GOVOREĆI o osobi koja s radošću primjenjuje biblijska načela u svom životu, psalmist kaže: “On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje” (Psalam 1:1-3). Zašto je ovo prikladna usporedba?

Drveće ima vrlo dug životni vijek. Za neka stabla masline na Sredozemlju tvrdi se da su stara jednu do dvije tisuće godina. Primjerice, u Nacionalnom parku Brijuni nalazi se stablo masline staro oko 1 600 godina, a starost jedne masline u Kaštel Štafiliću procjenjuje se na oko 1 500 godina. I drvo baobab koje raste u središnjoj Africi živi dosta dugo, a za jedno stablo tisućljetnog bora u Kaliforniji vjeruje se da je staro oko 4 600 godina. Starija stabla u šumi imaju koristan utjecaj na svoju okolinu. Naprimjer, visoko drveće stvara sjenu i tako štiti mlada stabla, a zbog lišća koje padne s tog drveća tlo postaje plodnije.

Najviša stabla na svijetu obično rastu zajedno u šumama, gdje jedna drugima pružaju zaštitu. Budući da im korijenje može biti isprepleteno, nekoliko tako povezanih stabala može odoljeti oluji mnogo lakše nego jedno usamljeno stablo usred livade. Razgranata mreža korijenja stablu ujedno omogućava da dobije dovoljno vode i hranjivih tvari iz zemlje. U nekim slučajevima korijenje može biti puno šire od krošnje te u zemlju prodrijeti dublje nego što stablo izraste u visinu.

Apostol Pavao možda je na umu imao drvo kada je kršćanima objasnio da trebaju “hoditi u zajedništvu s [Kristom], ukorijenjeni i izgrađeni u njemu i utvrđeni u vjeri” (Kološanima 2:6, 7). Doista, kršćani mogu ustrajati samo ako se čvrsto drže Krista kao što se stablo svojim jakim korijenjem čvrsto drži u zemlji (1. Petrova 2:21).

U čemu se još Božje sluge može usporediti s drvećem? Pa, kao što su stabla u jednom šumarku zaštićena okolnim drvećem, tako i svi oni koji ostaju uz kršćansku skupštinu dobivaju podršku svojih suvjernika (Galaćanima 6:2). Vjerni, zreli kršćani koji su duboko ukorijenjeni u istini pomažu onim novijima da budu čvrsti u vjeri, da mogu izdržati čak i kad nastupi oluja, odnosno protivljenje (Rimljanima 1:11, 12). Ti noviji kršćani mogu napredovati u zaštitničkoj “sjeni” iskusnijih Božjih slugu (Rimljanima 15:1). A svi pripadnici kršćanske skupštine imaju koristi od jake duhovne hrane koju daju “hrastovi pravde”, odnosno pomazani ostatak (Izaija 61:3).

Doista je divno što svi Božji sluge imaju priliku doživjeti ispunjenje obećanja iz Izaije 65:22, gdje stoji: “Jer će dani narodu mojemu biti kao dani drvetu.”