• Kako možemo žalostiti Božji sveti duh kad on nije osoba?

Apostol Pavao je napisao: “Ne žalostite Božji sveti duh” (Efežanima 4:30). Neki te riječi koriste kao potvrdu da je sveti duh osoba. Međutim, u izdanjima ‘vjernog upravitelja’ često se navode biblijski i povijesni dokazi koji potvrđuju da prvi kršćani nisu sveti duh smatrali ni osobom ni bogom koji je jednak Svevišnjem Bogu kao dio takozvanog Trojstva * (Luka 12:42). Dakle, Pavao nije želio reći da je Božji sveti duh osoba.

Božji sveti duh je njegova nevidljiva djelujuća sila (1. Mojsijeva 1:2). Isus je trebao krštavati “svetim duhom” kao što je Ivan krštavao vodom (Luka 3:16). Na Pentekost 33. n. e. oko 120 učenika ‘ispunilo se svetim duhom’ — očito ne osobom (Djela apostolska 1:5, 8; 2:4, 33). Ti su pomazanici dobili nebesku nadu, a Božji duh ih je vodio u njihovom bogobojaznom životu (Rimljanima 8:14-17; 2. Korinćanima 1:22). Duh im je pomogao da razviju bogougodne plodove i izbjegavaju grešna “djela tijela” koja mogu dovesti do Božjeg neodobravanja (Galaćanima 5:19-25).

Ako smo Božji sluge sa zemaljskom nadom, nismo pomazani svetim duhom. Pa ipak, možemo imati jednaku mjeru Božjeg duha kao oni s nebeskom nadom. Prema tome, i mi možemo žalostiti duh. Kako?

Ako bismo zanemarivali biblijske savjete zapisane pod vodstvom svetog duha, mogli bismo razviti karakterne crte koje mogu voditi do hotimičnog grijeha protiv duha, gubitka Jehovine naklonosti i na koncu do uništenja (Matej 12:31, 32). Možda još ne griješimo ozbiljno, no možda smo skrenuli na pogrešan put na kojem bismo s vremenom počeli postupati suprotno vodstvu duha. Tada bismo žalostili sveti duh.

Što učiniti da ne bismo žalostili Božji duh? Svakako moramo kontrolirati svoje misli i postupke. U 4. poglavlju svog pisma Efežanima apostol Pavao je govorio o tome da ne smijemo govoriti laž, stalno se gnjeviti, biti lijeni i da moramo izbjegavati nedoličan  govor. Ako smo obukli “novu osobnost”, a ipak dozvoljavamo sebi da se vraćamo tim stvarima, što tada činimo? Postupamo suprotno duhom nadahnutim savjetima iz Božje Riječi, Biblije. Time žalostimo sveti duh.

Budući da je neispravno zanimati se za blud, Pavao nas u 5. poglavlju poslanice Efežanima savjetuje da se klonimo toga. Taj apostol suvjernike također potiče da izbjegavaju sramotno vladanje i prostačke šale. Ako ne želimo žalostiti Božji sveti duh, te savjete trebamo imati na umu kad biramo zabavu. Zašto bismo uopće pokazivali zanimanje za te stvari razgovarajući o njima, čitajući o njima i gledajući ih na televiziji ili negdje drugdje?

Naravno, duh možemo žalostiti i na druge načine. Jehovin duh promiče jedinstvo u skupštini, no pretpostavimo da ogovaramo ili stvaramo podjele u skupštini. Zar tako ne bismo radili protiv duha koji nas potiče na jedinstvo? Općenito uzevši, žalostili bismo sveti duh baš kao i oni koji su uzrokovali podjele u skupštini u Korintu (1. Korinćanima 1:10; 3:1-4, 16, 17). Duh bismo žalostili i ako bismo namjerno potkopavali poštovanje prema duhom imenovanoj braći u skupštini (Djela apostolska 20:28; Juda 8).

Dakle, mudro je razmisliti kakvi su naši stavovi i postupci u odnosu na ono što putem Biblije i kršćanske skupštine učimo da je u skladu s vodstvom svetog duha. Pored toga, trebamo se ‘moliti svetim duhom’ tako da se podlažemo njegovom utjecaju i uvijek postupamo u skladu s onim što stoji u Božjoj nadahnutoj Riječi (Juda 20). Budimo odlučni nikada ne žalostiti duh, nego mu uvijek dopustimo da nas vodi na čast Jehovinom svetom imenu!

