1, 2. Zašto su Pavla prijatelji posjetili u zatvoru iako je to bilo opasno?

BITI prijatelj nekome tko se nalazi u zatvoru — čak i ako je nepravedno zatvoren — može biti opasno. Zatvorskim službenicima možeš biti sumnjiv i mogu nadzirati svaki tvoj korak kako bi se uvjerili da nećeš počiniti zločin. Zato moraš imati hrabrost da bi ostao u vezi sa svojim prijateljem i posjećivao ga u zatvoru.

² Pa ipak, prije 1 900 godina upravo su to učinili neki prijatelji apostola Pavla. Nisu se bojali ići vidjeti Pavla koji je bio utamničen kako bi mu pružili potrebnu utjehu i ohrabrenje te ga duhovno ojačali. Tko su bili ti odani prijatelji? Čemu nas uči njihova  hrabrost, odanost i prijateljstvo? (Priče Salamunove 17:17).

3, 4. (a) Tko su bila petorica Pavlovih prijatelja, i što su mu bili? (b) Što znači izraz “pomoć koja jača”?

³ Vratimo se u prošlost, u otprilike 60. n. e. Apostol Pavao nalazio se u zatvoru u Rimu jer je bio krivo optužen da izaziva pobunu (Djela apostolska 24:5; 25:11, 12). Pavao izdvaja pet kršćana koji su mu pomagali, a to su: Tihik, njegov osobni izaslanik iz pokrajine Azije i “surob u Gospodinu”; Onezim, ‘vjerni i ljubljeni brat’ iz Kolosa; Aristarh, Makedonac iz Soluna koji je jedno vrijeme bio Pavlov “zatvorski drug”; Marko, bratić Pavlovog misionarskog suradnika Barnabe i pisac Evanđelja koje nosi njegovo ime; te Just, jedan od apostolovih suradnika “za Božje kraljevstvo”. Pavao za njih petoricu kaže: “Upravo su mi oni bili pomoć koja jača” (Kološanima 4:7-11).

⁴ Pavao je snažnim riječima opisao od kolike su mu pomoći bili njegovi vjerni prijatelji. Grčka riječ (paregoría) koja je u tom retku prevedena s “pomoć koja jača” ne pojavljuje se više ni na jednom mjestu u Bibliji. Ta riječ ima više značenja, a najčešće je se koristilo u medicinskom smislu. * Može je se prevesti s ‘utjeha, okrepa, olakšanje, tješenje’. Pavlu je trebao netko tko će ga ojačati na taj način, a tih pet muževa upravo je to učinilo.

5. Što je Pavao trebao iako je bio apostol, i što nam je svima potrebno s vremena na vrijeme?

⁵ Neke možda iznenađuje da je Pavao, koji je bio apostol, trebao nekoga da ga ojača. Istina, Pavao je imao snažnu vjeru, a doživio je i veliko fizičko zlostavljanje, ‘preko mjere je dobivao udarce’, ‘često je bio blizu smrti’ te je patio na druge načine (2. Korinćanima 11:23-27). Međutim, bio je čovjek, a svi ljudi prije ili kasnije trebaju utjehu i pomoć drugih koji mogu ojačati njihovu vjeru. Čak je i Isusu to bilo potrebno. Zadnje večeri njegovog života u Getsemanskom vrtu pojavio mu se anđeo i “jačao ga” (Luka 22:43).

6, 7. (a) Tko je razočarao Pavla u Rimu, a tko ga je ohrabrio? (b) Koju je pomoć Pavao dobio od kršćanske braće u Rimu koja su tako bila “pomoć koja jača”?

