1. Koje promjene predstavljaju ispit našoj duhovnoj dobrobiti?

SVIJET oko nas stalno se mijenja. Dolazi do značajnog znanstvenog i tehnološkog napretka popraćenog velikim opadanjem moralnih vrijednosti. Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, kršćani se moraju oduprijeti duhu svijeta koji odbacuje Boga. Međutim, kao što se svijet mijenja, tako i mi doživljavamo mnoge promjene. Nakon djetinjstva postajemo odrasli ljudi. Možemo imati ili izgubiti bogatstvo, zdravlje ili voljenu osobu. Na mnoge od tih promjena ne možemo utjecati i one predstavljaju novi i velik izazov našoj duhovnoj dobrobiti.

2. Koje je promjene David doživio u svom životu?

² Malo ljudi doživljava drastične promjene poput onih koje je doživio Jesejev sin David. On je od običnog mladog pastira odjednom postao slavni junak u svom narodu.  Kasnije je poput progonjene životinje morao bježati pred jednim ljubomornim kraljem. Nakon toga postao je kralj i osvajač. Snosio je bolne posljedice zbog ozbiljnog grijeha. Doživio je tragediju i podjelu u obitelji. Stekao je bogatstvo, ostario i imao staračke tegobe. No unatoč mnogim promjenama, čitav je život imao povjerenje i pouzdanje u Jehovu i njegov duh. Dao je sve od sebe ‘da se pokaže prokušanim pred Bogom’, i Bog ga je blagoslovio (2. Timoteju 2:15). Iako se naše okolnosti razlikuju od Davidovih, možemo nešto naučiti iz toga kako je rješavao svoje probleme. Njegov nam primjer pokazuje kako unatoč promjenama u životu možemo imati pomoć Božjeg duha.

3, 4. Kako je David od običnog mladog pastira postao slavna osoba u zemlji?

³ Kao mladić, David nije bio zapažen čak ni u svojoj obitelj. Kad je prorok Samuel došao u Betlehem, Davidov mu je otac pokazao sedam od svojih osam sinova. Davida, najmlađeg sina, ostavio je da čuva ovce. Pa ipak, Jehova je izabrao Davida za budućeg kralja Izraela. Pozvali su ga da dođe iz polja. O onome što se potom dogodilo biblijski izvještaj kaže: ‘Samuel je uzeo rog s uljem i pomazao ga usred braće njegove. I duh Jehovin došao je na Davida i od toga je dana ostao na njemu’ (1. Samuelova 16:12, 13). David se oslanjao na taj duh cijeli život.

⁴ Ubrzo je taj mladi pastir postao slavan u svojoj zemlji. Pozvan je da poslužuje kralja i da mu svira. Ubio je ratnika Golijata, diva koji je bio toliko strašan da su mu se bojali suprotstaviti i iskusni izraelski vojnici. David je postavljen za vojskovođu te je pobijedio Filisteje. Narod ga je volio i skladao pjesme u kojima ga je hvalio. Prije toga, savjetnik kralja Saula opisao je mladog Davida kao osobu koja ne samo da “umije udarati u harfu” nego je i ‘hrabar junak, ratnik, vješt govornik i čovjek krasna stasa’ (1. Samuelova 16:18, St; 17:23, 24, 45-51; 18:5-7).

5. Zbog čega je David mogao postati uobražen, i kako znamo da se to nije dogodilo?

⁵ Slava, ljepota, mladost, rječitost, smisao za glazbu, vojne sposobnosti, Božja naklonost — David je imao sve što čovjek može poželjeti. Mogao je postati uobražen zbog bilo koje od tih odlika, ali nije. Zapazi što je David odgovorio kralju Saulu koji mu je ponudio svoju kćerku za ženu. S istinskom poniznošću David je rekao: “Tko sam ja i kakav je život moj ili dom oca mojega u Izraelu, da budem zet kraljev?” (1. Samuelova 18:18). Jedan je bibličar o tom retku napisao: “David je želio reći da mu ni njegova osobnost ni društveni status ni porijeklo ne daju ni najmanje pravo da dobije čast da postane kraljev zet.”

