1. Zašto možemo slaviti Boga onako kako to neživa stvorenja ne mogu?

JEHOVA zaslužuje da ga sva njegova stvorenja hvale. Dok ga njegova neživa stvorenja slave bez riječi, mi ljudi možemo razmišljati, shvaćati, pokazivati zahvalnost i štovati Boga. Prema tome, nama je psalmist rekao: “Poklikni Bogu, sva zemljo! Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu” (Psalam 66:1, 2).

2. Tko je poslušao zapovijed da slavi Božje ime, i zašto?

² Većina ljudi ne želi priznati postojanje Boga ni slaviti ga. Međutim, u 235 zemalja više od šest milijuna Jehovinih svjedoka pokazuje da vidi Božja “nevidljiva svojstva” u onome što je stvorio i da ‘čuje’ svjedočanstvo koje djela stvaranja daju bez riječi (Rimljanima 1:20; Psalam 19:2, 3). Isto tako, proučavajući Bibliju, oni su upoznali i zavoljeli Jehovu. U Psalmu 86:9, 10 prorečeno je: “Svi narodi koje si načinio doći će i pokloniti se pred tobom, Jehova, i slaviti ime tvoje. Jer ti si velik i čudesna djela činiš; jedino si ti Bog.”

3. Kako “veliko mnoštvo” vrši “svetu službu dan i noć”?

³ Slično tome, Otkrivenje 7:9, 15 opisuje “veliko mnoštvo” Božjih slugu kako mu ‘vrši svetu službu dan i noć u njegovom hramu’. To ne znači da Bog od svojih slugu zahtijeva da ga doslovno neprestano hvale, već ukazuje na to da su oni dio međunarodne organizacije. Stoga kad je u nekim zemljama noć, na drugom kraju svijeta Božji sluge marljivo svjedoče. Zato se može reći da nad onima koji slave Jehovu Sunce nikada ne zalazi. Uskoro će “sve što diše” hvaliti Jehovu (Psalam 150:6). No što u međuvremenu možemo mi osobno učiniti kako bismo slavili Boga? Koje probleme pritom možemo imati? Koje će blagoslove  dobiti oni koji slave Boga? Da bismo odgovorili na ta pitanja, razmotrimo jedan biblijski izvještaj o Izraelcima iz Gadovog plemena.

4. Koji je problem imalo Gadovo pleme?

⁴ Prije nego što su ušli u Obećanu zemlju, Izraelci koji su bili pripadnici Gadovog plemena zatražili su da se nastane u području bogatom pašnjacima, istočno od rijeke Jordana (4. Mojsijeva 32:1-5). Živjeti na tom području značilo je suočiti se s ozbiljnim problemima. Plemena na zapadu štitila je Jordanska dolina koja je djelovala kao prirodna prepreka tokom vojnih napada (Jozua 3:13-17). Međutim, o zemljama istočno od rijeke Jordana u jednom djelu stoji: “Na velikoj Arapskoj visoravni [njih] se vidjelo kao na dlanu i nije bilo skoro nikakve prepreke koja bi ih štitila. Stoga su uvijek bile izložene napadima pohlepnih nomada, a neki od njih svake su godine upadali na njihov teritorij zbog pašnjaka” (The Historical Geography of the Holy Land, George Adam Smith).

5. Kako je Jakov potaknuo Gadove potomke da se brane kad budu napadnuti?

⁵ Kako je Gadovo pleme izdržalo te neprestane napade? Stoljećima prije toga njihov praotac Jakov na samrtnoj je postelji dao sljedeće proročanstvo: “A Gad, njega će vojska svladati; ali će najposlije on nadvladati” (1. Mojsijeva 49:19). Na prvi pogled ove riječi zvuče sumorno. No zapravo su pripadnicima Gadovog plemena pokazale da trebaju uzvratiti udarac. Jakov im je zajamčio da će se, ako to učine, napadači posramljeno povući, a oni će ih moći napasti s leđa.

