OVO je istinita priča o hrabrom i lukavom podvigu. Dogodilo se to prije otprilike 3 000 godina. Biblijski izvještaj o ovom podvigu započinje riječima: “A sinovi Izraelovi stadoše opet činiti što je zlo pred Jehovom; a Jehova ukrijepi Eglona kralja Moapskoga na Izraela, jer činjahu što je zlo pred Jehovom. Jer skupi k sebi sinove Amonove i Amaleke, i izašavši pobi Izraela, i osvojiše grad palmov. I sinovi Izraelovi služiše Eglonu kralju Moapskom osamnaest godina” (Suci 3:12-14).

Moapci su živjeli istočno od Jordana i Mrtvog mora. No prešli su Jordan i zauzeli područje oko Jerihona, grada “gdje ima mnogo palmovih drveta”, i ugnjetavali Izraelce (5. Mojsijeva 34:3). Moapski kralj Eglon, ‘vrlo debeo čovjek’, nametnuo je Izraelcima velik, ponižavajuć danak koji su plaćali gotovo dvadeset godina (Suci 3:17). Budući da su danak donosili kralju, pružila se povoljna prilika da se ubije tog tiranina.

Izvještaj nastavlja: “Potom vapiše sinovi Izraelovi k Jehovi; i Jehova im podiže izbavitelja Aoda sina Gere sina Benjaminova, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše sinovi Izraelovi po njemu dar [“danak”, St] Eglonu kralju Moapskom” (Suci 3:15). Jehova se pobrinuo da Aod bude izabran da preda danak. Biblija ne spominje je li Aod već ranije to radio. No budući da se Aod dobro pripremio za susret s kraljem i pomno isplanirao napad, može se pretpostaviti da je poznavao Eglonovu palaču i da je znao što može očekivati kad tamo dođe. Osim toga, Aod je bio ljevak, što se pokazalo veoma važnim.

Izraz “ljevak” na hebrejskom doslovno znači imati ‘nesposobnu, sakatu ili svezanu desnu ruku’. Znači li to da je Aod bio sakat, da je možda imao deformiranu desnu ruku? Prisjeti se što Biblija kaže o “sedam stotina ljudi odabranih” iz Benjaminovog plemena koji su bili ljevaci. “Svaki gađaše kamenom iz praćke u dlaku ne promašujući”, stoji u Sucima 20:16. Očito su izabrani jer su bili vješti borci. Neki izučavatelji Biblije smatraju da se izraz “ljevak” odnosi na onoga tko se jednako dobro služi lijevom i desnom rukom (Suci 3:15).

Ustvari, Benjaminovo pleme bilo je poznato po ljevacima. U 1. Dnevnika 12:1, 2 spominju se ‘junaci, pomagači u ratu’ iz Benjaminovog plemena koji su bili “naoružani lukom, iz desne ruke i iz lijeve  gađahu kamenjem i iz luka strijelama”. Jedan priručnik navodi da se može naučiti spretno koristiti lijevu ruku, zbog čega se “maloj djeci vezalo desnu ruku — otuda dolazi izraz ‘svezana desna ruka’ — kako bi naučila spretno upotrebljavati lijevu ruku”. Izraelski neprijatelji bili su obučavani za borbu protiv dešnjaka. Stoga se njihova vojna obuka mogla pokazati malo korisnom ukoliko su se neočekivano morali boriti protiv ljevaka.

Aod je najprije ‘sebi načinio mač’ s dvije oštrice, nešto kraći da ga može sakriti ispod odjeće. Znao je da bi ga mogli pretražiti. Mač se obično nosilo s lijeve strane, kako bi ga dešnjak lako mogao izvući. Budući da je bio ljevak, Aod je sakrio mač “pod haljine svoje uz desnu bedricu”, stoga je bila manja vjerojatnost da će ga kraljevi stražari pronaći. Tako je Aod ušao bez problema i ‘odnio danak Eglonu kralju Moapskom’ (Suci 3:16, 17).

Pojedinosti o tome kako je prošao Aodov prvi posjet Eglonovoj palači nisu poznate. Biblija za Aoda kaže: “I kad predade dar, otpusti ljude koji su nosili dar” (Suci 3:18). Nakon što je predao danak, otišao je s ljudima koji su nosili danak na sigurnu udaljenost od Eglonove palače i otpustio ih, a zatim se vratio. Zašto je to učinio? Je li te ljude poveo radi zaštite, zato što je to bio običaj ili možda samo zato da nose danak? Je li želio da ti ljudi budu na sigurnom prije nego izvrši što je naumio? Očito je imao neki razlog zašto je ostavio ljude, a zatim se hrabro vratio u palaču.

