OVA bolest napreduje polako. U početku se osobi sužava periferni dio vidnog polja. Ako se ne liječi, bolest utječe i na središte vidnog polja. Na kraju može prouzročiti potpuni gubitak vida. O kojoj se bolesti radi? To je glaukom, jedan od glavnih uzroka sljepoće.

Kao što polako i gotovo neprimjetno možemo izgubiti doslovni vid, tako možemo izgubiti i važniji, duhovni vid. Zato je od životne važnosti da duhovne stvari imamo u fokusu, u središtu našeg vidnog polja.

U ono “što se ne vidi” doslovnim okom ubraja se i predivna nada u vječni život koju Jehova daje onima koji su mu vjerni (2. Korinćanima 4:18). Naravno, kršćani služe Bogu prvenstveno iz ljubavi (Matej 22:37). Pa ipak, Jehova želi da s radošću očekujemo svoju buduću nagradu. On želi da na njega gledamo kao na darežljivog Oca koji “nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Zato oni koji doista poznaju i vole Boga cijene njegova obećanja o blagoslovima te željno čekaju njihovo ispunjenje (Rimljanima 8:19, 24, 25).

Mnogi čitatelji Kule stražare i popratnog časopisa Probudite se! rado u njima gledaju ilustracije koje prikazuju predstojeću rajsku Zemlju. Naravno, ne možemo točno znati kako će izgledati zemaljski Raj, a ilustracije u našim časopisima samo su umjetnički prikaz nadahnut biblijskim recima poput Izaije 11:6-9. Ipak, jedna je kršćanka rekla: “Kad vidim slike budućeg Raja u Kuli stražari i Probudite se!, pažljivo ih analiziram, kao da gledam turistički prospekt. Nastojim vidjeti sebe na tim slikama jer se iskreno nadam da ću živjeti u tom Raju kada dođe vrijeme koje je Bog odredio.”

Apostol Pavao je slično gledao na svoj ‘gornji poziv’. On nije smatrao da je već dobio tu nagradu jer je znao da mora biti vjeran do kraja. No i dalje se ‘pružao prema onome što je naprijed’ (Filipljanima 3:13, 14). Isto tako, Isus je umro na mučeničkom stupu “zbog radosti koja je stajala pred njim” (Hebrejima 12:2).

Jesi li ikada posumnjao u to da ćeš se naći u novom svijetu? Doduše, dobro je da nismo pretjerano samouvjereni, budući da ćemo vječni život dobiti jedino ako ostanemo vjerni do kraja (Matej 24:13). Međutim, ako dajemo sve od sebe kako bismo ispunili Božja očekivanja, možemo biti sigurni u nagradu. Upamti da Jehova “ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja”  (2. Petrova 3:9). Ako se uzdamo u Jehovu, on će nam pomoći da dođemo do cilja. Zaista, bilo bi protivno njegovoj osobnosti da u onima koji mu iskreno nastoje ugoditi traži greške kako bi im uskratio nagradu (Psalam 103:8-11; 130:3, 4; Ezehijel 18:32).

Mi znamo što Jehova osjeća prema svom narodu i to nam daje nadu — odliku koja je po važnosti jednaka vjeri (1. Korinćanima 13:13). Grčka riječ koja se u Bibliji prevodi s “nada” prenosi misao o željnom iščekivanju nečega što je dobro. Imajući na umu takvu nadu, apostol Pavao je napisao: “Želimo da svatko od vas pokazuje istu marljivost da biste sve do kraja bili potpuno sigurni s obzirom na svoju nadu, kako ne biste postali lijeni, nego da oponašate one koji vjerom i strpljivošću nasljeđuju obećanja” (Hebrejima 6:11, 12). Zapazi da, ako nastavimo vjerno služiti Jehovi, možemo biti potpuno sigurni u ostvarenje naše nade. Za razliku od mnogih svjetovnih težnji ova nada “ne vodi do razočaranja” (Rimljanima 5:5). No kako možemo sačuvati našu nadu živom i zadržati je u fokusu tako da je jasno vidimo?

Naše doslovno oko ne može fokusirati dvije stvari odjednom. Isto je i s našim duhovnim vidom. Ako se usredotočimo na stvari ovoga svijeta, onda u mislima nećemo jasno vidjeti Božji obećani novi svijet. S vremenom ova nejasna, neizoštrena slika može izgubiti svoju privlačnost i jednostavno posve nestati iz našeg vidokruga. To bi zaista bilo tragično! (Luka 21:34). Kako li je stoga važno da imamo ‘jednostavno oko’ — da budemo usredotočeni na Božje Kraljevstvo i našu nagradu, naime vječni život! (Matej 6:22).

Nije uvijek lako sačuvati ‘jednostavno oko’. Svakodnevni problemi mogu nas prilično zaokupiti, a da i ne govorimo o ozbiljnijim problemima, čak kušnjama. Kako možemo pod takvim okolnostima ostati usredotočeni na Kraljevstvo i Božji obećani novi svijet, a da pritom ne zanemarimo druge obaveze? Razmotrimo tri stvari koje će nam u tome pomoći.

Svakodnevno proučavaj Božju Riječ. Redovito čitanje Biblije i na njoj utemeljenih publikacija pomaže nam zadržati u mislima duhovne stvari. Istina, možda već godinama proučavamo Božju Riječ, no to i dalje moramo činiti — kao što moramo uvijek jesti ako želimo živjeti. Sigurno nećemo prestati jesti jednostavno zato što smo dosad pojeli tisuće obroka. Stoga, bez obzira na to koliko dobro poznajemo Bibliju, moramo se i dalje iz nje redovito duhovno hraniti kako bismo našu nadu održali živom, a vjeru i ljubav jakima (Psalam 1:1-3).

