1, 2. Kako se briga našeg nebeskog Oca razlikuje od brige ljudskih roditelja?

POŽRTVOVNI roditelji brinu o svojim potomcima dok su bebe, djeca i tinejdžeri. Čak i kad mladi odrastu i osnuju vlastitu obitelj, očevi i majke i dalje s ljubavlju vode računa o njima i pomažu im.

² Iako su ljudi ograničeni u onome što mogu učiniti za svoju djecu, naš se nebeski Otac uvijek može s ljubavlju brinuti za svoje vjerne sluge i pomagati im. Obraćajući se svom izabranom narodu u drevno doba, Jehova je rekao: “I do starosti vaše ja ću biti isti, i ja ću vas nositi do sijeda vijeka” (Izaija 46:4). Doista utješne riječi za ostarjele kršćane! Jehova ne napušta one koji mu ostaju vjerni. Umjesto toga, on obećava da će ih krijepiti, pomagati im i voditi ih tokom cijelog života, pa i kad ostare (Psalam 48:14).

3. O čemu će govoriti ovaj članak?

³ Kako možemo oponašati ljubav i brigu koje Jehova pokazuje prema ostarjelima? (Efežanima 5:1, 2). Obratimo pažnju na to kako odrasla djeca, skupštinski nadglednici i svi ostali kršćani mogu zadovoljiti potrebe ostarjelih članova našeg međunarodnog bratstva.

4. Koju dužnost djeca koja su kršćani imaju prema svojim roditeljima?

⁴ “Poštuj svog oca i svoju majku” (Efežanima 6:2; 2. Mojsijeva 20:12). Citirajući ove jednostavne, a ipak duboke riječi iz  Hebrejskih pisama, apostol Pavao podsjetio je djecu na dužnost koju imaju prema svojim roditeljima. No kako se te riječi može primijeniti na brigu za ostarjele? Jedan dirljiv primjer iz pretkršćanskog vremena pomoći će nam da odgovorimo na to pitanje.

5. (a) Kako znamo da Josip nije zaboravio na dužnosti koje je imao kao sin? (b) Što znači poštovati roditelje, i koji je dobar primjer Josip dao u tome?

⁵ Josip više od 20 godina nije vidio svog ostarjelog oca, patrijarha Jakova. Međutim, ljubav koju je kao sin osjećao prema svom ocu očito nije iščezla. Ustvari, čim je Josip svojoj braći otkrio tko je, upitao ih je: ‘Je li mi otac još na životu?’ (1. Mojsijeva 43:7, 27; 45:3). U to je vrijeme u Kanaanu vladala velika glad. Stoga je Josip poručio ocu: “Hodi k meni, nemoj oklijevati. Živjećeš u zemlji Gesenskoj i bićeš blizu mene (...). I ja ću te hraniti ondje” (1. Mojsijeva 45:9-11; 47:12). Da, poštovati ostarjele roditelje znači brinuti se za njih i skrbiti se o njima kad to više ne mogu sami (1. Samuelova 22:1-4; Ivan 19:25-27). Josip je rado ispunio tu svoju dužnost.

6. Kako je Josip pokazao istinsku ljubav prema svom ocu, i kako možemo oponašati njegov primjer?

⁶ Zahvaljujući Jehovinom blagoslovu Josip je postao jedan od najbogatijih i najutjecajnih ljudi u Egiptu (1. Mojsijeva 41:40). No nije sebe smatrao suviše važnim ili suviše zaposlenim da bi brinuo o svom ocu koji je imao 130 godina. Kad je saznao da Jakov (odnosno Izrael) dolazi, “Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen — u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao” (1. Mojsijeva 46:28, 29, St). Ta dobrodošlica nije bila samo neki formalan znak poštovanja. Josip je jako volio svog ostarjelog oca i nije ga bilo sram pokazati ljubav. Ako su i naši roditelji već zašli u godine, da li im slično tome u velikoj mjeri pokazujemo da ih volimo?

