MOŽE li čovjek uopće utjecati na to kako se Bog osjeća? Zapravo, može li Bog biti sretan? Jedan rječnik definira riječ “Bog”, između ostalog, kao “najveću i krajnju stvarnost”. Što ako je ta strahopoštovanja vrijedna “stvarnost” jednostavno neka sila? Je li realno očekivati od nekakve neosobne sile da se raduje? Baš i ne. No, razmotri što o Bogu kaže Biblija.

“Bog je Duh”, rekao je Isus Krist (Ivan 4:24). Duh je oblik života različit od ljudskog. Iako je ljudskim očima nevidljiv, duh ima “duhovno tijelo” (1. Korinćanima 15:44; Ivan 1:18). Slikovito se izražavajući, Biblija čak kaže da Bog ima oči, uši, ruke i druge dijelove ljudskog tijela. * Osim toga, Bog ima svoje ime — zove se Jehova (Psalam 83:18). Dakle, Bog o kojem govori Biblija duhovna je osoba (Hebrejima 9:24). On je “Bog živi i kralj vječni” (Jeremija 10:10).

S obzirom na to da je stvarna osoba, Jehova može razmišljati i djelovati. On ima osobnost i osjećaje, postoje stvari koje voli i koje ne voli. Ustvari, Biblija na mnogo mjesta otkriva što ga raduje, a što gnjevi. Dok bogovi i idoli koje je čovjek izmislio odražavaju osobine svojih ljudskih tvoraca, Svemogući Bog Jehova izvor je osjećaja koje je on sam usadio u ljude (1. Mojsijeva 1:27; Izaija 44:7-11).

Jehova je bez sumnje ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11). On se ne raduje samo zbog svega što je stvorio već mu i ostvarivanje onoga što naumi pričinjava zadovoljstvo. Jehova je preko proroka Izaije objavio: “Učiniću sve što mi je volja. (...) Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću” (Izaija 46:9-11). Jedan pisac psalama u pjesmi je napisao: “Nek se veseli Jehova za djela svoja!” (Psalam 104:31). No postoji još nešto što raduje Boga. On je rekao: “Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje” (Priče Salamunove 27:11). Zamisli samo što to znači! Mi ljudi možemo obradovati Boga!

Razmotri kako je patrijarh Noa obradovao Jehovino srce. Noa je “našao milost” u Jehovinim očima jer je bio “neporočan u svom vremenu”. Za razliku od pokvarenih ljudi tog vremena, Noa je svojom vjerom i poslušnošću toliko radovao Boga da se moglo reći da je ‘hodio s Bogom’ (1. Mojsijeva 6:6, 8, 9, 22; St). “Vjerom  je Noa (...) pokazao strah pred Bogom i sagradio arku za spasenje svog doma” (Hebrejima 11:7). Jehova je bio zadovoljan Noom, te je njega i njegovu obitelj nagradio tako što im je pomogao da prežive to burno razdoblje ljudske povijesti.

Patrijarh Abraham također je bio duboko svjestan da Jehova ima osjećaje. Njegovo dobro poznavanje Božjeg načina razmišljanja jasno se očitovalo kad mu je Jehova rekao da će Sodoma i Gomora biti uništene zbog svoje izopačenosti. Abraham je poznavao Jehovu dovoljno dobro da je mogao reći kako je nezamislivo da Bog sa zlima uništi i pravedne (1. Mojsijeva 18:17-33). Godinama kasnije Abraham je poslušao Boga i “takoreći prinio Izaka” jer je ‘smatrao da ga Bog može i iz mrtvih podignuti’ (Hebrejima 11:17-19; 1. Mojsijeva 22:1-18). Budući da je Abrahamu bilo toliko stalo do Božjih osjećaja, da je imao tako snažnu vjeru i uvijek ga slušao, ‘nazvan je “Jehovinim prijateljem”’ (Jakov 2:23).

Jedan drugi čovjek koji je nastojao ‘obradovati Božje srce’ bio je David, kralj starog Izraela. O njemu je Jehova rekao: “Našao sam Davida, Jesejevog sina, čovjeka po svom srcu, koji će učiniti sve što želim” (Djela apostolska 13:22). Prije nego što se suočio s ogromnim Golijatom, David je pokazao da ima bezuvjetno pouzdanje u Boga kad je izraelskom kralju Saulu rekao: “Jehova koji me je sačuvao od lava i medvjeda, on će me sačuvati i od ovoga Filistejina.” Jehova je blagoslovio Davida zato što se pouzdao u njega te mu je pomogao da ubije Golijata (1. Samuelova 17:37, 45-54). No David nije samo svojim postupcima htio ugoditi Bogu već je rekao: “Da su ti riječi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Jehova” (Psalam 19:14).

A kako je s nama? Kako mi možemo ugoditi Jehovi? Što bolje poznajemo Božje osjećaje, bolje ćemo znati što trebamo činiti da bismo ‘obradovali Božje srce’. Dakle, dok čitamo Bibliju, jako je važno da se trudimo upoznati Boga i njegove osjećaje te se na taj način ‘ispuniti točnom spoznajom njegove volje u svoj mudrosti i duhovnoj sposobnosti shvaćanja, kako bismo hodili dostojno Jehove tako da mu potpuno ugodimo’ (Kološanima 1:9, 10). Spoznaja nam pomaže da steknemo vjeru. To je jako važno jer je ‘Bogu nemoguće ugoditi bez vjere’ (Hebrejima 11:6). Da, time što se trudimo steći jaku vjeru i živjeti po Jehovinoj volji, mi ga itekako veselimo. No istovremeno moramo paziti da ga ne ražalostimo.