⁶ Dakle, ako je Isus trebao nekoga da ga ojača, razumljivo je da je i Pavao trebao. Kad je došao kao zatvorenik u Rim, njegovi ga sunarodnjaci nisu srdačno dočekali. Velika većina tih Židova nije prihvatila poruku o Kraljevstvu. Nakon što su vodeći ljudi među Židovima posjetili Pavla u kući u kojoj je bio zatočen, izvještaj iz Djela apostolskih kaže: “Neki su počeli vjerovati u ono što je bilo rečeno; a drugi nisu vjerovali. A kako su bili nesložni među sobom, počeli su se razilaziti” (Djela apostolska 28:17, 24, 25). To što nisu cijenili Jehovinu nezasluženu dobrotu sigurno je ražalostilo Pavla. Koliko ga je takvo ponašanje pogađalo očito je iz pisma koje je skupštini u Rimu napisao nekoliko godina ranije: ‘Velika mi je žalost i neprekidna bol u srcu. Jer želio bih da ja osobno kao proklet budem odvojen od Krista u korist svoje braće [Židova], svojih rođaka po tijelu’ (Rimljanima 9:2, 3). Unatoč tome, u Rimu je ipak našao odane, iskrene suradnike koji su svojom hrabrošću i privrženošću ublažili bol u njegovom srcu. Oni su bili njegova prava duhovna braća.

⁷ U kom su pogledu ta petorica braće bila “pomoć koja jača”? Oni se nisu bojali ići  vidjeti Pavla dok je bio zatočen. Umjesto toga, spremno su mu i s puno ljubavi činili razne usluge i obavljali ono što on kao zatočenik nije mogao. Naprimjer, bili su njegovi glasnici jer su raznim skupštinama nosili njegova pisma i usmene upute, a njemu donosili ohrabrujuće vijesti o napretku braće u Rimu i drugim mjestima. Po svoj prilici nabavljali su mu ono što je trebao, naprimjer zimsku odjeću, svitke i pisaći pribor (Efežanima 6:21, 22; 2. Timoteju 4:11-13). Sva ta korisna djela ojačala su i ohrabrila zatočenog apostola Pavla, pa je i on mogao biti “pomoć koja jača” drugima, čak cijelim skupštinama (Rimljanima 1:11, 12).

8. Koju pouku možemo izvući iz toga što je Pavao ponizno priznao da mu je potrebna “pomoć koja jača”?

⁸ Što možemo naučiti iz izvještaja o Pavlu i njegovih pet suradnika? Pažnju naročito obratimo na sljedeću pouku: Potrebne su hrabrost i samopožrtvovnost da bi se pomoglo drugima kad su u nevolji. Nadalje, potrebna je poniznost da bismo priznali da trebamo pomoć kad nam je teško. Pavao ne samo da je priznao da treba pomoć nego je rado prihvatio tu pomoć i pohvalio je one koji su mu je pružili. Nije smatrao da je prihvaćanje tuđe pomoći znak slabosti ili ponižavajuće za njega, a ni mi ne bismo trebali tako misliti. Kad bismo rekli da nikada ne trebamo “pomoć koja jača”, to bi značilo da imamo nadljudske sposobnosti. Sjeti se da je i Isus, premda je bio savršeni čovjek, ponekad trebao pomoć (Hebrejima 5:7).

9, 10. Zašto je dobro kad osoba prizna da treba pomoć, i kako to može utjecati na druge u obitelji i skupštini?

⁹ Mnogo se dobra postiže kad oni koji predvode priznaju da imaju ograničenja i da su ovisni o pomoći drugih (Jakov 3:2). Time jača veza između onih koji imaju autoritet i onih koji su podložni tom autoritetu te se promiče srdačna i otvorena komunikacija. Poniznost onih koji su spremni prihvatiti pomoć služi kao zoran primjer drugima koji su u sličnoj situaciji. Ona pokazuje da su i oni koji predvode samo ljudi i da im se možemo slobodno obratiti (Propovjednik 7:20).

