“KADA religija ne podupire neki sukob, onda djeluje poput droge koja otupljuje savjest i ljudima puni mozak iluzijama i fantazijama. (...) Ona u ljudima potiče predrasude, praznovjerje, mržnju i strah.” To su riječi bivšeg metodističkog misionara koji je potom dodao: “Ove optužbe su istinite. Da, postoji loša i postoji dobra religija” (Start Your Own Religion).

Neki će možda reći: ‘To je nepravedna kritika.’ Pa ipak, tko može opovrgnuti povijesne činjenice? Religiju — koju se definira i kao štovanje Boga ili nadzemaljskih sila ili bića — uglavnom prati loš glas. Ona bi nas trebala prosvijetliti, potaknuti na dobra djela i ispuniti zadovoljstvom. Međutim, ono što najčešće čini jest izazivanje sukoba, netrpeljivosti i mržnje. Zašto je to tako?

Prema onome što Biblija kaže, odgovor je vrlo jednostavan. Prerušen u “anđela svjetla”,  Sotona Đavo navodi velik broj ljudi da slijede njegova učenja, a ne Božja (2. Korinćanima 11:14). Apostol Ivan objasnio je da je Sotonin utjecaj toliko raširen da “cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Da, Ivan je znao da Sotona “zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9).

Do čega je to dovelo? Sotona je uspostavio cijeli jedan sustav religija koje samo izvana izgledaju sveto. One imaju “vanjski oblik pobožnosti”, ali njihova zla djela otkrivaju kakve su u stvarnosti (2. Timoteju 3:5, St; Matej 7:15-20). Umjesto da pomogne riješiti čovjekove probleme, religija zapravo postaje dio problema.

Nemoj tu misao odmah odbaciti kao pretjeranu i nerazumnu. Imaj na umu da je sama bit prijevare to što onaj koga se vara nije toga svjestan. Apostol Pavao naveo je jedan primjer: “Ono što nacije žrtvuju, žrtvuju demonima, a ne Bogu” (1. Korinćanima 10:20). Ti ljudi vjerojatno bi se šokirali pri pomisli da štuju demone. Oni su vjerovali da štuju dobrog boga, odnosno bogove. No, njih su zapravo obmanule ‘zle duhovne sile na nebesima’, koje zajedno sa Sotonom zavode čovječanstvo (Efežanima 6:12).

Da bismo to bolje razumjeli, razmotrimo kako je Sotona uspio prevariti i zavesti mnoge ljude koji kažu da su kršćani, ali su zanemarili upozorenje apostola Ivana o zlom utjecaju demona (1. Korinćanima 10:12).

“Ono što naučavam”, rekao je Isus Krist, “nije moje, nego je od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16). Da, Isusova učenja potjecala su od Svemogućeg Boga. Zato su imala snažan, pozitivan utjecaj na njegove slušatelje. Ona nisu ‘otupljivala savjest ni punila mozak iluzijama i fantazijama’. Naprotiv, Isusova učenja oslobodila su ljude od vjerskih zabluda i ljudske filozofije ovog svijeta koji je zbog Đavlove obmane “umom u tami” (Efežanima 4:18; Matej 15:14; Ivan 8:31, 32).

Prave kršćane moglo se prepoznati po vjeri i lijepim osobinama koje su razvili uz pomoć Božjeg svetog duha, a ne po izvanjskoj pobožnosti (Galaćanima 5:22, 23; Jakov 1:22; 2:26). Među tim osobinama najistaknutija i najuzvišenija je ljubav, koja služi kao znak prepoznavanja pravih kršćana (Ivan 13:34, 35).

No zapazi jednu vrlo važnu stvar: Ni Isus ni njegovi apostoli nisu očekivali da će kršćanska skupština ostati u svom prvobitnom obliku. Oni su znali da će pravu religiju neko vrijeme zasjeniti otpadništvo.

U usporedbi o pšenici i kukolju Isus je prorekao da će neko vrijeme biti teško uočiti pravu religiju. Pročitaj izvještaj iz Mateja 13:24-30, 36-43. Isus je u polju posijao pšenicu, “dobro sjeme”, koja predočava njegove vjerne učenike koji su sačinjavali prvobitnu kršćansku skupštinu. Upozorio je da će “neprijatelj”, Sotona Đavo, nakon nekog vremena među pšenicu posijati “kukolj”. To su ljudi koji tvrde da slijede Isusa Krista, no zapravo odbacuju njegova učenja.

 Vrlo brzo nakon smrti Isusovih apostola pojavio se “kukolj” — pojedinci koji su prihvatili krive ljudske nauke, a odbacili “riječ Jehovinu” (Jeremija 8:8, 9; Djela apostolska 20:29, 30). Zbog toga se na svjetskoj sceni pojavilo iskrivljeno, lažno kršćanstvo. U njemu su dominirali oni koje Biblija naziva ‘bezakonikom’ — bilo je to pokvareno svećenstvo koje je ogrezlo u ‘svakoj nepravednoj prijevari’ (2. Solunjanima 2:6-10). Isus je prorekao da će se situacija promijeniti “na završetku sustava stvari”, odnosno ovog zlog svijeta. Oni kršćani koji su poput pšenice iz usporedbe bit će okupljeni i ujedinjeni, a “kukolj” će na kraju biti uništen.