6. Zašto trebamo razvijati poniznost?

⁶ David je bio ponizan jer je bio svjestan da je Jehova u svakom pogledu daleko uzvišeniji od nesavršenih ljudi. Divio se tome što Bog uopće obraća pažnju na čovjeka  (Psalam 144:3). Isto tako, znao je da je velik samo zato što je Jehova pokazao poniznost pomažući mu, štiteći ga i brinući se za njega (Psalam 18:35, NS). Doista divna pouka za nas! Nikada ne bismo smjeli postati oholi zbog svoje nadarenosti, svojih postignuća i teokratskih zaduženja. “Što imaš što nisi primio?” napisao je apostol Pavao. “A ako si primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?” (1. Korinćanima 4:7). Da bismo imali Božji sveti duh i Njegovo odobravanje, moramo razvijati i zadržati poniznost (Jakov 4:6).

7. Kada je David imao priliku ubiti kralja Saula?

⁷ Iako David nije postao ponosan zbog svoje slave, ona je u kralju Saulu, koji više nije imao Božji duh, izazvala toliku ljubomoru da ga je želio ubiti. Premda David nije učinio ništa loše, morao je pobjeći i živjeti u pustinji da bi sačuvao život. Tokom svoje nemilosrdne potjere kralj Saul jednom je ušao u neku pećinu, ne znajući da se u njoj kriju David i njegovi ljudi. Misleći da iza toga stoji Bog, Davida su njegovi ljudi nagovarali da iskoristi priliku i ubije Saula. Možemo ih zamisliti kako mu u mraku šapću: “Evo dana, za koji ti reče Jehova: evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da učiniš s njim što ti je volja” (1. Samuelova 24:2-6).

8. Zašto se David nije želio osvećivati?

⁸ David nije želio nauditi Saulu. Pokazujući vjeru i strpljivost, spremno je prepustio stvar Jehovi u ruke. Nakon što je kralj izašao iz pećine, David je povikao za njim i rekao: “Jehova neka sudi između mene i tebe, i Jehova neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neće podignuti na te” (1. Samuelova 24:12). Iako je znao da Saul nije u pravu, David se nije osvetio niti je pogrdno govorio sa Saulom ili o njemu. I u nekoliko drugih slučajeva odbio je uzeti stvar u svoje ruke. Umjesto toga, uzdao se u to da će Jehova riješiti problem (1. Samuelova 25:32-34; 26:10, 11).

9. Zašto se ne smijemo osvećivati ako doživljavamo protivljenje ili progonstvo?

⁹ Poput Davida, i ti se možeš naći u teškoj situaciji. Možda doživljavaš protivljenje ili progonstvo u školi, na poslu, u obitelji ili od drugih koji ne dijele tvoja vjerska  uvjerenja. Nemoj vraćati milo za drago. Čekaj na Jehovu i moli ga za pomoć njegovog svetog duha. Možda tvoje dobro vladanje ostavi dojam na te osobe i možda prihvate istinu (1. Petrova 3:1). Bilo kako bilo, budi uvjeren da Jehova vidi tvoju situaciju i da će reagirati kad on bude smatrao da je vrijeme. Apostol Pavao je napisao: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi; jer je pisano: ‘Moja je osveta; ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:19).

10. Kako je David učinio grijeh, i kako ga je pokušao zataškati?

¹⁰ Prošle su godine. David je postao vrlo uvaženi kralj kojeg je narod volio. Njegova izuzetna vjernost i divni psalmi koje je napisao na hvalu Jehovi lako mogu ostaviti dojam da je to čovjek koji nikada ne bi učinio ozbiljan grijeh. No ipak ga je učinio. Jednog dana kralj je s krova promatrao jednu lijepu ženu kako se kupa. Raspitao se o njoj. Kad je saznao da se zove Betsabeja i da je njen muž Urija u ratu, David je poslao po nju i imao spolne odnose s njom. Kasnije je saznao da je trudna. Kakav bi samo skandal nastao da se to pročuje! Prema Mojsijevom zakonu preljub je bio zločin kažnjiv smrću. Kralj je očito mislio da postoji način kako prikriti grijeh. Zato je naredio da Uriju vrate u Jeruzalem. David se nadao da će Urija provesti noć s Betsabejom, ali on to nije učinio. Sada već očajan, David je poslao Uriju natrag u rat s porukom za vojnog zapovjednika Joaba. Napisao mu je da Uriju u borbi stavi na položaj gdje će sigurno poginuti. Joab ga je poslušao i Urija je poginuo. Nakon što je prošao uobičajeni period tugovanja za mužem, David je Betsabeju uzeo za ženu (2. Samuelova 11:1-27).