O jednom slučaju kad su ljudi jako ražalostili Jehovu možemo čitati u izvještaju o Noinim danima. U to se vrijeme ‘zemlja napunila bezakonjem’. “I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji.” Kako se Bog osjećao dok je gledao svu tu pokvarenost i nasilje? Biblija kaže: “Pokaja se Jehova što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu” (1. Mojsijeva 6:5, 6, 11, 12). Boga je jako boljelo to što su ljudi postali tako zli i zato je počeo sasvim drugačije gledati na taj zao pretpotopni naraštaj. Svojom su ga zloćom razgnjevili i zato na njih više nije gledao kao na svoja stvorenja, već ih je odlučio uništiti.

 Jehovu je žalostio i njegov vlastiti narod, stari Izrael, koji je neprestano ignorirao njegove osjećaje i vodstvo koje mu je s ljubavlju pružao. Psalmist je sa žaljenjem ustvrdio: “Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izraelova dražiše.” Pa ipak, “on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje” (Psalam 78:38-41). Premda su buntovni Izraelci s pravom trpjeli zbog svojih grijeha, Biblija za Boga kaže da “u svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan” (Izaija 63:9).

Bez obzira na to što su se bezbroj puta osvjedočili u Božju ljubav i brigu, Izraelci se “rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovim, dokle se ne raspali gnjev Jehovin na narod njegov, te ne bi lijeka” (2. Dnevnika 36:16). Na koncu je njihova tvrdokorna buntovnost toliko ‘ožalostila njegov sveti duh’ da su izgubili Jehovinu naklonost (Izaija 63:10). Što je to značilo? Bog im je s pravom uskratio svoju zaštitu tako da ih je zadesila strašna nevolja kad su Babilonci osvojili Judu i razorili Jeruzalem (2. Dnevnika 36:17-21). Kako li je tužno kad ljudi grešnim načinom života vrijeđaju i žaloste svog Stvoritelja!

Biblija jasno kaže da Bogu nepravedno postupanje nanosi duboku bol (Psalam 78:41). Neke stvari koje vrijeđaju Boga, koje su mu čak odvratne, jesu ponos, laganje, ubojstvo, čaranje, gatanje, obožavanje predaka, nemoral, homoseksualnost, bračna nevjera, incest i nepravedno postupanje sa siromašnima (3. Mojsijeva 18:9-29; 19:29; 5. Mojsijeva 18:9-12; Priče Salamunove 6:16-19; Jeremija 7:5-7; Malahija 2:14-16).

Kako se Jehova osjeća kad je riječ o idolopoklonstvu? U 2. Mojsijevoj 20:4, 5 čitamo: “Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti.” Zašto se to nije smjelo činiti? Zato što je idol nešto “gadno pred Jehovom” (5. Mojsijeva 7:25, 26). Apostol Ivan upozorio je: “Dječice, čuvajte se idolâ” (1. Ivanova 5:21). A apostol Pavao je napisao: “Ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14).

Bog je ‘prisan s pravednima’. “Mili su mu koji su bezazleni na svom putu” (Priče Salamunove 3:32, St; 11:20). Suprotno tome, oni koji uporno i tvrdoglavo izazivaju Boga tako što ne mare za njega te prkose njegovim pravednim mjerilima uskoro će snositi posljedice (2. Solunjanima 1:6-10). Zaista, on će uskoro ukloniti sve zlo koje je danas toliko rasprostranjeno (Psalam 37:9-11; Sofonija 2:2, 3).

Međutim, Biblija jasno kaže da Jehova “ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Njemu je mnogo draže iskazivati naklonost pravednim ljudima koji ga vole nego kažnjavati one koji se ne žele popraviti. Jehova ne želi “da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ” (Ezehijel 33:11).

 Dakle, nitko ne mora osjetiti Jehovinu srdžbu. “Jehova pokazuje vrlo duboku naklonost i milosrdan je” (Jakov 5:11). Kad si čvrsto uvjeren u to kakve osjećaje Jehova gaji prema nama, ‘svu svoju tjeskobnu brigu možeš baciti na njega, jer se on brine za tebe’ (1. Petrova 5:7). Budi siguran da oni koji raduju Boga imaju predivnu mogućnost uživati njegovo priznanje i prijateljstvo. Stoga je sada važnije nego ikada prije da se ‘uvjeravamo što je prihvatljivo Gospodinu’ (Efežanima 5:10).

Zaista je od neprocjenjive vrijednosti to što je Bog u svojoj nezasluženoj dobroti otkrio svoje divne osobine i osjećaje! I ti možeš razveseliti Boga. Ako to želiš, potičemo te da se obratiš Jehovinim svjedocima koji žive u tvom području. Oni će ti rado navesti neke praktične načine koji im pomažu da ugode Bogu.