BITI na vrhu planine Fuji i promatrati svitanje nezaboravno je iskustvo. Plamena kugla pomalja se na horizontu obasjavajući bijeli snijeg i sive stijene od stvrdnute lave. I dok počinje još jedan dan, sjena planine brzo prevaljuje kilometre udaljenosti preko brda i dolina.

Impozantne planine, poput planine Fuji čije je ime nekada značilo “bez premca”, uvijek nas iznova zadive. Ustvari, njihova nas veličina može podsjetiti koliko smo neznatni! Planine izgledaju tako veličanstveno da su mnogi ljudi vjerovali da na najvišim vrhovima, često obavijenim maglom i oblacima, žive bogovi.

No jedini Bog kojeg planinski vrhovi doista slave njihov je veličanstveni Stvoritelj Jehova. On je taj “koji je sazdao gore” (Amos 4:13). Gotovo četvrtinu Zemljine površine zauzimaju planinska područja. Kad je stvorio naš planet, Bog je pokrenuo sile čijim su djelovanjem na koncu nastali prekrasni visovi i planinski lanci (Psalam 95:4). Naprimjer, smatra se da su planinski masivi Himalaja i Ande formirani uslijed izuzetno snažnih promjena u unutrašnjosti Zemlje i pomicanjem dijelova Zemljine kore.

Mi ljudi ne možemo u potpunosti razumjeti kako su i zašto nastale planine. Da, mi nismo u stanju odgovoriti na pitanja koja je Jehova postavio pravednom Jobu: “Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? (...) Na čem su podnožja njezina uglavljena?” (Job 38:4-6).

Ipak, ono što znamo je to da naš život ovisi o planinama. Za njih se kaže da su prirodni rezervoari vode, budući da sve velike rijeke izviru u planinama i da polovica svjetskog stanovništva ovisi o vodi koja dolazi s planina (Psalam 104:13). Prema časopisu New Scientist, “od 20 biljaka koje se najviše koriste u prehrani, 6 ih raste u planinskim područjima”. U uvjetima ekološke ravnoteže, u Božjem obećanom novom svijetu “biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino” (Psalam 72:16; 2. Petrova 3:13).

Mnogi pri spomenu na planine odmah pomisle na Alpe. Alpski visovi, uključujući i Monte Civettu koja se vidi na ovoj slici, na izvanredan način dokazuju postojanje svoga Stvoritelja (Psalam 98:8). Oni slave Jehovu, onoga koji je “postavio gore svojom silom” (Psalam 65:6). *

Ne možemo ne diviti se ljepoti Alpa — njihovim ledenim vrhuncima, snježnim obroncima, dolinama, jezerima i livadama. Kralj David rekao je da Jehova daje da ‘na gorama raste trava’ (Psalam 147:8).

Gorje poput ovog u Kini kod grada Guilina možda ne djeluje tako impresivno kao Alpe, no ipak je jedinstveno po ljepoti. Nizovi vapnenačkih vrhova duž rijeke Li Jiang  svojom ljepotom ostavljaju dubok dojam na posjetitelje. Promatrajući bistru vodu kako teče kroz ovo maglom obavijeno gorje netko će se možda sjetiti što je psalmist rekao za Jehovu: “Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode” (Psalam 104:10).

Planine nas doista s pravom očaravaju jer u njima možemo prepoznati ljubav Stvoritelja koji želi da čovjeku taj predivan dar bude koristan i da u njemu uživa. No koliko god strahopoštovanja ulijevale, planine se ne mogu mjeriti s Jehovinom slavom i veličinom. On je zaista “divniji od gora” (Psalam 76:4).