6, 7. Kako se današnji kršćani nalaze u sličnoj situaciji kao Gadovo pleme?

⁶ Poput Gadovog plemena današnji su kršćani izloženi pritiscima i teretima Sotoninog svijeta. Ne postoji nikakva čudesna zaštita koja bi nas oslobodila toga (Job 1:10-12). Mnogi od nas moraju se boriti s pritiscima vezanim uz školu, zarađivanje za život i odgoj djece. Ne treba zanemariti ni pritiske koje nam stvaraju privatni problemi, ili problemi osobne prirode. Neki moraju podnositi “trn u tijelu” u obliku ozbiljnih tjelesnih  oštećenja ili bolesti (2. Korinćanima 12:7-10). Druge muči osjećaj bezvrijednosti. Ostarjeli kršćani zbog ‘zlih dana’ starosti možda ne mogu služiti Jehovi revno kao što su to nekad činili (Propovjednik 12:1).

⁷ Apostol Pavao također nas podsjeća da “vodimo borbu (...) protiv zlih duhovnih sila na nebeskim mjestima” (Efežanima 6:12). Stalno smo izloženi ‘duhu svijeta’, duhu pobune i moralne iskvarenosti, koji promiču Sotona i njegovi demoni (1. Korinćanima 2:12; Efežanima 2:2, 3). Poput bogobojaznog Lota, i nas danas možda teško pogađaju nemoralne stvari koje govore ili čine ljudi oko nas (2. Petrova 2:7). Isto tako, izloženi smo Sotoninom direktnom napadu. On vodi rat s ostatkom pomazanika koji “drže Božje zapovijedi i kojima je povjereno djelo svjedočenja za Isusa” (Otkrivenje 12:17). Sotona napada i Isusove “druge ovce” tako što zabranjuje njihovo djelovanje i uzrokuje progonstvo (Ivan 10:16).

8. Kako trebamo reagirati na Sotonine napade, i zašto?

⁸ Kako trebamo reagirati na Sotonine napade? Poput drevnog Gadovog plemena, moramo biti duhovno jaki i uzvratiti napad u skladu s Božjim uputama. Nažalost, neki su posustali pod životnim pritiscima i zanemarili svoje duhovne obaveze (Matej 13:20-22). Jedan Jehovin svjedok o tome zašto malo braće u njegovoj skupštini dolazi na sastanke kaže: “Braća su doista umorna. Pod strašnim su pritiskom.” Ljudi danas zaista imaju mnogo razloga da budu iscrpljeni. Stoga se služenje Bogu lako može smatrati još jednim opterećenjem, tegobnom obavezom. Je li to ispravno gledište?

9. Kako uzimanje Kristovog jarma vodi do okrepe?

⁹ Obrati pažnju na ono što je Isus rekao ljudima svog vremena koji su također bili iscrpljeni zbog životnih pritisaka: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” Je li Isus mislio da će okrepa doći ako budu manje služili Bogu? Naprotiv, Isus je rekao: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše.” Jaram je drvena ili metalna naprava koja čovjeku ili životinji pomaže da nosi težak teret. Zašto uzeti takav jaram? Zar ionako nismo opterećeni? Jesmo, ali taj se grčki tekst također može prevesti: “Dođite sa mnom pod moj jaram.” Zamisli! Isus kaže da će nam pomoći nositi naš teret! Ne moramo ga sami nositi (Matej 9:36; 11:28, 29; 2. Korinćanima 4:7).

10. Što dobivamo ako slavimo Boga?

¹⁰ Kad uzmemo jaram koji nam Isus daje kao svojim učenicima, borimo se protiv Sotone. “Suprotstavite se Đavlu, i pobjeći će od vas”, obećava Jakov 4:7. Ovim se riječima ne želi reći da je lako suprotstaviti mu se. Služenje Bogu iziskuje znatan trud (Luka 13:24). No Biblija u Psalmu 126:5 obećava: “Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.” Da, mi ne obožavamo nezahvalnog Boga. On “nagrađuje one koji ga usrdno traže” i blagoslivlja one koji ga slave (Hebrejima 11:6).