“Vrativši se od likova kamenih, koji bijahu kod Galgala, reče: imam, kralju, neku tajnu da ti kažem.” Biblija ne objašnjava kako je Aod ponovno uspio doći do Eglona. Kako to da stražari nisu ništa posumnjali? Možda su mislili da jedan Izraelac ne predstavlja nikakvu opasnost za njihovog gospodara. Budući da je Aod došao sam, možda je izgledalo da želi izdati svoj narod. U svakom slučaju, Aod je zatražio da nasamo razgovara s kraljem i to mu je bilo dopušteno (Suci 3:19).

Nadahnuti izvještaj nastavlja: “Aod pristupi [Eglonu]; a on sjeđaše sam u ljetnoj sobi; pa reče Aod: riječ Božju imam da ti kažem.” Aod nije namjeravao priopćiti kralju neku poruku od Boga. Namjeravao je upotrijebiti mač. Kralj je možda mislio da će čuti poruku od svog boga Hamosa, pa je ‘ustao s prijestolja’. Aod je brzo izvukao mač i gurnuo ga Eglonu u trbuh. Mač očito nije imao prečku na dršci, pa “držač uđe za mačem, i salo se sklopi za mačem, te (...) iziđe nečist” kroz ranu ili zato što su se Eglonova crijeva automatski počela prazniti (Suci 3:20-22).

Aod nije gubio vrijeme kako bi izvadio mač, već “je zatvorio za sobom vrata gornje sobe i zaključao ih te izašao kroz otvor za zrak. Tako je otišao. I došli su sluge [Eglona] i pogledali, a kad tamo, vrata gornje sobe bila su zaključana. Stoga su rekli: ‘Sigurno obavlja nuždu u hladovitoj unutarnjoj sobi’” (Suci 3:23, 24, NS).

Što je “otvor za zrak” kojim je Aod pobjegao? Jedan priručnik objašnjava: “Ne zna se točno značenje [ove hebrejske riječi], no pretpostavlja se da se radi o ‘kolonadi’, ‘predvorju’.” Je li Aod iznutra zaključao  vrata i pobjegao nekim drugim putem? Ili je mrtvom kralju uzeo ključ i zaključao vrata s vanjske strane, a zatim bez žurbe prošao pored straže kao da se ništa nije dogodilo? Biblija ništa ne govori o tome. Kako god da je Aod pobjegao, Eglonovi sluge isprva ništa nisu posumnjali kad su ustanovili da su vrata zaključana. Jednostavno su pomislili da kralj “obavlja nuždu”.

Dok su kraljevi sluge čekali, Aod je pobjegao. Sazvao je Izraelce i rekao im: “Hajdete za mnom, jer Jehova predade vam u ruke neprijatelje vaše Moapce.” Aodovi ljudi zauzeli su gazove na Jordanu i tako onemogućili Moapcima, koji su ostali bez kralja, da pobjegnu natrag u svoju zemlju. “Tada [Izraelci] pobiše Moapce, oko deset tisuća ljudi, sve bogate i hrabre, i ni jedan ne uteče. Tako u taj dan potpadoše Moapci pod ruku Izraelovu; i zemlja bi mirna osamdeset godina” (Suci 3:25-30).

Iz opisanog događaja koji se odigrao u Aodovo vrijeme možemo izvući sljedeću pouku — činimo li ono što je zlo u Jehovinim očima, snosit ćemo ozbiljne posljedice. S druge strane, Jehova pomaže onima koji se pokaju i vrate mu se.

Aodov plan nije uspio zbog njegove domišljatosti niti zbog nesposobnosti neprijatelja. Bog može ostvariti svoj naum i bez pomoći ljudi. Aod je ostvario svoj plan prvenstveno zato što ga je Bog podupirao i zato što je njegov plan bio u skladu s Božjom voljom da oslobodi svoj narod, a ono što Bog naumi ne može se osujetiti. Bog je svom narodu postavio Aoda za suca, a “kad im Jehova podizaše suce, bijaše Jehova sa svakim sucem” (Suci 2:18; 3:15).