NIJE prošla ni godina dana otkako su Izraelci oslobođeni iz egipatskog ropstva. Postali su novi narod i krenuli u Kanaan. Jehovin je naum bio da u toj zemlji živi sveti narod. Međutim, način života i vjerski običaji Kanaanaca bili su vrlo iskvareni. Zato je pravi Bog dao Izraelcima propise koji su im pomagali da budu odvojeni i prikladni da mu služe. Ti su propisi, ili odredbe, zapisani u biblijskoj knjizi Treća Mojsijeva, koja se zove i Levitski zakonik. Napisao ju je prorok Mojsije u pustinji Sinaj, po svemu sudeći 1512. pr. n. e., a knjiga obuhvaća razdoblje od samo jednog lunarnog mjeseca (2. Mojsijeva 40:17; 4. Mojsijeva 1:1-3). Jehova u njoj stalno potiče svoje sluge da budu sveti (3. Mojsijeva 11:44; 19:2; 20:7, 26).

Jehovini svjedoci danas nisu pod Zakonom koji je Bog dao putem Mojsija. Smrću Isusa Krista taj je Zakon ukinut (Rimljanima 6:14; Efežanima 2:11-16). No odredbe koje nalazimo u Trećoj Mojsijevoj mogu nam koristiti jer iz njih možemo mnogo naučiti o obožavanju našeg Boga Jehove.

Neki prinosi i žrtve koje je Zakon propisivao bili su dobrovoljni, a neki obavezni. Naprimjer, žrtva paljenica bila je dobrovoljna. Nju se u cijelosti prinosilo Bogu, kao što je i Isus Krist dobrovoljno i u potpunosti prinio svoj život kao otkupnu žrtvu. S druge strane, zahvalnu žrtvu, odnosno žrtvu zajedništva, dijelilo se. Jedan dio prinesen je Bogu na žrtveniku, drugi dio pojeo je svećenik, a ostatak onaj tko je prinio žrtvu. Slično tome, Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti za pomazane je kršćane obrok zajedništva (1. Korinćanima 10:16-22).

Žrtve za grijeh i žrtve za prijestup, odnosno krivnju, bile su obavezne. Prve su bile za očišćenje grijeha koji su počinjeni greškom, odnosno nenamjerno. Druge su zadovoljile Boga kad je povrijeđeno nečije pravo ili su omogućile pokajničkom prijestupniku da ponovo zadobije određena prava, a moglo je biti i oboje. Također se prinosio “dar”, odnosno žitna žrtva, u znak zahvalnosti za Jehovine obilne blagoslove. Sve ovo važno nam je zato što su žrtve pod savezom Zakona ukazivale na Isusa Krista i njegovu žrtvu ili na blagoslove koje je ona omogućila (Hebrejima 8:3-6; 9:9-14; 10:5-10).

Odgovori na biblijska pitanja:

2:11, 12 — Zašto Jehova nije prihvaćao med koji se spaljivalo kao žrtvu? Med o kojem se ovdje govori nije mogao biti pčelinji med.  Iako nije smio biti prinesen kao ‘žrtva ognjena’, uvrštavalo ga se u ‘prvine od roda zemaljskoga’ (2. Dnevnika 31:5). Ovaj med očito je bio voćni sok ili sirup. Budući da je mogao fermentirati, bio je neprihvatljiv kao žrtva na žrtveniku.

2:13 — Zašto je “sa svakim darom” trebalo prinositi sol? Ne zato da se poboljša okus hrani koju se žrtvovalo. Sol se po cijelom svijetu koristi kao konzervans. Sol je trebalo prinositi zajedno sa žrtvama zato što predočava zaštitu od kvarenja i propadanja.

Pouke za nas:

3:17 Budući da se salo smatralo najboljim ili najkvalitetnijim dijelom, zabrana jedenja sala očito je Izraelcima trebala pokazati da najbolji dio pripada Jehovi (1. Mojsijeva 45:18). To nas podsjeća na to da i mi trebamo Jehovi davati najbolje (Priče Salamunove 3:9, 10; Kološanima 3:23, 24).

7:26, 27 Izraelci nisu smjeli jesti krv. Krv u Božjim očima predstavlja život. “Jer je duša [život] tijelu u krvi”, stoji u 3. Mojsijevoj 17:11. Zahtjev da se krv ne uzima još uvijek važi za prave Božje sluge (Djela apostolska 15:28, 29).