7. Zašto je Jakov želio biti sahranjen u Kanaanu?

⁷ Jakov je do kraja svog života ostao potpuno odan Jehovi (Hebrejima 11:21). Vjerovao je Božjim obećanjima, pa je zatražio da ga sahrane u Kanaanu. Josip je pokazao da poštuje svog oca time što je ispunio njegovu molbu unatoč velikom trošku, a i naporu (1. Mojsijeva 47:29-31; 50:7-14).

8. (a) Koji je glavni razlog zašto brinemo o ostarjelim roditeljima? (b) Kako je jedan punovremeni sluga pokazao da brine o svojim ostarjelim roditeljima? (Vidi okvir na stranici 17.)

⁸ Što je Josipa potaknulo da preuzme brigu o svom ocu? Iako ga je volio i imao osjećaj dužnosti prema njemu jer mu je Jakov podario život i odgojio ga, očito je imao i gorljivu želju da ugodi Jehovi. I mi bismo trebali imati takvu želju. Pavao je napisao: “Ako koja udovica ima djecu ili unuke, neka oni najprije nauče pokazivati odanost Bogu u svom domu i plaćati dužnu naknadu svojim  roditeljima te djedovima i bakama, jer to je ugodno u Božjim očima” (1. Timoteju 5:4). Doista, ljubav i strahopoštovanje prema Jehovi potaknut će nas da brinemo o ostarjelim roditeljima, kakve god poteškoće to uključivalo. *

9. Koga je Jehova postavio da pase stado, čiji su članovi i ostarjeli kršćani?

⁹ Potkraj svog dugog života Jakov je za Jehovu rekao da je ‘Bog koji mu je bio pastir otkako je postao pa do danas’ (1. Mojsijeva 48:15, St). U naše se vrijeme Jehova kao pastir brine za svoje sluge na Zemlji koristeći kršćanske nadglednike, ili starješine, koji djeluju pod vodstvom njegovog Sina, Isusa Krista, ‘glavnog pastira’ (1. Petrova 5:2-4). Kako nadglednici oponašaju Jehovu brinući o ostarjelim članovima stada?

10. Koju se konkretnu pomoć pruža ostarjelim kršćanima? (Vidi okvir na stranici 19.)

¹⁰ Nedugo nakon osnivanja kršćanske skupštine apostoli su imenovali ‘sedam ljudi koji su imali dobro svjedočanstvo i koji su bili puni duha i mudrosti’ da nadgledaju ‘svakodnevno dijeljenje hrane’ siromašnim kršćanskim udovicama (Djela apostolska 6:1-6). Kasnije je Pavao savjetovao nadglednika Timoteja da uzorne ostarjele udovice stavi na popis osoba koje imaju pravo na materijalnu pomoć (1. Timoteju 5:3, 9, 10). Slično tome, danas skupštinski nadglednici spremno organiziraju pružanje konkretne pomoći ostarjelim kršćanima kad je to potrebno. Međutim, briga za vjerne ostarjele osobe uključuje više od toga.

11. Što je Isus rekao o siromašnoj udovici koja je dala mali prilog?

¹¹ Pri kraju svoje zemaljske službe Isus je sjedio u hramu i “promatrao kako mnoštvo ubacuje novac u posude za priloge”. A onda mu je nešto privuklo pažnju. U izvještaju stoji: “Došla je jedna siromašna udovica i ubacila dva novčića, koji imaju vrlo malu vrijednost.” Isus je pozvao k sebi svoje učenike i rekao im: “Zaista vam kažem da je ova siromašna udovica ubacila više od svih koji ubacuju novac u posude za priloge; jer svi su oni ubacili od svog viška, a ona je, od svoje oskudice, ubacila sve što je imala, sva svoja sredstva za život” (Marko 12:41-44).  U materijalnom pogledu prilog udovice bio je malen, no Isus je znao koliko njegov nebeski Otac cijeni kad netko na taj način pokaže da mu je odan cijelom dušom. Bez obzira na dob siromašne udovice, Isus nije zanemario to što je učinila.

