ZAMISLI da možeš birati ženu za svog sina. Kakva bi osoba bila? Koje bi preduvjete trebala ispunjavati? Bi li htio da bude lijepa, pametna, dobra i marljiva ili bi ti na prvom mjestu bilo nešto drugo?

Abraham je bio u takvoj nedoumici. Jehova mu je obećao da će njegovi potomci biti blagoslovljeni preko njegovog sina Izaka. Pročitamo li izvještaj koji o tome govori, vidjet ćemo da je Abraham tada već bio star, a sin mu još nije bio oženjen (1. Mojsijeva 12:1-3, 7; 17:19; 22:17, 18; 24:1). Budući da je Izak zajedno sa svojom budućom ženom i potomstvom trebao naslijediti blagoslove, Abraham se pobrinuo da za njega pronađe pravu ženu. Prije svega, morala je biti Jehovin sluga. Budući da u Kanaanu, zemlji u kojoj je Abraham živio, nije bilo takve žene, morao ju je potražiti negdje drugdje. I našao ju je — zvala se Rebeka. Kako ju je našao? Je li imala potrebne duhovne kvalitete? Što možemo naučiti iz njenog primjera?

Abraham je svog najstarijeg slugu, vjerojatno Elijezera, poslao u daleku Mezopotamiju da za Izaka nađe ženu među Abrahamovim rođacima, koji su također obožavali Jehovu. To je očito bilo jako važno jer se Elijezer morao zakleti da Izaku neće dovesti Kanaanku za ženu. Vrijedno je zapaziti Abrahamovu odlučnost u vezi s tim (1. Mojsijeva 24:2-10).

 Kad je stigao u grad Abrahamovih rođaka, Elijezer se sa svojih deset deva uputio prema jednom studencu. Pokušaj si predočiti taj prizor! Večer je, a Elijezer se moli: “Evo, ja ću stajati kod ovoga studenca, a građanke će doći da zahvaćaju vode. Kojoj djevojci rečem: nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Izaku” (1. Mojsijeva 24:11-14).

Kao što je svaka žena u tom kraju vjerojatno znala, žedna deva može popiti puno vode, čak do sto litara. Stoga je žena koja bi ponudila da napoji deset deva znala da je čeka vrlo težak posao. Žena koja bi to radila, dok drugi samo gledaju, a ne nude pomoć, dokazala bi da je poduzetna, strpljiva i ponizna te da voli ljude i životinje.

I, što se dogodilo? “On još ne izgovori, a to Rebeka, kći Batuela sina Melhe žene Nahora brata Abrahamova, dođe s krčagom na ramenu. I bješe vrlo lijepa, još djevojka (...). Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe; a sluga iskoči pred nju, i reče: daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega. A ona reče: na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga” (1. Mojsijeva 24:15-18).

Rebeka je bila kći Abrahamovog nećaka. Osim što je bila lijepa, imala je i mnogo vrlina. Ona nije zazirala od toga da priča sa strancem, ali nije bila ni nametljiva. Također, kad ju je Elijezer zamolio da mu da vode, ona je to spremno učinila. Ali to je bilo nešto svakodnevno, tek uobičajena gesta gostoljubivosti. No što je s drugim dijelom testa?

Rebeka je rekla: “Pij, gospodaru.” No nije se sve na tome završilo. Nakon toga je rekla:  “I kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.” Dakle, ponudila se da će učiniti više nego što je bilo za očekivati. U izvještaju se dalje opisuje s kojom je žustrinom to radila: “I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.” Bila je doista poduzetna. “A čovjek joj se divljaše”, stoji u izvještaju (1. Mojsijeva 24:19-21).

Saznavši da je djevojka u rodu s Abrahamom, Elijezer se poklonio i zahvalio Jehovi. Kad je Rebeku upitao mogu li on i njegovi ljudi prenoćiti u domu njezina oca, ona je odgovorila da mjesta ima te otrčala kući najaviti goste (1. Mojsijeva 24:22-28).

Nakon što su saslušali Elijezera, Rebekin brat Laban i njen otac Batuel zaključili su da je njihov susret Božja volja. Nisu imali ništa protiv da Izaku daju Rebeku. Zato su rekli: “Uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Jehova.” Što je Rebeka mislila o svemu tome? Kad su je upitali hoće li ići odmah, ona je odgovorila jednom jedinom riječju: “Hoću.” Rebeka nije morala prihvatiti ovu bračnu ponudu. Toga je i Abraham bio svjestan kad je Elijezeru rekao da će biti oslobođen od svoje zakletve ‘ako djevojka ne bi htjela poći’. Međutim, Rebeka je također shvatila da iza svega toga stoji Bog. Stoga je bez oklijevanja ostavila obitelj da bi se udala za čovjeka kojega nikada nije vidjela. Ta hrabra odluka izvanredan je primjer vjere. Ona je doista bila prava žena za Izaka! (1. Mojsijeva 24:29-59).