Tko je dobio odgovornost brinuti se za poslove oko žrtvi i prinosa? Ta je odgovornost povjerena svećenicima. Mojsije je prema Božjim uputama svečano postavio Arona za prvosvećenika, a njegova četiri sina imenovao je svećenicima. Ta je ceremonija očito trajala sedam dana, a oni su kao svećenici počeli služiti idućeg dana.

Odgovori na biblijska pitanja:

9:9 — Zašto se krv izlijevalo na podnožje žrtvenika i stavljalo na njegove rogove? Time se pokazivalo da Jehova prihvaća krv u svrhu očišćenja grijeha. Cijela uredba o očišćenju temeljila se na krvi. “Po Zakonu se skoro sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja”, napisao je apostol Pavao (Hebrejima 9:22).

10:1, 2 — Što je možda bilo uključeno u grijeh koji su počinili Aronovi sinovi Nadab i Abiju? Ubrzo nakon što su si Nadab i Abiju uzeli preveliku slobodu u izvršavanju svojih svećeničkih dužnosti, Jehova je svećenicima zabranio da piju vino ili opojno piće dok služe u šatoru za obožavanje (3. Mojsijeva 10:9). To daje naslutiti da su tada Aronova dva sina možda bila pod utjecajem alkohola. Međutim, pravi razlog njihove smrti ležao je u tome što su prinijeli pred Jehovom “oganj tuđ [“nedozvoljen”, NS], a to im ne bješe zapovjedio”.

Pouke za nas:

10:1, 2 Današnji Jehovini sluge koji su na odgovornim mjestima moraju udovoljavati Božjim zahtjevima. Osim toga, ne smiju biti arogantni dok izvršavaju svoje dužnosti.

10:9 Ne smijemo izvršavati dužnosti koje nam je Bog povjerio dok smo pod utjecajem alkohola.

Propisi u vezi sa životinjama koje su kao hrana bile čiste ili nečiste koristili su Izraelcima na dva načina. Ti su ih propisi štitili od zaraza koje prenose štetni organizmi te su povećavali razliku između njih i okolnih naroda. Drugi propisi odnosili su se na nečistoću zbog diranja mrtvog tijela, ženino čišćenje nakon porođaja, gubu i nečistoću kojoj su uzrok izlučine spolnih organa muškarca i žene. Svećenici su imali zadatak da rješavaju probleme povezane s nečistoćom pojedinaca.

Odgovori na biblijska pitanja:

12:2, 5 — Zašto je žena nakon poroda bila “nečista”? Organi za razmnožavanje stvoreni su za prenošenje života savršenog čovjeka. Međutim, zbog posljedica naslijeđenog grijeha na potomstvo se prenosila nesavršenost i grešnost. Privremena nečistoća povezana s porođajem, mjesečnicom i izljevom sjemena podsjećala je na naslijeđenu grešnost (3. Mojsijeva 15:16-24; Psalam 51:5; Rimljanima 5:12). Takvi propisi o čišćenju trebali su pomoći Izraelcima shvatiti važnost otkupne žrtve koja će pokriti grijehe čovječanstva i omogućiti mu da ponovo bude savršeno. Tako je Zakon postao njihov “odgajatelj koji vodi do Krista” (Galaćanima 3:24).

15:16-18 — O kakvom se izljevu sjemena govori u ovim recima? Ovdje se očito misli na poluciju i spolne odnose u braku.

Pouke za nas:

11:45 Jehova Bog je svet i zahtijeva svetost od onih koji mu vrše svetu službu. Oni moraju nastojati biti sveti te ostati fizički i duhovno čisti (2. Korinćanima 7:1; 1. Petrova 1:15, 16).

12:8 Jehova je siromašnima omogućio da žrtvuju ptice umjesto ovce, koja je više koštala. On je uviđavan prema siromašnima.

Najvažnije žrtve za grijehe prinosile su se jednom godišnje na Dan pomirenja. Junca se prinijelo za svećenike i Levijevo pleme. Jednog jarca se žrtvovalo za ostala izraelska plemena koja nisu bila svećenička. Drugi jarac bio je otjeran u pustinju nakon što su nad njim izgovoreni grijesi naroda. Na ta dva jarca gledalo se kao na jednu žrtvu za grijeh. Sve to pokazivalo je da će Isus Krist biti žrtvovan i da će odnijeti grijehe.