Duboko promišljaj o Božjoj Riječi. Zašto je razmišljanje prijeko potrebno?  Iz dva razloga. Prvo, razmišljanje nam pomaže da usvojimo i iskreno cijenimo ono što čitamo. Drugo, ako razmišljamo, nećemo zaboraviti Jehovu, njegova čudesna djela i obećanja koja nam daju nadu. Prikažimo to jednim primjerom. Izraelci koji su s Mojsijem otišli iz Egipta svojim su očima vidjeli Jehovinu zadivljujuću moć. Osim toga, vidjeli su i kako se s ljubavlju brinuo za njih vodeći ih prema zemlji koju su trebali naslijediti. No tek što su došli do pustinje na svom putu u Obećanu zemlju, Izraelci su se počeli žaliti pokazavši time ozbiljno pomanjkanje vjere (Psalam 78:11-17). U čemu je bio problem?

Narod je odvratio pogled s Jehove i predivne budućnosti koja je bila pred njim, a usredotočio se na trenutnu udobnost i brige za tjelesne potrebe. Iako su osobno vidjeli čudesne znakove i djela, mnogi su Izraelci izgubili vjeru i počeli prigovarati. “Brzo zaboraviše djela [Jehovina]”, kaže Psalam 106:13. Ovakav neoprostiv nemar koštao je taj naraštaj ulaska u Obećanu zemlju.

Dakle, kada čitaš Bibliju ili biblijsku literaturu, nađi vremena za razmišljanje. To je izuzetno važno za tvoje duhovno zdravlje i napredak. Naprimjer, kada čitaš 106. Psalam, koji je djelomično citiran u prethodnom odlomku, razmišljaj o Jehovinim osobinama. Obrati pažnju na njegovu strpljivost s Izraelcima i milosrđe koje im je pokazivao. Zapazi da je učinio sve što se moglo učiniti kako bi ih doveo u Obećanu zemlju. Zapazi i to da su se oni stalno bunili protiv njega. Pokušaj si predočiti Jehovinu patnju i bol dok je taj bešćutan i nezahvalan narod iskušavao njegovo milosrđe i strpljenje do krajnjih granica. Razmišljajući o recima 30 i 31, koji opisuju Finesovo odlučno i hrabro podupiranje pravde, možemo se uvjeriti da Jehova ne zaboravlja svoje vjerne sluge i da ih bogato blagoslivlja.

Primjenjuj biblijska načela. Kada živimo po biblijskim načelima, imamo priliku vidjeti da su Jehovini savjeti djelotvorni. U Pričama Salamunovim 3:5, 6 stoji: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.” Pomisli na to kakve psihičke, emocionalne i tjelesne probleme mnogi ljudi imaju zbog nemoralnog načina života. Zbog trenutnih zadovoljstava takvi su ljudi osudili sami sebe na bol i patnju koji mogu trajati godinama, čak cijeli život. U oštroj suprotnosti s tim, oni koji idu ‘uskim putem’ već sada mogu iskusiti kakav će život biti u novom svijetu, a to ih potiče da ostanu na putu života (Matej 7:13, 14; Psalam 34:8).

Primjenjivati biblijska načela može biti pravi izazov. Ponekad neko nebiblijsko rješenje može izgledati kao dobar način da si brzo olakšamo tešku situaciju. Naprimjer, kad smo u financijskim poteškoćama, možemo  doći u iskušenje da Kraljevstvo stavimo na drugo mjesto. Međutim, oni koji svoju vjeru dokazuju djelima i čuvaju oštar duhovni vid imaju jamstvo da će na kraju ipak “biti dobro onima koji se boje Boga” (Propovjednik 8:12). Možda će neki kršćanin tu i tamo morati prekovremeno raditi, ali nikada neće postati poput Ezava koji je prezirao duhovne stvari, smatrajući ih nevažnima (1. Mojsijeva 25:34; Hebrejima 12:16).

Isus je jasno rekao kakve odgovornosti imamo kao kršćani. Trebamo ‘tražiti najprije kraljevstvo i Božju pravednost’ (Matej 6:33). Ako tako postupamo, Jehova će nam pokazati svoju očinsku ljubav tako što će se brinuti za naše osnovne materijalne potrebe. Jehova sigurno ne želi da se opterećujemo stvarima za koje on kaže da su njegova briga. Takva pretjerana briga može biti poput duhovnog glaukoma koji će, ako ga se zanemari, s vremenom ograničiti naše vidno polje na brigu za materijalne stvari te nas na koncu duhovno oslijepiti. Ako ostanemo duhovno slijepi, Jehovin dan zateći će nas “kao zamka”. Može li nas zadesiti išta gore od toga? (Luka 21:34-36).

Zadržimo pogled jasno usmjeren na našu predivnu nadu u Kraljevstvo, stavljajući druge obaveze na mjesto koje im pripada. Ustrajno proučavanje, razmišljanje i primjenjivanje biblijskih načela pomoći će nam da zadržimo čvrstu nadu kakvu je imao i Jozua. Nakon što je doveo Izraelce u Obećanu zemlju, on je rekao: “Poznajte dakle svim srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obećao Jehova Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa” (Jozua 23:14).

Neka ti nada u Kraljevstvo da snagu i radost dok utječe na tvoje misli, osjećaje, odluke i postupke (Priče Salamunove 15:15; Rimljanima 12:12).