1. Što je Isus utvrdio nakon što je pregledao ‘roba’?

NA PENTEKOST 33. n. e. Isus je postavio ‘roba’ koji će njegovim “slugama” davati hranu u pravo vrijeme. Godine 1914. Isus je ustoličen za Kralja i uskoro je došlo vrijeme da pregleda tog ‘roba’. On se uglavnom pokazao ‘vjernim i razboritim’. Stoga ga je postavio “nad svom svojom imovinom” (Matej 24:45-47). Međutim, postojao je i zli rob koji nije bio ni vjeran ni razborit.

2, 3. Iz kojih redova dolazi “taj zli rob”, i kako je do toga došlo?

² Isus je govorio o zlom robu odmah nakon što je spomenuo ‘vjernog i razboritog roba’. Rekao je: “Ako bi taj zli rob rekao u svom srcu: ‘Moj gospodar kasni’, pa bi počeo tući svoje surobove te jesti i piti s okorjelim pijanicama, gospodar tog roba doći će u dan kad to ne očekuje i u čas koji ne zna, i najstrože će ga kazniti i dodijeliti mu udio s licemjerima. Ondje će biti njegov plač i škrgut zuba” (Matej 24:48-51). Izraz “taj zli rob” pažnju nam skreće na ono što je Isus rekao prije toga, kad je govorio o vjernom i razboritom robu. Da, taj “zli rob” došao je iz redova vjernog roba. * Kako?

³ Prije 1914. mnogi članovi razreda vjernog roba gajili su velike nade u to da će se te godine sastati s Mladoženjom na nebu, no one se nisu ostvarile. Iz tog razloga te zbog još nekih stvari mnogi su bili razočarani, a neki i ogorčeni. Neki od tih pojedinaca počeli su verbalno “tući” svoju nekadašnju braću i udružili su se s “okorjelim pijanicama”, vjerskim grupama crkava kršćanstva (Izaija 28:1-3; 32:6).

4. Kako je Isus postupio sa ‘zlim robom’ i svima koji su pokazali isti stav?

⁴ S vremenom se uvidjelo da su ti nekadašnji kršćani “zli rob” i Isus ih je ‘najstrože kaznio’. Kako? Odbacio ih je, pa su izgubili svoju nebesku nadu. Međutim, nisu odmah bili uništeni. Najprije su jedno vrijeme morali biti ‘u tami izvan’ kršćanske skupštine, gdje je bio njihov plač i škrgut zuba (Matej 8:12). Od tog davnog vremena bilo je još nekih pomazanika koji su pokazali sličan loš duh, poistovjećujući se tako sa ‘zlim robom’. Neki pripadnici ‘drugih ovaca’ oponašali su njihovu nevjernost (Ivan 10:16). Svi ti neprijatelji Krista nalaze se ‘vani u duhovnoj tami’.

5. Kako je reagirao vjerni i razboriti rob, a kako “zli rob”?

⁵ Međutim, vjerni i razboriti rob doživio je iste kušnje kao “taj zli rob”. No on nije postao ogorčen, nego je dozvolio da bude ispravljen (2. Korinćanima 13:11). Njegova ljubav prema Jehovi i braći bila je ojačana. Zbog toga je “stup i potpora istine” u ovim  burnim “posljednjim danima” (1. Timoteju 3:15; 2. Timoteju 3:1).

6. (a) Kako je Isus prikazao razborito postupanje razreda vjernog roba? (b) Koju su poruku propovijedali pomazani kršćani prije 1914?

⁶ Nakon što je govorio o ‘tom zlom robu’, Isus je ispričao dvije usporedbe da pokaže zašto će neki pomazani kršćani biti vjerni i razboriti, a drugi neće. * Ukazujući na to što znači biti razborit, rekao je: ‘Nebesko kraljevstvo bit će kao deset djevica koje su uzele svoje svjetiljke i izašle u susret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet razboritih. Lude su, naime, uzele svoje svjetiljke, ali nisu sa sobom uzele ulja, dok su razborite uzele ulja u posudama’ (Matej 25:1-4). Deset djevica podsjeća nas na pomazane kršćane prije 1914. Oni su izračunali da se mladoženja, Isus Krist, treba pojaviti. Zato su mu ‘izašli u susret’, hrabro propovijedajući da će “određena vremena nacija” završiti 1914 (Luka 21:24).