11. Koju je priču Natan ispričao Davidu, i kako je David reagirao?

¹¹ Činilo se da sve ide po planu, iako je David trebao znati da Jehova sve vidi (Hebrejima 4:13). Prošli su mjeseci i rodilo se dijete. Tada je Bog poslao proroka Natana kralju Davidu. Prorok mu je ispričao priču o bogatašu koji je imao mnogo ovaca, ali je nekom siromahu uzeo i ubio jedinu ovcu koju je siromah jako volio. To je potaknulo Davidov osjećaj za pravdu, no nije naslutio da priča ima skriveno značenje. Odmah je osudio bogataša. Razgnjevio se i rekao Natanu: “Zaslužio je smrt onaj koji je to učinio” (2. Samuelova 12:1-6).

12. Koju je osudu Jehova izrekao Davidu?

¹² “Ti si taj”, odgovorio je prorok. David je osudio sam sebe. Nesumnjivo je umjesto gnjeva ubrzo osjetio velik sram i tugu. Zapanjeno je slušao kako Natan prenosi Jehovinu neizbježnu osudu. Nije bilo ni traga utjehe. Prezreo je Jehovinu riječ time što je učinio zlodjelo. Zar nije pogubio Uriju  neprijateljskim mačem? Zato se mač neće udaljiti od Davidovog doma. Zar nije tajno uzeo Urijinu ženu? Slično će zlo zadesiti njega, ali ne tajno, nego javno (2. Samuelova 12:7-12).

13. Kako je David reagirao na Jehovin ukor?

¹³ Dobro je što David nije poricao svoju krivnju. Nije napao proroka Natana. Nije krivio druge niti se počeo izgovarati za ono što je učinio. Suočen sa svojim grijesima, David je prihvatio odgovornost i rekao: “Sagriješih Jehovi” (2. Samuelova 12:13). Pedeset i prvi Psalam pokazuje koliko ga je boljelo to što je sagriješio i koliko se duboko kajao. Jehovu je molio: “Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene.” Vjerovao je da Jehova u svom milosrđu neće prezreti ‘srce koje je skrušeno i poništeno’ zbog grijeha (Psalam 51:11, 17). David se nastavio oslanjati na Božji duh. Jehova nije zaštitio Davida od gorkih posljedica njegovog grijeha, no oprostio mu je.

14. Kako trebamo reagirati na Jehovin ukor?

¹⁴ Svi smo mi nesavršeni i svi griješimo (Rimljanima 3:23). Ponekad možda učinimo ozbiljan grijeh, kao David. Kao što otac pun ljubavi ukorava svoju djecu, tako i Jehova ispravlja one koji mu žele služiti. Iako je stega korisna, nije ju lako prihvatiti. Ustvari, ona ponekad donosi “žalost” (Hebrejima 12:6, 11). No ako ‘slušamo stegu’, možemo se pomiriti s Jehovom (Priče Salamunove 8:33). Da bismo uvijek imali Jehovin duh, moramo prihvatiti ukor i raditi na tome da nas Bog prihvati.

15. (a) Kako neki koriste svoje bogatstvo? (b) Kako je David želio koristiti svoje bogatstvo?

