BITI kršćanin obuhvaća više od čitanja Biblije, molitve i pjevanja crkvenih pjesama nedjeljom. To uključuje ono što činimo i za Boga i za ljude. Biblija kaže: “Nemojmo ljubiti riječju ni jezikom, nego djelom i istinom” (1. Ivanova 3:18). Isus se iskreno brinuo za druge, a kršćani ga trebaju oponašati. Apostol Pavao je poticao svoje suvjernike da budu “uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu” (1. Korinćanima 15:58). No što je to Gospodinovo djelo? Da li se pod time podrazumijeva da treba utjecati na državnu politiku i tako pomagati siromašnima i potlačenima? Je li to ono što je Isus činio?

Isus nije htio rješavati politička pitanja ili stati na bilo čiju stranu čak i kad su to tražili od njega. Kad mu je Sotona nudio vlast  nad svim zemaljskim kraljevstvima, on je to odbio. Nije se dao uvući u raspravu o plaćanju poreza te se povukao kad ga je narod htio postaviti za kralja (Matej 4:8-10; 22:17-21; Ivan 6:15). No to što je bio neutralan u političkim zbivanjima ne znači da nije pomagao ljudima.

Isus se usredotočio na ono što će ljudima donijeti trajnu dobrobit. Time što je nahranio pet tisuća ljudi i liječio bolesne donio je privremeno olakšanje izvjesnom broju ljudi, no njegova su učenja omogućila čovječanstvu da dobije vječne blagoslove. Isus nije bio poznat kao humanitarni radnik, već kao Učitelj (Matej 26:18; Marko 5:35; Ivan 11:28). On je rekao: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37).

Istina koju je Isus naučavao nije bila politička teorija. To je bila istina o Kraljevstvu u kojem će sam Isus biti Kralj (Luka 4:43). To Kraljevstvo je nebeska vlast koja će zamijeniti sve ljudske vlasti te čovječanstvu donijeti trajni mir (Izaija 9:6, 7; 11:9; Danijel 2:44). Stoga je ono jedina prava nada za ljudski rod. Zar nije veći izraz ljubavi ako drugima govorimo o ovoj sigurnoj nadi u budućnost nego ako potičemo ljude da vjeruju kako će čovjek ostvariti sigurnu budućnost? Biblija kaže: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Jehovi, Bogu njegovu” (Psalam 146:3-5). Zato Isus svoje učenike nije poslao da govore o boljem načinu uređenja države, već ih je poučio da propovijedaju ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 10:6, 7; 24:14).

Dakle, propovijedanje je ‘Gospodinovo djelo’ za koje su kršćani zaduženi. Budući da se od podanika Božjeg Kraljevstva traži da vole jedni druge, to će Kraljevstvo moći iskorijeniti siromaštvo pravilnom raspodjelom sredstava (Psalam 72:8, 12, 13). To je dobra vijest koja zaista zaslužuje da se o njoj propovijeda.

Danas to ‘Gospodinovo djelo’ Jehovini svjedoci izvršavaju u 235 zemalja. U skladu s Isusovom zapovijedi, oni poštuju svaku vlast (Matej 22:21). No oni se isto tako drže onoga što je Isus rekao svojim sljedbenicima: “Niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta” (Ivan 15:19).

Neki koji su se bavili politikom promijenili su svoj stav nakon što su dobro proučili Bibliju. Jedan talijanski političar koji je bio član Katoličke akcije, organizacije pod nadzorom Crkve, rekao je: “Politikom sam se počeo baviti u uvjerenju da čovjek treba aktivno doprinijeti političkom i socijalnom razvoju društva.” Nakon što je dao ostavku na mjesto gradonačelnika kako bi mogao propovijedati Božje Kraljevstvo kao Jehovin svjedok, objasnio je zašto su neuspješni napori  čestitih ljudi u politici. “Svijet je takav kakav je ne zato što se pošteni ljudi ne trude poboljšati socijalne uvjete, već zato što se iskreni napori nekolicine izgube u pokvarenosti većine.”

To što se ne bave politikom, već propovijedaju o jedinoj istinskoj nadi za čovječanstvo, prave kršćane ne sprečava da na praktične načine pomažu drugima. Ljudi kojima oni pomažu da prihvate Božje Kraljevstvo uče mijenjati svoje loše stavove, poštivati autoritet, poboljšati svoj obiteljski život te imati uravnoteženo gledište o materijalnom bogatstvu. Što je još važnije, Jehovini svjedoci pomažu ljudima da se približe Bogu i postanu s njim bliski.

Propovjednici Božjeg Kraljevstva korisni su članovi društva u kojem žive. Štoviše, oni govore ljudima da se pouzdaju u vlast koja je stvarna i koja će donijeti trajni mir svima koji vole Boga. Dakle, neutralan stav omogućava tim kršćanima da ljudima pruže trajnu i najbolju pomoć koju se danas može dobiti.