7. Kada i zašto su pomazani kršćani takoreći ‘zaspali’?

⁷ Bili su u pravu. Određena vremena nacija doista su završila 1914, a uspostavljeno je Božje Kraljevstvo pod Kristom Isusom. No to je bilo na nevidljivim nebesima. Na Zemlji su ljudi počeli doživljavati prorečeni “jao” (Otkrivenje 12:10, 12). Uslijedilo je vrijeme ispitivanja. Budući da nisu jasno razumjeli stvari, pomazani su kršćani mislili da ‘mladoženja kasni’. Zbunjeni i suočeni s mržnjom svijeta, općenito uzevši, usporili su i gotovo prekinuli organizirano djelo propovijedanja. Poput djevica iz usporedbe, oni su u duhovnom smislu ‘zadrijemali i zaspali’, baš kao što su učinili i nevjerni kršćani nakon smrti Isusovih apostola (Matej 25:5; Otkrivenje 11:7, 8; 12:17).

8. Zbog čega se čuo povik: “Evo mladoženje!”, i što su tada pomazani kršćani trebali činiti?

⁸ A onda se 1919. dogodilo nešto neočekivano. O tome čitamo: “Točno u ponoć čuo se povik: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’ Tada su sve one djevice ustale i uredile svoje svjetiljke” (Matej 25:6, 7). Baš kad su izgubili svaku nadu, dobili su poziv da nešto učine! Godine 1918. Isus, “glasnik saveza”, došao je u Jehovin duhovni hram da pregleda i očisti Božju skupštinu (Malahija 3:1, NS). Tada su mu pomazani kršćani trebali izaći u susret i dočekati ga u zemaljskim dvorištima tog hrama. Došlo je vrijeme da ‘zasvijetle’ (Izaija 60:1; Filipljanima 2:14, 15).

9, 10. Zašto su neki kršćani 1919. bili ‘razboriti’, a neki ‘ludi’?

⁹ No to nije sve. U usporedbi su neke od djevojaka imale problem. Isus je nastavio: “Lude su rekle razboritima: ‘Dajte nam od svog ulja, jer naše svjetiljke samo što se nisu ugasile’” (Matej 25:8). Svjetiljke bez ulja ne mogu svijetliti. Stoga nas ulje podsjeća na Božju Riječ koja sadrži istinu i njegov sveti duh koji daje snage pravim Božjim slugama da budu svjetlonoše (Psalam 119:130; Danijel 5:14). Prije 1919. razboriti pomazani  kršćani marljivo su nastojali uvidjeti što je Božja volja za njih iako su privremeno bili oslabili. Zato su bili spremni kad je došao poziv da zasvijetle (2. Timoteju 4:2; Hebrejima 10:24, 25).

¹⁰ Međutim, neki pomazanici nisu bili spremni žrtvovati se niti se naprezati — iako su silno željeli biti s Mladoženjom. Stoga nisu bili spremni kad je došlo vrijeme da počnu propovijedati dobru vijest (Matej 24:14). Čak su pokušali usporiti svoje revne suradnike tako što su, simbolično govoreći, tražili malo ulja od njih. Kako su razborite djevice iz Isusove usporedbe reagirale? Rekle su: “Možda neće biti dovoljno za nas i za vas. Radije pođite k onima koji ga prodaju i kupite sebi” (Matej 25:9). Slično tome, vjerni pomazani kršćani 1919. nisu željeli učiniti ništa zbog čega ne bi mogli u potpunosti svijetliti. Tako su se pokazali vjernima u vrijeme pregledavanja.

11. Što se dogodilo ludim djevicama?

¹¹ Isus zaključuje govoreći što je bilo kad su lude djevice otišle po ulje: “Dok su one išle kupiti, stigao je mladoženja, i djevice koje su bile spremne ušle su s njim na svadbu; i vrata su se zatvorila. Poslije su došle i ostale djevice, govoreći: ‘Gospodine, gospodine, otvori nam!’ A on im je odvratio: ‘Istinu vam kažem, ne poznajem vas’” (Matej 25:10-12). Da, neke nisu bile spremne za dolazak Mladoženje. Zbog toga nisu prošle na ispitu i izgubile su priliku da budu na nebeskoj svadbi. Zaista žalosno!

12. (a) Što je Isus koristio kad je govorio o vjernosti? (b) Tko je čovjek koji je ‘otišao u tuđinu’?