Kad je ugledala Izaka, Rebeka je velom prekrila svoje lice u znak poštovanja. Izak ju je uzeo za ženu te se bez sumnje zaljubio u nju  zbog njenih divnih osobina (1. Mojsijeva 24:62-67).

Rebeka nije mogla imati djece otprilike 19 godina. Na koncu je ipak zatrudnjela i dobila blizance, no imala je tešku trudnoću jer su djeca u njenoj utrobi bila jako nemirna, što je Rebeku navelo da se s vapajima obrati Bogu. To i mi možemo učiniti kad nas obuzme tjeskoba i pritisnu problemi. Jehova je čuo Rebeku te ju je umirio. Rekao joj je da će postati majka dvaju naroda i da će ‘veći služiti manjemu’ (1. Mojsijeva 25:20-26).

No te riječi vjerojatno nisu jedino što je Rebeku potaklo da osjeća veću ljubav prema svom mlađem sinu Jakovu. Dječaci su se jako razlikovali. Jakov “bješe čovjek krotak”, a Ezav je bio toliko ravnodušan prema duhovnim stvarima da je Jakovu za jedan obrok prodao svoje pravo prvorodstva, pravo da primi Božja obećanja. Sklopivši brak s dvije Hetejke, Ezav je pokazao da mu duhovne vrijednosti ništa ne znače te da ih čak prezire, a svojim je roditeljima nanio veliku bol (1. Mojsijeva 25:27-34; 26:34, 35).

Biblija ne govori je li Izak znao da Ezav mora služiti Jakovu. U svakom slučaju, i Rebeka i sam Jakov znali su da on treba dobiti blagoslov. Kad je čula da Izak namjerava blagosloviti Ezava nakon što pojede njegovo jelo od divljači, Rebeka se odmah dala na posao. I dalje je bila odlučna i gorljiva kao kad je bila mlada. Poslala je Jakova da joj donese dva jareta kako bi pripremila svom mužu jelo koje voli. Jakov se zatim trebao pretvarati da je Ezav kako bi dobio blagoslov. No Jakov se tome usprotivio. Znao je da će njegov otac otkriti prijevaru i da bi ga mogao prokleti! Ipak, Rebeka je bila uporna. “Neka prokletstvo tvoje, sine, padne na mene”, rekla je. Potom je pripremila jelo, pomogla Jakovu da se preruši u Ezava, a onda ga poslala Izaku (1. Mojsijeva 27:1-17).

Nigdje ne piše zašto je Rebeka tako postupila. Mnogi osuđuju ovaj njezin postupak, ali Biblija ga ne osuđuje, a ni Izak ga nije osudio kad je saznao da je blagoslov dobio Jakov. Naprotiv, Izak je dodatno blagoslovio Jakova (1. Mojsijeva 27:29; 28:3, 4). Rebeka je znala što je Jehova bio rekao za njene sinove. Dakle, trudila se da Jakov dobije blagoslov koji mu je s pravom pripadao. To je bilo posve u skladu s Jehovinom voljom (Rimljanima 9:6-13).

Rebeka je osujetila Ezavove zle nakane potaknuvši Jakova da pobjegne i da se vrati kad njegov brat više ne bude gnjevan. Također je pitala Izaka za dopuštenje da Jakov ode, ali je pritom bila obazriva i pazila da ne spomene koliko je Ezav bijesan na Jakova. Umjesto toga, taktično je mužu rekla kako je zabrinjava da se i Jakov ne oženi nekom Kanaankom. Sama pomisao na takav brak Izaku je bila dovoljna da Jakovu zapovjedi da se ne ženi Kanaankom, već da pođe Rebekinoj rodbini i tamo nađe bogobojaznu ženu. Nigdje ne stoji je li Rebeka ikada ponovo vidjela Jakova, no njena su djela budućem izraelskom narodu donijela veliki blagoslov (1. Mojsijeva 27:43–28:2).

Kad upoznamo Rebeku, naprosto joj se moramo diviti. Bila je vrlo lijepa, ali njena prava ljepota krila se u odanosti Bogu. Upravo je takvu snahu Abraham tražio. Ostale dobre osobine vjerojatno su premašile sve Abrahamove nade. Vjera i hrabrost koje je pokazala dok je postupala u skladu s Božjim vodstvom te njena revnost, skromnost i izrazita gostoljubivost svojstva su koja bi svaka kršćanka trebala oponašati. To su svojstva na koja sam Jehova obraća pažnju u istinski uzornoj ženi.