SLUŽBA Isusa Krista u prvom stoljeću imala je snažan utjecaj na tadašnji svijet. Ljudi su bili zapanjeni njegovom porukom koja je za njih bila pravo osvježenje, prosvjetljivala ih je i davala im moralnu snagu. Njegove su riječi duboko dirnule mnoge koji su ga slušali (Matej 7:28, 29).

Isus je neustrašivo odbijao miješati se u religiju i politiku koje su u to vrijeme tlačile ljude, no običnim je ljudima uvijek bio dostupan (Matej 11:25-30). On je otvoreno govorio o sve većem utjecaju zlih duhova na svijet te je pokazao da mu je Bog dao moć nad njima (Matej 4:2-11, 24; Ivan 14:30). Isus je jako dobro objasnio na koji je način patnja direktno povezana s grijehom te je s ljubavlju ukazao na Božje Kraljevstvo kao na trajno rješenje svih problema (Marko 2:1-12; Luka 11:2, 17-23). Jednom zauvijek uklonio je sve zablude i nejasnoće koje su dugo vremena sakrivale pravu osobnost njegovog Oca i javno je objavio Božje ime svima koji s Njim žele biti bliski (Ivan 17:6, 26).

Stoga ne iznenađuje da su unatoč snažnom religioznom i političkom proganjanju Isusovi učenici brzo širili njegovu snažnu poruku. U samo tridesetak godina revne kršćanske skupštine osnovane su u Africi, Aziji i Europi (Kološanima 1:23). Jednostavne istine koje je Isus naučavao dirnule su srce poniznih, iskrenih ljudi diljem Rimskog Carstva (Efežanima 1:17, 18).

No kako su se svi ti novi učenici, toliko različiti po svom materijalnom statusu, kulturi, jeziku i nekadašnjim vjerovanjima, mogli ujediniti u, kako to apostol Pavao kaže, ‘jednu vjeru’? (Efežanima 4:5). Što im je pomoglo da ‘složno govore’ kako ne bi došlo do podjele? (1. Korinćanima 1:10). S obzirom na ozbiljno nejedinstvo među onima koji se danas izjašnjavaju kao kršćani, trebali bismo istražiti što je Isus govorio o tome.

Dok mu se pred Poncijem Pilatom sudilo, Isus je pokazao što je temelj za kršćansko jedinstvo. Rekao je: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu. Svatko tko je na strani istine sluša moj glas” (Ivan 18:37). Prema tome, prihvaćanje Isusovih učenja, kao i ostalog dijela Božje nadahnute Riječi Biblije, dovodi do čvrstog jedinstva među pravim Kristovim  učenicima (1. Korinćanima 4:6; 2. Timoteju 3:16, 17).

Naravno, ponekad će se među Isusovim učenicima pojaviti neka opravdana pitanja ili će doći do neslaganja. Što tada? Isus je objasnio: “Kada dođe on, duh istine, uputit će vas u svu istinu, jer neće govoriti na vlastiti poticaj, nego će govoriti ono što čuje, i objavit će vam ono što dolazi” (Ivan 16:12, 13). Dakle, Božji sveti duh omogućit će pravim Isusovim učenicima da razumiju istinu koju Bog postepeno otkriva. Duh će im ujedno pomoći da razvijaju osobine koje unapređuju jedinstvo — primjerice ljubav, radost i mir (Djela apostolska 15:28; Galaćanima 5:22, 23).

Isus među svojim učenicima nije dopuštao neslogu ili podjele niti ih je ovlastio da drugačije tumače biblijske istine kako bi ih prilagodili kulturi ili religiji onih koje će sresti u svojoj službi. Naprotiv, posljednje večeri koju je proveo s njima, on se usrdno molio: “Ne molim samo za njih nego i za one koji povjeruju u mene posredstvom njihove riječi; da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s tobom, da i oni budu u zajedništvu s nama, kako bi svijet vjerovao da si me ti poslao” (Ivan 17:20, 21). Dakle, od samoga početka pa do naših dana pravo jedinstvo u duhu i istini trebalo je biti znak prepoznavanja Kristovih učenika (Ivan 4:23, 24). Međutim, u današnjim crkvama ne vlada jedinstvo, već nesloga. Zašto?

Iskreno rečeno, razlog za beskrajnu raznolikost vjerovanja i običaja među onima koji se danas zovu kršćani jest to što se oni ne drže Isusovih učenja. Jedan je pisac zapazio: “Kako u prošlosti tako i danas oni koji postaju kršćani skloni su uzeti iz Biblije sve što im odgovara — i zanemariti sve što nije u skladu s njihovim prijašnjim vjerovanjima i običajima.” To je upravo ono što su Isus i njegovi apostoli predvidjeli.