¹² Nakon što je slikovito govorio o razboritom postupanju, Isus je naveo usporedbu o vjernosti. Rekao je: “To je kao kad je čovjek, koji je namjeravao otputovati u tuđinu, dozvao svoje robove i povjerio im svoju imovinu. I jednome je dao pet talenata, drugome dva, drugome pak jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, i otišao je u tuđinu” (Matej 25:14, 15). Čovjek iz usporedbe je sam Isus koji je ‘otišao u tuđinu’ kad je 33. n. e. uzašao na nebo. Prije uzlaska “svoju imovinu” povjerio je svojim vjernim učenicima. Kako?

13. Kako je Isus pripremio veliko područje za rad i ovlastio svoje “robove” da posluju?

¹³ Tokom svoje službe na Zemlji Isus je počeo pripremati veliko područje za rad propovijedajući dobru vijest o Kraljevstvu diljem Izraela (Matej 9:35-38). Prije nego što je ‘otišao u tuđinu’, to je područje povjerio svojim vjernim učenicima, rekavši: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:18-20). On je tim riječima ovlastio svoje “robove” da  posluju dok se on ne vrati, i to ‘svatko prema svojoj sposobnosti’.

14. Zašto se nije očekivalo od svih da posluju u istom omjeru?

¹⁴ Taj izraz pokazuje da nisu svi kršćani u prvom stoljeću imali jednake okolnosti i mogućnosti. Neki su se, poput Pavla i Timoteja, mogli potpuno predati djelu propovijedanja i poučavanja. Drugi su zbog svojih okolnosti možda bili jako ograničeni u onom što su mogli učiniti. Naprimjer, neki su kršćani bili robovi, a drugi bolesni, stari ili su imali obiteljske obaveze. Naravno, neke skupštinske dužnosti nisu bile dostupne svim učenicima. Pomazane žene i neki pomazani muževi nisu poučavali u skupštini (1. Korinćanima 14:34; 1. Timoteju 3:1; Jakov 3:1). Pa ipak, kakve god da su bile njihove životne prilike, svi Kristovi pomazani učenici — muškarci i žene — imali su zadatak da posluju i najbolje iskoriste svoje okolnosti u kršćanskoj službi. Kristovi današnji učenici čine isto.

15, 16. (a) Kada je došlo vrijeme da se srede računi? (b) Koje su nove prilike za ‘poslovanje’ dobile vjerne osobe?

¹⁵ Usporedba nastavlja: “Nakon dugo vremena došao je gospodar tih robova i počeo sređivati račune s njima” (Matej 25:19). Godine 1914. — mnogo vremena nakon 33. n. e. — započela je prisutnost Krista Isusa kao Kralja. Tri i po godine nakon toga, 1918, došao je u Božji duhovni hram i ispunio Petrove riječi: ‘Ovo je određeno vrijeme da sud počne od kuće Božje’ (1. Petrova 4:17; Malahija 3:1). Došlo je vrijeme da se srede računi.

¹⁶ Što su robovi, Isusova pomazana braća, učinili s Kraljevim ‘talentima’? Od 33. n. e.  pa sve do 1914. mnogi su marljivo ‘poslovali’ (Matej 25:16). Čak su i tokom Prvog svjetskog rata pokazali snažnu želju da služe Gospodaru. Stoga je bilo sasvim prikladno vjernim osobama dati nove prilike da ‘posluju’. Došlo je vrijeme kraja ovog sustava stvari. Dobru vijest trebalo se propovijedati diljem svijeta. Trebalo je obaviti ‘zemaljsku žetvu’ (Otkrivenje 14:6, 7, 14-16). Trebalo je pronaći posljednje članove razreda pšenice i sakupiti “veliko mnoštvo” drugih ovaca (Otkrivenje 7:9; Matej 13:24-30).

17. Kako su vjerni pomazani kršćani ‘ušli u radost svog gospodara’?

¹⁷ Žetva je radosno vrijeme (Psalam 126:6). Stoga je prikladno da je Isus, kada je 1919. povjerio svojoj vjernoj pomazanoj braći veće odgovornosti, rekao: “Bio si vjeran nad malim. Postavit ću te nad mnogim. Uđi u radost svog gospodara” (Matej 25:21, 23). Mi ne možemo ni pojmiti tu radost Gospodara kao novoustoličenog Kralja Božjeg Kraljevstva (Psalam 45:1, 2, 6, 7, Šarić). Razred vjernog roba osjeća istu radost zastupajući Kralja i povećavajući njegovu imovinu na Zemlji (2. Korinćanima 5:20). Njihova je radost vidljiva iz proročanskih riječi Izaije 61:10: “Veoma ću se radovati u Jehovi, i duša će se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuče u haljine spasenja.”

