“ŠTO ne želite da drugi čine vama, ne činite ni vi njima.” Ova izreka, odnosno moralno načelo, pripisuje se poznatom kineskom učitelju i filozofu Konfuciju. Danas, oko 2 500 godina kasnije, mnogi još uvijek smatraju da svoju moralnu obvezu izvršavaju jednostavno tako što nikome ne čine ništa loše.

Dakako, ovo Konfucijevo načelo ima svoje dobre strane. Međutim, Biblija ukazuje na još jedno načelo u vezi s ljudskim ponašanjem i međuljudskim odnosima. Osim što pokazuje da je grijeh učiniti nešto loše drugima, Biblija kaže da je grijeh i kad ne učinimo nešto što trebamo učiniti. Kršćanski učenik Jakov je napisao: “Ako tko zna činiti ono što je ispravno, a ne čini, to mu je grijeh” (Jakov 4:17). Umjesto da kršćane jednostavno pouči da nikome ne čine zlo, Isus Krist je savjetovao: ‘Sve što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima’ (Matej 7:12).

Kad je stvorio čovjeka, Bog je htio da se svi ljudi međusobno odnose onako kako bi htjeli da s njima drugi postupaju. On je pružio najbolji primjer u pokazivanju brige za druge, što se vidi iz načina na koji je stvorio ljude: “Stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih” (1. Mojsijeva 1:27). To znači da je Bog s ljubavlju obdario ljude savješću koja ih, kad je ispravno oblikovana, navodi da postupaju s drugima onako kako bi htjeli da drugi s njima postupaju.

Bezobzirni i sebični ljudi nanose bol mnogima koji su bez nade i bespomoćni. Dakle, nije dovoljno samo ne činiti zlo i štetu drugima već im treba činiti dobro i pomagati im. Zbog toga Jehovini svjedoci dobrovoljno i spremno pomažu drugima da saznaju za predivnu nadu koju pruža Božja Riječ. Kada posjećuju svoje bližnje s dobrom viješću iz Biblije, oni to čine iz ljubavi — čine drugima ono što bi željeli da njima drugi čine.