¹⁰ Naprimjer, djeca će prije prihvatiti pomoć roditelja u svladavanju problema i izazova kad znaju da su i njihovi roditelji imali slične poteškoće kad su i sami bili djeca (Kološanima 3:21). Tako otac ili majka mogu voditi otvoreni razgovor s djetetom. Isto tako, bolje znaju ponuditi rješenja na temelju Biblije koja će djeca lakše prihvatiti (Efežanima 6:4). Slično tome, članovi skupštine spremnije će prihvatiti pomoć starješina kada znaju da i oni doživljavaju probleme, strahove i imaju svoje životne brige (Rimljanima 12:3; 1. Petrova 5:3). I u tom slučaju ishod može biti otvoreni razgovor, iznošenje biblijskog savjeta i jačanje vjere. Upamtimo da naša braća i sestre danas trebaju ohrabrenje više nego ikada prije (2. Timoteju 3:1).

11. Zašto je danas mnogim ljudima potrebna “pomoć koja jača”?

¹¹ Gdje god da živimo, tko god da jesmo i koliko god da nam je godina, svi katkad imamo problema u životu. To je uobičajeno u današnjem svijetu (Otkrivenje 12:12). Sve te stvari koje nas pogađaju u fizičkom ili emocionalnom pogledu, ispituju koliko je jaka naša vjera. Iskušavajuće situacije mogu se pojaviti na poslu, u školi, u obitelji ili u skupštini. Ozbiljna bolest ili trauma iz prošlosti mogu stvarati pritisak.  Ako nas bračni drug, starješina ili prijatelj ljubazno ohrabri tako da nam kaže koju lijepu riječ i pruži konkretnu pomoć, to zna biti pravo olakšanje. Dođe nam kao melem na ranu! Zato ako primijetiš da netko od tvoje braće ima problema, budi mu “pomoć koja jača”. Ili ako tebe nešto jako muči, zatraži pomoć od duhovno zrele braće (Jakov 5:14, 15).

12. Što svatko u skupštini može učiniti da bi jačao svoju braću?

¹² Svi u skupštini, uključujući i mlade, mogu na neki način jačati druge. Naprimjer, tvoja redovitost na sastancima i u službi propovijedanja vjeru drugih čini snažnijom (Hebrejima 10:24, 25). Svojom postojanošću u svetoj službi dokazuješ svoju vjernost Jehovi i pokazuješ da si duhovno budan unatoč poteškoćama s kojima se možda boriš (Efežanima 6:18). Tvoja postojanost može ojačati druge (Jakov 2:18).

13. Zašto neki postanu neaktivni, i kako im se može pomoći?

¹³ Ponekad životni pritisci ili drugi problemi mogu navesti nekoga da uspori ili postane neaktivan u službi propovijedanja (Marko 4:18, 19). Neaktivne možda ne viđamo na skupštinskim sastancima. Pa ipak, oni vjerojatno još uvijek u srcu osjećaju ljubav prema Bogu. Kako ojačati njihovu vjeru? Starješine ih mogu posjetiti i na obziran im način ponuditi pomoć (Djela apostolska 20:35). I druge članove skupštine može se zamoliti da im pomognu. Ti posjeti koji su dokaz ljubavi mogu biti baš pravi lijek koji je potreban da se oživi osobe slabe u vjeri.

14, 15. Koji je savjet Pavao dao o jačanju drugih? Navedi primjer iz jedne skupštine koja je primijenila taj savjet.

¹⁴ Biblija nas potiče da ‘govorimo utješno potištenim dušama, da pružamo podršku slabima’ (1. Solunjanima 5:14). Možda ‘potištene duše’ gube hrabrost i ne mogu svladati prepreke koje stoje pred njima ako im netko ne pomogne. Možeš li ti pomoći? Izraz “pružajte podršku slabima” može se prevesti s “čvrsto držati” slabe ili “prionuti” uz njih. Jehovi je stalo do svih njegovih ovaca i voli ih. On ih ne smatra bezvrijednima i ne želi da mu ijedna prestane služiti. Možeš li pomoći skupštini da ‘čvrsto drži’ duhovno slabe dok ne ojačaju? (Hebrejima 2:1).

