da čeznemo za tim da se Božja volja vrši u cijelom svemiru.

¹² Ovom molitvom također pokazujemo da smo spremni uskladiti svoj život s Jehovinom voljom. Isus je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Ivan 4:34). Poput Isusa, mi kao predani kršćani pronalazimo užitak u vršenju Božje volje. Naša ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu potiče nas da više ‘ne živimo za ljudske želje nego za Božju volju’ (1. Petrova 4:1, 2; 2. Korinćanima 5:14, 15). Mi se trudimo ne činiti ono za što znamo da nije u skladu s Jehovinom voljom (1. Solunjanima 4:3-5). Kad iskupljujemo vrijeme za čitanje i proučavanje Biblije, ‘uočavamo što je Jehovina volja’, a u nju je uključeno i revno sudjelovanje u propovijedanju ‘ove dobre vijesti o kraljevstvu’ (Efežanima 5:15-17; Matej 24:14).

13. U kom se pogledu Božja volja ostvarila mnogo prije Sotonine pobune?

¹³ Jehovina se volja ostvarila na nebu puno prije nego što se jedan od njegovih duhovnih sinova pobunio i postao Sotona. Knjiga Priče Salamunove prikazuje Božjeg prvorođenog Sina kao personificiranu mudrost. Ona pokazuje da se tokom nebrojenih vjekova Božji jedinorođeni Sin ‘veselio pred njim svagda’, bio je sretan što može vršiti volju svog Oca. Kasnije je postao Jehovin ‘graditelj’ tako što je sudjelovao u stvaranju svega što postoji ‘na nebesima i na zemlji, vidljivog i nevidljivog’ (Priče Salamunove 8:22-31, St; Kološanima 1:15-17). Jehova je koristio Isusa kao svoju Riječ, ili Zastupnika (Ivan 1:1-3).

14. Što iz 103. Psalma možemo naučiti o tome kako anđeli vrše Jehovinu volju na nebu?

¹⁴ Psalmist pokazuje da Jehova ima vlast nad svime te da mnoštva anđela slušaju njegove upute i zapovijedi. O tome čitamo: “Jehova na nebesima postavi prijestolje svoje, i kraljevstvo njegovo svim vlada. Blagosiljajte Jehovu anđeli njegovi, koji ste silni krepošću, izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Jehovu sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. Blagosiljajte Jehovu sva djela njegova, po svim mjestima vlade [ili vrhovne vlasti] njegove!” (Psalam 103:19-22).

15. Kako je to što je Isus dobio kraljevsku moć utjecalo na vršenje Božje volje na nebu?

¹⁵ Sotona je nakon pobune još uvijek imao pristup nebu, kao što pokazuje knjiga o Jobu (Job 1:6-12; 2:1-7). Međutim, knjiga Otkrivenje prorekla je da će doći vrijeme kad će Sotona i njegovi demoni biti zbačeni s neba. To je vrijeme, po svemu sudeći, uslijedilo nedugo nakon što je Isus Krist dobio kraljevsku moć 1914. Otada na  nebu više nema mjesta tim buntovnicima. Zbačeni su u blizinu Zemlje (Otkrivenje 12:7-12). Na nebu više nema nikoga tko bi osporio Božju vlast, već su svi glasovi ujedinjeni u klicanju ‘Janjetu’, Kristu Isusu, i poniznom hvaljenju Jehove (Otkrivenje 4:9-11). Jehovina se volja doista vrši na nebu.

16. Kako uzorna molitva pobija učenje crkava kršćanstva o nadi za ljude?

¹⁶ Crkve kršćanstva isključuju Zemlju iz Božjih nauma tvrdeći da svi dobri ljudi idu na nebo. No Isus nas je naučio moliti se: “Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10). Zar se uopće može reći da se u ovo vrijeme Jehovina volja za Zemlju u potpunosti ostvarila kad je ona puna nasilja, nepravde, bolesti i smrti? Nipošto! Stoga bismo se trebali usrdno moliti da se ostvari Božja volja za Zemlju, u skladu s obećanjem koje je zapisao apostol Petar: “Mi prema njegovom obećanju očekujemo nova nebesa [Mesijansko Kraljevstvo kojim vlada Krist] i novu zemlju [pravedno ljudsko društvo], i u njima će prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13).

17. Koji je Jehovin naum sa Zemljom?

¹⁷ Jehova je imao određeni naum kad je stvorio Zemlju. Nadahnuo je proroka Izaiju da napiše: “Ovako veli Jehova, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio na prazno, nego je načinio da se na njoj nastava: ja sam Jehova, i nema drugoga” (Izaija 45:18). Bog je prvi ljudski par nastanio u rajski vrt i rekao im: “Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom” (1. Mojsijeva 1:27, 28; 2:15). Jasno je da je Stvoriteljev naum da Zemlja bude nastanjena savršenim i pravednim ljudima koji će se rado podložiti Jehovinoj vlasti i živjeti zauvijek u Raju koji je obećao Krist (Psalam 37:11, 29; Luka 23:43).

18, 19. (a) Što je potrebno učiniti prije nego se Božja volja u potpunosti bude vršila na Zemlji? (b) Što još iz Isusove uzorne molitve učimo, a obradit ćemo u sljedećem članku?

¹⁸ Jehovina volja u vezi sa Zemljom ne može biti potpuno ostvarena dok na njoj žive muškarci i žene koji se protive njegovoj vlasti. Koristeći moćne duhovne sile pod Kristovim vodstvom, Bog će ‘uništiti one koji uništavaju zemlju’. Sotonin čitav zli svijet s njegovom krivom religijom, pokvarenim političkim sistemom, pohlepnom i nepoštenom trgovinom te razornim vojnim silama zauvijek će nestati (Otkrivenje 11:18; 18:21; 19:1, 2, 11-18). Jehovino pravo vladanja bit će dokazano, a njegovo ime posvećeno. Za sve se to molimo kad kažemo: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:9, 10).

¹⁹ No Isus je u toj uzornoj molitvi pokazao da se možemo moliti i za osobne stvari. Koje nam je upute dao u vezi s tim vidjet ćemo u sljedećem članku.