Propisi o jedenju mesa i o drugim stvarima ističu koliko je svetost važna dok obožavamo  Jehovu. U skladu s time, svećenici su morali raditi na tome da budu i ostanu sveti. Tri godišnja praznika bila su prilika za veliku radost i iskazivanje zahvalnosti Stvoritelju. Zakoni koje je Jehova dao svom narodu obuhvaćali su i hulu na njegovo sveto ime, držanje sabata, oprosnu godinu (jubilej), postupanje sa siromašnima i robovima. Blagoslovi koji proizlaze iz poslušnosti Bogu stavljeni su nasuprot prokletstvima koja su posljedica neposlušnosti. Tu su i propisi o prinosima koji se odnose na zavjete i procjenu vrijednosti onoga što je zavjetovano, o prvinama od stoke te o davanju desetine koja je bila ‘svetinja Jehovi’.

Odgovori na biblijska pitanja:

16:29 — Na koji su način Izraelci trebali ‘mučiti svoje duše’? ‘Mučiti svoju dušu’ na Dan pomirenja imalo je veze s traženjem oprosta grijeha. Post je u to vrijeme očito bio povezan s priznavanjem grešnosti. Stoga se izraz ‘mučiti svoju dušu’ vrlo vjerojatno odnosio na post.

19:27 (St) — Zašto je dana zapovijed: “Ne zaokružujte kose na svojim sljepoočnicama; ne šišajte okrajka svoje brade”? Ona je očigledno trebala spriječiti Židove da šišaju bradu ili kosu na način kojim bi oponašali određene poganske običaje (Jeremija 9:25, 26; 25:23; 49:32). Međutim, Božja zapovijed nije značila da Židovi uopće nisu smjeli podrezivati bradu ili šišati zaliske (2. Samuelova 19:24).

25:35-37 — Jesu li Izraelci uvijek morali posuđivati bez kamata? Kamatu se moglo zaračunati ako je novac bio posuđen u poslovne svrhe. Međutim, Zakon je zabranio zaračunavanje kamate u slučaju da netko siromašan posuđuje zato što je u teškom položaju. Pogrešno je bilo zarađivati na račun svog bližnjeg koji je osiromašio (2. Mojsijeva 22:25).

26:19 — U kom bi smislu ‘nebo postalo kao željezo, a zemlja kao bakar’? Ako kiša ne bi padala, nebo nad Kanaanom izgledalo bi kao da je od željeza koje je tvrdo i ne propušta vodu. Bez kiše zemlja bi dobila boju bakra, a Sunčeve zrake odbijale bi se od nje kao od metala.

26:26 — Što je značilo da će ‘deset žena peći kruh u jednoj peći’? Obično je svaka žena trebala peć kako bi ispekla ono što je pripremila. No ove su riječi ukazivale na tako veliku nestašicu hrane da će se čak deset žena moći koristiti samo jednom peći. Bila je to jedna od prorečenih posljedica nesvetog postupanja.

Pouke za nas:

20:9 Jehova je na mržnju i zloću gledao jednako kao na ubojstvo. Stoga je za psovanje, odnosno proklinjanje (Stvarnost), roditelja odredio istu kaznu kao da je riječ o ubojstvu roditelja. Zar nas to ne bi trebalo potaći da pokazujemo ljubav svojoj braći i sestrama u vjeri? (1. Ivanova 3:14, 15).

22:32; 24:10-16, 23 Jehovino se ime ne smije koristiti na pogrdan način. Naprotiv, moramo slaviti njegovo ime i moliti se za njegovo posvećenje (Psalam 7:17; Matej 6:9).

Jehovini svjedoci danas nisu pod Mojsijevim zakonom (Galaćanima 3:23-25). Ipak, budući da nam Treća Mojsijeva pokazuje kako Jehova gleda na razne stvari, ona itekako može utjecati na našu službu Bogu.

Dok se pripremaš za Teokratsku školu propovijedanja čitajući Bibliju prema tjednom rasporedu, sigurno će ti se usjeći u pamćenje činjenica da naš Bog zahtijeva svetost od svojih slugu. Ova biblijska knjiga ujedno te može potaknuti da Svevišnjem daješ najbolje što možeš i da se uvijek trudiš biti svet te ga na taj način slaviti.