18. Zašto se neki nisu pokazali vjernima u vrijeme pregledavanja, i što im se dogodilo?

¹⁸ Nažalost, neki se nisu pokazali vjernima u vrijeme pregledavanja. O tome čitamo: ‘Pristupio je onaj koji je primio jedan talenat i rekao: “Gospodaru, znao sam da si zahtjevan čovjek, žanješ gdje nisi sijao i skupljaš gdje nisi vijao. Zato sam se pobojao i otišao te sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje”’ (Matej 25:24, 25). Slično tome, neki pomazani kršćani nisu ‘poslovali’. Prije 1914. nisu s oduševljenjem prenosili svoju nadu drugima niti su to željeli početi činiti 1919. Kako je Isus reagirao na njihovo drsko ponašanje? Oduzeo im je sve prednosti koje su imali. Bili su ‘bačeni van u tamu gdje će biti njihov plač i škrgut zuba’ (Matej 25:28, 30).

19. U kom se pogledu pregledavanje nastavlja, i što su svi pomazani kršćani odlučni činiti?

¹⁹ Naravno, većina onih koji su postali Kristovi pomazani robovi tokom vremena kraja nije služila Jehovi kad je Isus 1918. započeo pregledavanje. Znači li to da oni neće biti pregledani? Nipošto. Pregledavanje koje je trajalo od 1918. do 1919. bilo je početak tog procesa. Tada je vjerni i razboriti rob kao grupa prošao na ispitu. Pomazane kršćane kao pojedince pregledava se sve do njihovog konačnog pečaćenja (Otkrivenje 7:1-3). Svjesna toga, Kristova pomazana braća odlučna su i dalje vjerno ‘poslovati’. Odlučni su u tome da budu razboriti i da imaju dovoljno ulja da svjetlost jasno sja. Oni znaju da će Isus primiti na nebo svakoga od njih ukoliko ostane vjeran  do kraja svog života (Matej 24:13; Ivan 14:2-4; 1. Korinćanima 15:50, 51).

20. (a) Što su druge ovce danas odlučne činiti? (b) Čega su svjesni pomazani kršćani?

²⁰ Veliko mnoštvo drugih ovaca oponaša svoju pomazanu braću. Svjesno je da zbog spoznaje o Božjim naumima ima veliku odgovornost (Ezehijel 3:17-21). Stoga uz pomoć Jehovine Riječi te svetog duha i oni paze da uvijek imaju dovoljno ulja, a čine to putem proučavanja i sastajanja. Isto tako, puštaju da njihovo svjetlo svijetli time što sudjeluju u djelu propovijedanja i poučavanja te na taj način ‘posluju’ zajedno sa svojom pomazanom braćom. Međutim, pomazani su kršćani itekako svjesni da su talenti dani njima u ruke. Oni moraju položiti račun za to kako se upravlja Gospodinovom imovinom na Zemlji. Iako ih ima malo, ne mogu svoju odgovornost prebaciti na veliko mnoštvo. Imajući to na umu, vjerni i razboriti rob ima najveći udio u poslovanju za Kralja, zahvalan na podršci odanih pripadnika velikog mnoštva. Oni uviđaju koju odgovornost imaju njihova pomazana braća i čast im je što mogu raditi pod njihovim vodstvom.

21. Koji se poziv odnosi na svakog kršćanina od prije 1919. pa sve do našeg vremena?

²¹ Dakle, iako spomenute dvije usporedbe objašnjavaju događaje koji su se odigrali 1919. ili otprilike u to vrijeme, u načelu se odnose na sve prave kršćane tokom posljednjih dana. Jednako tako, premda je poziv koji je Isus dao na kraju usporedbe o deset djevica u prvom redu upućen pomazanim kršćanima prije 1919, u načelu se odnosi i na svakog kršćanina. Neka bismo zato svi uzeli k srcu te Isusove riječi: “Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas” (Matej 25:13).