12. Kako starješine pokazuju da cijene ono što čine ostarjeli kršćani?

¹² Poput Isusa, kršćanski nadglednici ne zanemaruju ono što ostarjeli čine kako bi promicali obožavanje pravog Boga. Starješine imaju razloga pohvaliti ostarjele za njihov udio u službi, sudjelovanje na sastancima, pozitivan utjecaj koji vrše na skupštinu i za njihovu ustrajnost. Kad se ostarjele iskreno ohrabri, to im može pomoći da nađu “razlog za veliku radost” u svojoj svetoj službi, a ne da svoj udio u njoj uspoređuju s onim što drugi kršćani čine ili s onim što su sami činili u prošlosti i zbog toga se osjećaju obeshrabreno (Galaćanima 6:4).

13. Kako starješine mogu iskoristiti sposobnosti i iskustvo ostarjelih?

¹³ Starješine mogu pokazati da ne shvaćaju olako vrijedan doprinos ostarjelih kršćana tako da iskoriste njihovo iskustvo i sposobnosti. Uzorne ostarjele povremeno se može uključiti u prikaze ili intervjue. “Prisutni pažljivo prate i slušaju kad intervjuiram nekog ostarjelog brata ili sestru koji su odgojili djecu u istini”, kaže jedan starješina. Starješine u jednoj drugoj skupštini kažu kako jedna pionirka koja ima 71 godinu pomaže objaviteljima Kraljevstva da budu redoviti u službi propovijedanja. Ona ih potiče i na druge važne stvari, kao što je čitanje Biblije i dnevnog citata te razmišljanje o pročitanom.

14. Kako je jedno starješinstvo pokazalo da cijeni ostarjelog nadglednika?

¹⁴ Starješine također cijene doprinos ostarjelih nadglednika. José, koji ima više od 70 godina i desetljećima služi kao starješina, nedavno je morao na tešku operaciju. Budući da je oporavak bio dug, mislio je kako bi bilo najbolje da prestane služiti kao predsjedavajući  nadglednik. “Iznenadila me reakcija drugih starješina”, kaže José. “Umjesto da se slože sa mnom, pitali su me što mogu učiniti za mene tako da mogu i dalje izvršavati svoje dužnosti.” Uz pomoć jednog mlađeg starješine José je nastavio radosno služiti kao predsjedavajući nadglednik, što je bio velik blagoslov za skupštinu. Jedan drugi starješina iz njegove skupštine kaže: “Braća jako cijene ono što José čini kao starješina. Vole ga i poštuju zbog njegovog iskustva i velike vjere. On obogaćuje našu skupštinu.”

15. Zašto svi kršćani trebaju brinuti o dobrobiti ostarjelih?

¹⁵ Ne trebaju samo djeca koja imaju ostarjele roditelje i imenovani sluge voditi brigu o starijima. Uspoređujući kršćansku skupštinu s ljudskim tijelom, Pavao je napisao: “Bog je sastavio tijelo, dajući mnogo veću čast onome dijelu koji ima nedostatak, da ne bude podjele u tijelu, nego da se njegovi udovi jednako brinu jedan za drugoga” (1. Korinćanima 12:24, 25). U jednom drugom prijevodu stoji: “Svi dijelovi [tijela] trebaju misliti na dobrobit jedan drugoga” (Knox). Da bi kršćanska skupština skladno funkcionirala, svaki član mora brinuti o dobrobiti suvjernika, pa tako i ostarjelih (Galaćanima 6:2).

16. Kako na kršćanskim sastancima možemo pokazati da nam je stalo do ostarjelih?

¹⁶ Na kršćanskim sastancima imamo sjajnu priliku pokazati da nam je stalo do onih koji su u poodmaklim godinama (Filipljanima 2:4; Hebrejima 10:24, 25). Odvojimo li vrijeme za razgovor s njima? Iako je dobro pitati ih za njihovo zdravlje, zašto im ne bismo ‘dali kakav duhovni dar’, možda tako da im ispričamo neko ohrabrujuće iskustvo ili prenesemo neku biblijsku misao? Budući da se neki ostarjeli teško kreću, bilo bi dobro da mi priđemo njima, a ne da čekamo da oni dođu k nama. Ako slabo čuju, možda trebamo govoriti polako i razgovijetno. Da bi došlo do prave “razmjene ohrabrenja”, moramo pažljivo slušati što nam ostarjela osoba govori (Rimljanima 1:11, 12).