¹⁵ Jedan je starješina posjetio bračni par koji je šest godina bio neaktivan. Starješina piše: “Obzirnost i ljubav te briga koju im je pokazala cijela skupština toliko su ih dirnule da su se vratili stadu.” Što je ta nekoć neaktivna sestra mislila o posjetima članova  skupštine? Ona sad kaže: “Ono što nam je pomoglo da postanemo aktivni jest to što nas braća i sestre koji su k nama dolazili nikada nisu osuđivali ni kritizirali. Umjesto toga, bili su puni razumijevanja i hrabrili su nas na temelju Biblije.”

16. Tko je uvijek spreman pomoći onima koje treba ojačati?

¹⁶ Pravi se kršćanin sigurno raduje što drugima može biti “pomoć koja jača”. Osim toga, budući da se životne okolnosti mijenjaju, možda i mi sami jednom zatrebamo pomoć naše braće. No lako je moguće da oni neće moći uvijek biti uz nas kad se nađemo u nevolji. Ipak, postoji netko tko nam uvijek može i želi dati snage — Jehova Bog (Psalam 27:10).

17, 18. Kako je Jehova jačao svog Sina, Isusa Krista?

¹⁷ Dok je bio pribijen na stupu, Isus je povikao: “Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh!” (Luka 23:46). Nakon toga je umro. Samo nekoliko sati prije toga bio je uhapšen, a njegovi najbliži prijatelji toliko su se uplašili da su ga napustili i pobjegli (Matej 26:56). Isus je ostao sam, a snagu mu je mogla dati samo jedna osoba — njegov nebeski Otac. Unatoč svemu, njegovo povjerenje u Jehovu nije bilo uzaludno. Isusova vjernost svom Ocu bila je nagrađena tako što je i Jehova njemu vjerno pružao podršku (Psalam 18:25; Hebrejima 7:26).

¹⁸ Tokom Isusove službe na Zemlji Jehova je svom Sinu pomagao da ostane besprijekoran sve do smrti. Naprimjer, čim se Isus krstio i tako obilježio početak svoje službe, čuo je glas svog Oca koji mu je rekao da ima njegovo priznanje i potvrdio mu da ga ljubi. Kad je Isus trebao podršku, Jehova je poslao anđele da ga jačaju. Kad se na kraju svog života na Zemlji nalazio u najvećoj kušnji, Jehova je uslišio njegove usrdne molitve i molbe. Isusu je sve to sigurno bilo “pomoć koja jača” (Marko 1:11, 13; Luka 22:43).

19, 20. Kako možemo biti sigurni da će nas Jehova ojačati u vrijeme nevolje?

¹⁹ Jehova želi biti i naš najveći Izvor snage (2. Dnevnika 16:9). Jedini Izvor velike moći i snažne sile može nam biti “pomoć koja jača” kad se nađemo u nevolji (Izaija 40:26). Rat, siromaštvo, bolest, smrt ili naše mane mogu nam stvarati strašne poteškoće. Kad životne brige izgledaju velike kao ‘silni neprijatelj’, Jehova može biti naša snaga i sila (Psalam 18:17; 2. Mojsijeva 15:2). On nam pomaže koristeći se jednim snažnim sredstvom — svojim svetim duhom. Putem svog duha Jehova može dati “snagu umornome” kako bi se ‘podizao na krilima kao orlovi’ (Izaija 40:29, 31).

²⁰ Božji duh je najmoćnija sila u svemiru. Pavao je rekao: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu.” Da, naš nebeski Otac pun ljubavi može nam dati ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ da možemo podnijeti sve bolne probleme prije nego on učini da ‘sve postane novo’ u obećanom Raju koji je tako blizu (Filipljanima 4:13; 2. Korinćanima 4:7; Otkrivenje 21:4, 5).