Lažno kršćanstvo snosi odgovornost za “stoljeća krajnjeg barbarstva” te za duhovnu tamu koja je stoljećima okruživala kršćanski svijet. Predviđajući ovu tamu te sva pokvarena i nasilna djela koja će se počiniti u ime religije, apostol Petar s pravom je rekao da će se zbog takvih kršćana “pogrdno govoriti o putu istine” (2. Petrova 2:1, 2).

No nisu samo crkve kršćanstva dovele religiju na loš glas. Razmisli naprimjer o “ratobornoj pobožnosti” fundamentalista, za koje nekadašnja opatica Karen Armstrong kaže da ih ima “u svim glavnim vjerama”. Prema njenim riječima, potaknuti ljude da “konkretnim djelima pokazuju suosjećanje” predstavlja važan ispit za svaku religiju. Što je fundamentalizam postigao na tom području? “Vjerski fundamentalisti, bili oni Židovi, kršćani ili muslimani, padaju na tom važnom ispitu ako svoju vjeru pretvore u teologiju nasilja i mržnje”, piše Karen Armstrong (The Battle for God—Fundamentalism in Judaism, Christianity and Islam). No jesu li samo fundamentalistički vjerski pravci pali na tom ispitu usvojivši “teologiju nasilja i mržnje”? Povijest pokazuje da oni nisu usamljen slučaj.

Sotona je, zapravo, izgradio svjetsko carstvo krive religije, koje karakterizira nasilje, mržnja i gotovo neprestano krvoproliće. Biblija ovo carstvo naziva “Babilon Veliki, majka (...) odvratnih stvari zemaljskih”, i prikazuje ga kao bludnicu koja jaše na leđima zvijeri, odnosno političkog sistema. Zanimljivo je da se nju smatra odgovornom za “krv (...) svih koji su pobijeni na zemlji” (Otkrivenje 17:4-6; 18:24).

No, povijest također pokazuje da nisu svi bili zavedeni. Melvyn Bragg zapaža da su čak i u najcrnjim periodima ljudske povijesti “mnogi dobri ljudi činili dobro dok je većina oko njih bila zla”. Pravi kršćani nastavili su ‘obožavati Boga duhom i istinom’ (Ivan 4:21-24). Oni su se odvojili od religioznog sustava koji se raširio po cijelom svijetu i koji je prodavao sebe i svoja načela “podržavajući ratovanje”. Oni se nisu dali uvući u prisan odnos crkve i države o kojemu povijest svjedoči da je bio “više ugovor sa Sotonom nego djelo Isusa iz Nazareta” (Two Thousand Years—The Second Millennium: From Medieval Christendom to Global Christianity).

U današnje vrijeme ljudi su zapazili da Jehovini svjedoci vrše dobar utjecaj na društvo. Da se ne bi uprljali krivom religijom, oni svoja vjerovanja i postupke temelje isključivo na Božjoj nadahnutoj Riječi, Bibliji (2. Timoteju 3:16, 17). Poput kršćana u prvom stoljeću, oni se drže Isusove zapovijedi da ‘ne budu dio svijeta’ (Ivan 15:17-19; 17:14-16). Naprimjer, u nacističkoj Njemačkoj nisu kompromitirali kršćanska načela, zbog čega su nacističkoj ideologiji postali neprihvatljivi. Hitler ih je zbog toga mrzio. U jednom školskom udžbeniku piše: “Jehovini  svjedoci (...) držali su se biblijskog učenja da se oružje ne smije uzeti bez obzira na razlog. Stoga su odbili služiti vojsku i imati bilo kakvu vezu s nacistima. Zbog toga je SS u zatvor bacio čitave obitelji Jehovinih svjedoka” (Germany—1918-45). Da, u Njemačkoj su zbog nacističkog proganjanja život izgubile stotine Jehovinih svjedoka.

Naravno, zbog svojih vjerovanja trpjeli su hrabri pojedinci iz raznih religija. No Jehovini svjedoci nastupili su kao ujedinjena vjerska grupa, a ne kao pojedinci. Velika većina čvrsto se držala temeljnog biblijskog načela: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29; Marko 12:17).

Dakle, samo je djelomično istina da je religija korijen svih ljudskih problema. Uzrok problema je kriva religija. No Bog namjerava vrlo brzo ukloniti sve krive religije (Otkrivenje 17:16, 17; 18:21). On je svima koji ljube pravdu i pravednost izričito rekao: “Izađite iz nje [odnosno iz Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije], moj narode, ako ne želite sudjelovati s njom u njenim grijesima, i ako ne želite primiti dio njenih nevolja. Jer su se njeni grijesi nagomilali sve do neba, i Bog se sjetio njenih nepravednih djela” (Otkrivenje 18:4, 5). Da, Boga jako vrijeđa religija koja ‘podupire sukobe, otupljuje savjest, puni mozak iluzijama i fantazijama te u ljudima potiče predrasude, praznovjerje, mržnju i strah’!

U međuvremenu, Bog pomaže onima koji ljube istinu da pronađu pravu religiju. To je religija koja se drži načela i učenja Stvoritelja koji je pun ljubavi, pravedan i suosjećajan (Mihej 4:1, 2; Sofonija 3:8, 9; Matej 13:30). I ti možeš naći takvu religiju. Ako želiš saznati više o tome kako prepoznati pravu religiju, slobodno piši izdavačima ovog časopisa ili se obrati bilo kojem Jehovinom svjedoku.