ŠTO Bog misli o skromnim osobama? Apostol Pavao otkriva što Bog misli o skromnim osobama i svoje vladanje u skupštini navodi kao dobar primjer skromnosti. Kršćanima u Korintu je napisao: “Jer vidite poziv koji je uputio vama, braćo, da nije pozvano mnogo mudrih u tjelesnom smislu, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih plemenitog roda; nego je Bog izabrao ono što je ludo u očima svijeta, da bi posramio mudrace; i Bog je izabrao ono što je slabo u očima svijeta, da bi posramio ono što je jako; i Bog je izabrao ono što je neplemenito u očima svijeta i ono na što se gleda s prezirom, ono što nije, da bi uništio ono što jest, kako se nijedno tijelo ne bi hvalilo pred Bogom (...) da bude kao što je napisano: ‘Tko se hvali, neka se hvali u Jehovi.’ I tako ja, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao objavljivati vam Božju svetu tajnu s razmetljivošću u govoru ili mudrosti. Jer sam odlučio da među vama ne znam ništa osim Isusa Krista, i to stavljenoga na stup. I ja sam došao k vama u slabosti i u strahu i s velikim drhtanjem; i moj govor i ono što sam propovijedao nije bilo u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u dokazivanju duha i sile, da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili” (1. Korinćanima 1:26–2:5).

“Nemojte ići preko onoga što je napisano.” Kasnije u svom pismu Pavao je istaknuo da svi trebamo biti skromni, kao što je on sam bio skroman, odnosno imao je ispravno gledište o sebi. Korinćani su upali u zamku zato što su se hvalisali nekim ljudima, naprimjer Apolonom, pa čak i Pavlom. Pavao je ispravio njihov način razmišljanja i sljedećim riječima im ukazao da takvim načinom postupanja otkrivaju da su tjelesni, a ne duhovni ljudi: “A ovo sam, braćo, za vaše dobro iznio kao da se to odnosi na mene i Apolona, kako biste na našem primjeru naučili pravilo: ‘Nemojte ići preko onoga što je napisano’ [što znači ne ići preko granica koje Biblija određuje s obzirom na naš stav prema drugima i prema sebi samima], da se ne biste kao pojedinci nadimali u korist jednoga, a protiv drugoga. Jer tko te čini različitim od drugoga? I što imaš što nisi primio? A ako si primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?” Razmišljanje o ovim riječima pomoći će nam da ne budemo oholi i da ne hvalimo sebe ili nekog drugog zbog obiteljskog porijekla, rase, boje kože, nacionalnosti, fizičke ljepote, sposobnosti, znanja, inteligencije i sličnih stvari (1. Korinćanima 4:6, 7).

Primjer Isusa Krista. Isus Krist je najbolji primjer skromnosti. Svojim je učenicima rekao da ništa ne može učiniti sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini te da je njegov Otac veći od njega (Ivan 5:19, 30; 14:28). Isus nije želio prihvatiti titule koje mu nisu pripadale. Kad ga je jedan narodni poglavar nazvao ‘Dobrim Učiteljem’, Isus je odvratio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, osim jednoga, Boga” (Luka 18:18, 19). Osim toga, svojim je učenicima rekao da se, budući da su Jehovini robovi, ne bi smjeli hvalisati onim što postignu u službi Bogu, a ni time kako Bog gleda na njih. Umjesto toga, kad izvrše sve za što su bili zaduženi, trebaju imati ovakav stav: “Mi smo beskorisni robovi. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti” (Luka 17:10).

Pored toga, Gospodin Isus Krist kao savršeni čovjek na Zemlji bio je sposobniji od svojih nesavršenih učenika, a njegov mu je Otac dao veliki autoritet. Pa ipak, bio je obziran  prema ograničenjima svojih učenika. Obazrivo ih je poučavao i lijepo razgovarao s njima. Nije na njih stavljao više nego što su mogli nositi (Ivan 16:12; usporedi Mateja 11:28-30; 26:40, 41).

Skromnost u odijevanju i stavu prema materijalnim stvarima. Pavao je poučio nadglednika Timoteja kako da vodi brigu o ispravnom vladanju u skupštini. Rekao mu je: “Želim da se žene ukrašavaju urednom odjećom, sa skromnošću i zdravim mislima, ne posebnim pletenjem kose i zlatom ili biserima ili vrlo skupom odjećom, nego onako kako dolikuje ženama koje izjavljuju da štuju Boga, naime dobrim djelima” (1. Timoteju 2:9, 10). Apostol Pavao nije govorio protiv urednog i lijepog izgleda. Naprotiv, preporučio je da naša odjeća bude uredna. No objasnio je kako nije dobro da je naše odijevanje upadljivo i da tako odajemo da smo tašti te skrećemo pažnju na sebe ili ono što posjedujemo. Osim toga, kad smo skromni, pokazujemo da nam je stalo do osjećaja drugih, da imamo samopoštovanje i da smo čestiti. Svojim odijevanjem kršćani ne bi smjeli šokirati braću i sestre u skupštini, spoticati ih ili sablazniti. Ovaj savjet o odijevanju također nam otkriva Jehovin stav o tome kako bi kršćani trebali gledati na materijalne stvari.