Naprimjer, apostol Pavao je suradniku i nadgledniku Timoteju pod nadahnućem napisao: “Doći će vrijeme kad neće podnositi zdravo učenje, nego će, u skladu s vlastitim željama, nakupljati sebi učitelje da im škakljaju uši; i odvratit će svoje uši od istine, a okrenut će se lažnim pričama.” Hoće li svi kršćani biti zavedeni? Ne. Pavao je nastavio: “A ti budi trezven u svemu, trpi zlo, vrši djelo evangelizatora, potpuno izvrši svoju službu” (2. Timoteju 4:3-5; Luka 21:8; Djela apostolska 20:29, 30; 2. Petrova 2:1-3). Timotej i drugi vjerni kršćani živjeli su po tom savjetu nadahnutom od Boga.

Poput Timoteja, današnji pravi kršćani ostaju trezveni, ili budni, tako što se ne obaziru na ljudska umovanja, već jedino Bibliju priznaju kao autoritet za svoja učenja (Kološanima 2:8; 1. Ivanova 4:1). Oponašajući kršćane prvog stoljeća, Jehovini svjedoci izvršavaju svoju službu u više od 230 zemalja, donoseći svim ljudima onu istu poruku koju je i Isus nosio: dobru vijest o Kraljevstvu. Pogledaj koja su četiri važna područja na kojima ujedinjeno oponašaju Isusa te postupaju kao pravi kršćani bez obzira na to gdje žive.

Njihova se vjerovanja temelje na Božjoj Riječi (Ivan 17:17). Jedan svećenik iz Belgije o njima je napisao: “Nešto što možemo naučiti od njih [Jehovinih svjedoka] jest njihova spremnost da slušaju Božju Riječ i hrabrost da svjedoče za nju.”

Vjeruju da je Božje Kraljevstvo rješenje svjetskih problema (Luka 8:1). U kolumbijskom gradu Barranquilli jedan Jehovin svjedok razgovarao je s Antoniom, čovjekom koji je bio vatreni pristaša jednog političkog  pokreta. Taj Jehovin svjedok nije podržao njegove ideje, a nije zagovarao niti neku drugu političku ideologiju. Ne, on je Antoniju i njegovim sestrama predložio da s njim besplatno proučavaju Bibliju. Antonio je uskoro shvatio da je Božje Kraljevstvo zaista jedina nada za siromašne, kako u Kolumbiji tako i u cijelom svijetu.

Daju slavu Božjem imenu (Matej 6:9). Maria, koja živi u Australiji, bila je iskrena katolkinja. Kad je prvi put došla u kontakt s Jehovinim svjedocima, dozvolila im je da joj u Bibliji pokažu Božje ime. Kakva je bila njena reakcija? “Zaplakala sam kad sam prvi put u Bibliji vidjela Božje ime. Jako me dirnula spoznaja da mogu znati i upotrebljavati Božje ime.” Maria je nastavila proučavati Bibliju. Prvi put u svom životu imala je priliku upoznati Jehovu kao osobu i izgraditi trajno prijateljstvo s njim.

Ujedinjuje ih ljubav (Ivan 13:34, 35). U jednom je uvodnom članku u kanadskim novinama The Ladysmith-Chemainus Chronicle stajalo: “Bez obzira na to jeste li vjernik ili niste, morate priznati da 4 500 Jehovinih svjedoka, koji su proteklih desetak dana radili dan i noć da bi u Cassidyu sagradili Kongresnu dvoranu veličine 2 300 kvadratnih metara, zaslužuje pohvalu (...). Napraviti to veselo, bez svađe, nesloge i težnje za isticanjem — to je znak pravog kršćanstva.”

Stoga razmisli o sljedećem. Dok se kršćanski teolozi, misionari i vjernici bore s mnoštvom proturječnih mišljenja u svojim crkvama, pravo kršćanstvo doživljava procvat diljem svijeta. Da, pravi kršćani izvršavaju svoj zadatak — propovijedaju i poučavaju druge Božjoj Riječi (Matej 24:14; 28:19, 20). Ako si i ti jedan od onih koji takoreći ‘uzdišu i ridaju’ zbog svega zla što se danas događa i ako te uznemiruje nejedinstvo unutar crkava kršćanstva, pozivamo te da se pridružiš Jehovinim svjedocima koji kao kršćani ujedinjeno služe jedinom pravom Bogu, Jehovi (Ezehijel 9:4; Izaija 2:2-4).