• Isus Krist je bogatašev težak ulazak u Kraljevstvo usporedio s devom koja pokušava proći kroz ušicu igle. Je li mislio na doslovnu devu i pravu šivaću iglu?

U Bibliji se na tri mjesta nalazi taj izvještaj, a dva su identična. U Matejevom izvještaju Isus kaže: “Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo” (Matej 19:24). Isto tako, u Marku 10:25 piše: “Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo.”

U nekim priručnicima piše da se ‘ušica igle’ odnosi na mala vrata u jednim od jeruzalemskih velikih vrata. Kad bi noću velika vrata bila zatvorena, moglo se otvoriti mala. Vjeruje se da je kroz njih mogla proći deva. Je li Isus to imao na umu?

Očito nije. Isus je, po svemu sudeći, govorio o šivaćoj igli. Da ih se u drevno doba koristilo u domaćinstvu znamo po tome što su u tim područjima pronađene igle, kako one napravljene od kosti tako i metalne. Luka 18:25 uklanja svaku nejasnoću u vezi s tim na što je Isus mislio jer citira ove njegove riječi: “Zapravo, lakše je devi proći kroz ušicu šivaće igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo.”

Mnogi se leksikografi slažu s prijevodom ‘šivaća igla’ koji se koristi u prijevodu Novi  svijet. Grčka riječ za ‘iglu’ u Mateju 19:24 i Marku 10:25 (rhaphís) dolazi od glagola koji znači “šivati”. Grčki izraz iz Luke 18:25 (belóne) koristi se za kiruršku iglu. U djelu Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words stoji: “Tumačenje da se ‘ušica igle’ odnosi na mala vrata potječe iz novijeg vremena; nema dokaza da se tako mislilo u drevno doba. Gospodin je u toj svojoj izjavi želio izraziti nemogućnost ljudi da nešto učine i nema potrebe da se pokušava ublažiti tu teškoću tvrdeći da igla znači nešto drugo, a ne obični predmet” (1981, svezak 3, stranica 106).

Neki tvrde da u ovim recima riječ “deva” treba prevesti s “uže”. Grčke riječi za uže (kámilos) i devu (kámelos) dosta su slične. Međutim, prema najstarijim postojećim grčkim rukopisima Evanđelja po Mateju (Sinajski, Vatikanski br. 1209 i Aleksandrijski) u Mateju 19:24 nalazi se grčka riječ za “devu”, a ne za “uže”. Matej je svoje Evanđelje navodno prvobitno napisao na hebrejskom i moguće je da ga je sam preveo na grčki. On je točno znao što je Isus rekao i upotrijebio je pravu riječ.

Dakle, Isus je mislio na doslovnu šivaću iglu i na pravu devu. Upotrijebio ih je kako bi naglasio koliko je nešto nemoguće. No je li Isus mislio da nijedan bogataš neće ući u Kraljevstvo? Nije, jer Isusovu izjavu ne treba shvatiti doslovno. On je koristio hiperbolu da bi pokazao kako jednako kao što doslovna deva ne može proći kroz ušicu prave šivaće igle, tako ni bogataš ne može ući u Kraljevstvo ako se nastavi uzdati u svoje bogatstvo, a ne stavi Jehovu na prvo mjesto u svom životu (Luka 13:24; 1. Timoteju 6:17-19).

Isus je to rekao nakon što je jedan bogati mladi narodni poglavar odbacio divnu priliku da postane Isusov sljedbenik (Luka 18:18-24). Bogata osoba koja više voli svoj imetak nego duhovne stvari ne može očekivati da će dobiti vječni život u Kraljevstvu. Pa ipak, bilo je bogatih ljudi koji su postali Isusovi učenici (Matej 27:57; Luka 19:2, 9). Zato možemo reći da bogata osoba koja je svjesna svojih duhovnih potreba i traži Božju pomoć može dobiti spasenje od Boga (Matej 5:3; 19:16-26).