“ČINIMO dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri”, poticao je apostol Pavao (Galaćanima 6:10). Diljem svijeta Jehovini svjedoci doista se trude živjeti u skladu s tim načelom tako što čine dobro svima, a naročito suvjernicima. Da je to istina, vidljivo je uvijek iznova kad se desi neka nevolja. Razmotrimo nekoliko nedavnih primjera iz triju zemalja.

U prosincu 2002. Guam je zadesio snažan tajfun koji se kretao brzinom od preko 300 kilometara na sat. Mnogi domovi bili su oštećeni, a neki potpuno uništeni. Braća iz tamošnjih skupština brzo su organizirala grupe koje su najteže pogođenim obiteljima Jehovinih svjedoka pomagale u raščišćavanju. Podružnica na Guamu pobrinula se za građevinski materijal i radnike kako bi se popravilo oštećene domove, a pomoć je pružila i podružnica na Havajima. Nekoliko tjedana kasnije s Havaja je stigla grupa stolara koji su došli pomoći oko gradnje domova, a neka braća s Guama uzela su godišnji odmor kako bi radila s tom braćom. Takva divna suradnja bila je svjedočanstvo svima na otoku.

U Mianmi u predgrađu grada Mandalaya izbio je požar nedaleko od Dvorane Kraljevstva. Blizu se nalazila kuća jedne neaktivne sestre i njene obitelji. Vjetar je puhao prema njenoj kući, pa je sestra otrčala do dvorane po pomoć. Budući da je u tijeku bilo renoviranje dvorane, zatekla je mnogo braće. Braća su se iznenadila kad su čula da je ona sestra jer nisu znala da tu živi. Odmah su joj pomogli prenijeti stvari na sigurno. Kad je njen suprug, koji nije Jehovin svjedok, čuo da je izbio požar, požurio se kući i zatekao braću kako pomažu njegovoj obitelji. To ga se duboko dojmilo i bio im je veoma zahvalan, a i sretan, jer lopovi često znaju iskoristiti takvu situaciju. Susretljivost braće potaknula je sestru i njenog sina da ponovno aktivno surađuju s kršćanskom skupštinom i sada posjećuju sve sastanke.

Prošle su službene godine suša i slab urod u Mozambiku prouzročili veliku glad. Podružnica Jehovinih svjedoka u toj zemlji brzo se pobrinula za one kojima je bila potrebna hrana. Hranu se dijelilo u Dvoranama Kraljevstva, ponekad nakon skupštinskih sastanaka. Jedna sestra koja je samohrana majka rekla je: “Bila sam  potištena kad sam došla na sastanak jer nisam znala što ću djeci dati jesti kad se vratim kući.” No brzo se razvedrila kad je vidjela da su se braća s puno ljubavi pobrinula za pomoć. “To me je vratilo u život!” rekla je.

Jehovini svjedoci ‘čine dobro’ pomažući drugima i u duhovnom pogledu, tako što im prenose biblijsku poruku utjehe i nade. Uvjereni su u istinitost riječi mudrog Salamuna koji je prije mnogo vremena o Božjoj mudrosti rekao: ‘Tko je sluša, boravit će bezbrižno, i bit će na miru ne bojeći se zla’ (Priče Salamunove 1:33).