17. Kako možemo pokazati da nam je stalo do ostarjelih kršćana koji su vezani za kuću?

¹⁷ Što ako neki ostarjeli ne mogu dolaziti na kršćanske sastanke? Jakov 1:27 pokazuje da je naša dužnost “brinuti se za siročad i  udovice u njihovoj nevolji”. Jedno od značenja grčkog glagola prevedenog s “brinuti se” jest “posjetiti” (Djela apostolska 15:36). Ostarjeli uistinu cijene kad im dođemo u posjet! Dok je oko 65. n. e. bio zatvoren u Rimu, “ostarjeli čovjek” Pavao bio je u biti sam. Čeznuo je da vidi svog suradnika Timoteja kojem je napisao: “Poduzmi sve što možeš da brzo dođeš k meni” (Filemonu 9; 2. Timoteju 1:3, 4; 4:9). Iako nisu zatvoreni poput Pavla, neki ostarjeli vezani su za kuću zbog zdravstvenih problema. Ustvari, oni kao da kažu: ‘Molim te, učini sve što možeš da me što prije posjetiš.’ Odazivamo li se na te pozive?

18. Koje koristi mogu uslijediti kad posjećujemo ostarjele?

¹⁸ Nikada ne zaboravi koliko dobra možeš postići posjećujući ostarjelog brata ili sestru. Kad je kršćanin imenom Onezifor bio u Rimu, marljivo je potražio Pavla, a kad ga je našao ‘često mu je donosio okrepu’ (2. Timoteju 1:16, 17). “Volim biti s mladima”, kaže jedna ostarjela sestra. “Najdraže mi je to što se sa mnom ophode kao s članom vlastite obitelji. To me jako veseli!” Jedna druga ostarjela kršćanka kaže: “Zaista cijenim kad dobijem pisamce, kad me netko nazove i samo nekoliko minuta popriča sa mnom ili malo svrati k meni. To me vrati u život.”

19. Koje blagoslove doživljavamo kad se brinemo za ostarjele?

¹⁹ Briga za ostarjele donosi mnoge blagoslove. Puno dobivamo time što se družimo s ostarjelima koji mogu podijeliti s nama svoje znanje i iskustvo. Oni koji brinu o ostarjelima osjećaju veliku sreću koju donosi davanje, ispunjeni su i imaju unutarnji mir jer su izvršili svoju biblijsku dužnost (Djela apostolska 20:35). Osim toga, ne trebaju se bojati da će biti prepušteni sami sebi kad i sami ostare. Božja Riječ jamči nam: “Podašna ruka biva bogatija, i tko napaja, sam će biti napojen” (Priče Salamunove 11:25).

20, 21. Kako Jehova gleda na one koji brinu o ostarjelima, i što bismo trebali činiti?

²⁰ Jehova nagrađuje bogobojaznu djecu, nadglednike i druge brižne kršćane koji nesebično vode računa o potrebama ostarjelih suvjernika. Taj je stav u skladu s mudrom izrekom: “Jehovi pozajmljuje tko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo” (Priče Salamunove 19:17). Ako nas ljubav potiče da budemo milostivi prema neznatnima i siromašnima, Bog to smatra pozajmicom koju nam vraća tako što nas blagoslivlja. Uzvraća nam i za to što se s ljubavlju brinemo za našu ostarjelu braću i sestre, od kojih su mnogi ‘siromašni s obzirom na svijet, ali bogati u vjeri’ (Jakov 2:5).

²¹ Kako nam samo obilno Bog uzvraća! On nam daje vječni život. Za veliku većinu Jehovinih slugu to će biti vječni život na rajskoj Zemlji gdje se više neće osjećati posljedice naslijeđenog grijeha, a vjerni ostarjeli ponovno će dobiti mladalačku snagu (Otkrivenje 21:3-5). Dok čekamo to radosno vrijeme, nastavimo izvršavati svoju kršćansku dužnost da se brinemo o ostarjelima!