¹⁵ Nigdje se ne kaže da je David bio iz visokih društvenih slojeva ili da je njegova obitelj bila imućna. No tokom svog kraljevanja stekao je ogromno bogatstvo. Kao što znaš, danas mnogi zgrću bogatstvo, pohlepno ga nastoje povećati ili ga sebično troše. Drugi koriste svoj novac kako bi se uzdizali (Matej 6:2). David je svoje bogatstvo koristio u druge svrhe. Želio je iskazati čast Jehovi. Natanu je rekao da želi sagraditi hram Jehovi u kojem će se nalaziti kovčeg saveza, koji je u to vrijeme bio “pod šatorom” u Jeruzalemu. Jehovi se svidjela Davidova ideja, no preko Natana mu je rekao da će hram sagraditi Davidov sin, Salamun (2. Samuelova 7:1, 2, 12, 13, St).

16. Koje je pripreme obavio David za gradnju hrama?

¹⁶ David je skupio materijal za taj veliki građevinski pothvat. Salamunu je rekao: “Pripravio sam za dom Jehovin sto tisuća talanata zlata i tisuću tisuća talanata srebra;  a bakra i željeza bez mjere, jer ga ima mnogo; također i drva i kamena pripravio sam; a ti dodaj još.” Iz vlastite je riznice dao 3 000 talenata zlata i 7 000 talenata srebra * (1. Dnevnika 22:14; 29:3, 4). David nije bio velikodušan da bi se pravio važan, nego da pokaže vjeru i odanost Jehovi Bogu. Priznajući tko je izvor njegovog bogatstva, Jehovi je rekao: ‘Sve je od tebe, i iz tvojih ruku primivši dali smo ti’ (1. Dnevnika 29:14). Davidovo velikodušno srce potaklo ga je da učini sve što može kako bi promicao obožavanje pravog Boga.

17. Kako se savjet iz 1. Timoteju 6:17-19 odnosi i na bogate i na siromašne?

¹⁷ Slično tome, i mi svojim materijalnim sredstvima možemo činiti dobro. Umjesto da vodimo materijalistički način života, bolje je tražiti Božje priznanje — to je dokaz prave mudrosti i sreće. Pavao je napisao: “Onima koji su bogati u sadašnjem sustavu stvari naredi da ne budu uobraženi, i da polažu nadu, ne u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nas svime bogato opskrbljuje za naš užitak; da rade ono što je dobro, da budu bogati dobrim djelima, da budu darežljivi, spremni dijeliti, sigurno skupljajući sebi dobar temelj za budućnost, kako bi se čvrsto uhvatili pravog života” (1. Timoteju 6:17-19). Kakva god da je naša ekonomska situacija, oslanjajmo se na Božji duh i živimo na način koji će nas učiniti ‘bogatima pred Bogom’! (Luka 12:21). Ništa nije vrednije od stjecanja priznanja našeg nebeskog Oca punog ljubavi.

18. Na koji je način David dao dobar primjer kršćanima?

¹⁸ David je čitav svoj život težio za Jehovinim priznanjem. U pjesmi je rekao: “Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja” (Psalam 57:1). Njegovo pouzdanje u Jehovu nije bilo uzaludno. David je ostario i ‘nauživao se dana’ (1. Dnevnika 23:1, St). Iako je učinio ozbiljne pogreške, poznat je kao jedan od mnogih Božjih svjedoka koji su pokazali izvanrednu vjeru (Hebrejima 11:32).

19. Kako se možemo pokazati prokušanima pred Bogom?

¹⁹ Kad ti se životne okolnosti promijene, sjeti se da je Jehova pomogao Davidu, ojačao ga i ispravio te da isto može učiniti i za tebe. Apostol Pavao se, baš kao i David, suočio s mnogim promjenama u životu. I on je ostao vjeran oslanjajući se na Božji duh. Napisao je: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:12, 13). Ako se oslanjamo na Jehovu, on će nam pomoći da uspijemo. On želi da uspijemo. Ako ga slušamo i približimo mu se, dat će nam snage da vršimo njegovu volju. Ako se nastavimo oslanjati na Božji duh, moći ćemo se ‘pokazati prokušanima pred Bogom’, zbog čega ćemo imati njegovo priznanje kako sada tako i u čitavu vječnost (2. Timoteju 2:15).