11. Kako služba propovijedanja služi kao obrana od Sotoninih napada?

¹¹ Isus je zapovjedio: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda.” Propovijedanje je glavni način kako Bogu dajemo “žrtvu hvale” (Matej 28:19; Hebrejima 13:15). Imati ‘noge obuvene opremom dobre vijesti mira’ neophodan je dio naše ‘potpune bojne opreme’ — naše obrane od Sotoninih napada (Efežanima 6:11-15). Hvaljenje Boga u službi propovijedanja izvrstan je način jačanja vjere (2. Korinćanima 4:13). To nam pomaže da ne mislimo na  negativne stvari (Filipljanima 4:8). Kad smo u službi propovijedanja, nalazimo se u izgrađujućem društvu naše braće i sestara.

12, 13. Kako redovito sudjelovanje u službi propovijedanja koristi obiteljima? Navedi primjer.

¹² Propovijedanje koristi i obiteljima. Naravno, mladima je potrebna uravnotežena rekreacija i odmor. Međutim, vrijeme koje kao obitelj provedete u službi propovijedanja ne mora biti monotono. Roditelji ga djeci mogu uljepšati tako da ih uče da budu djelotvorna u službi. Zar nije točno da djeca uživaju raditi ono što im ide od ruke? Roditelji im mogu pomoći da nađu radost u službi tako da budu uravnoteženi, da ne očekuju previše od djece (1. Mojsijeva 33:13, 14).

¹³ Osim toga, obitelj koja zajedno slavi Boga gradi čvrst međusobni odnos. Uzmimo kao primjer jednu sestru s petero djece koju je ostavio muž koji nije bio Jehovin svjedok. Zbog toga se morala zaposliti i skrbiti o djeci. Je li bila toliko iscrpljena da je zanemarila duhovne potrebe svoje djece? Ona se sjeća: “Marljivo sam proučavala Bibliju i biblijske publikacije te nastojala primjenjivati ono što sam čitala. Djecu sam redovito vodila na sastanke i u službu od vrata do vrata. Je li se moj trud isplatio? Sve se petero djece krstilo.” Sudjelovanje u službi u punoj mjeri može i tebi pomoći da odgojiš djecu “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4).

14. (a) Kako mladi mogu slaviti Boga u školi? (b) Što mladima može pomoći da se ne ‘stide dobre vijesti’?

¹⁴ Mladi, ako to zakon vaše zemlje dopušta, slavite li Boga svjedočeći u školi ili to ne činite zbog straha od čovjeka? (Priče Salamunove 29:25). Jedna 13-godišnjakinja iz Portorika koja je Jehovin svjedok piše: “Nikada me nije sram propovijedati u školi jer znam da je ovo istina. U razredu uvijek dignem ruku i kažem što sam naučila iz Biblije. Ako nemam neki sat, odem u knjižnicu i čitam knjigu Pitanja mladih.” * Je li Jehova blagoslovio njen trud? Ona kaže: “Ponekad mi drugi iz razreda postavljaju pitanja i čak traže knjigu.” Ako ti je neugodno svjedočiti u školi, možda se marljivim osobnim proučavanjem trebaš uvjeriti “što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja” (Rimljanima 12:2). Ukoliko si siguran da je ono što si naučio istina, nikada se nećeš ‘stidjeti dobre vijesti’ (Rimljanima 1:16).

15, 16. Na koja su “velika vrata koja vode u aktivnost” ušli neki kršćani, i koje su blagoslove doživjeli?

¹⁵ Apostol Pavao napisao je da su mu se otvorila “velika vrata koja vode u aktivnost” (1. Korinćanima 16:9). Dopuštaju li i tebi tvoje okolnosti da uđeš na vrata koja vode u aktivnost? Naprimjer, započeti opću ili pomoćnu pionirsku službu znači svaki mjesec u propovijedanju provesti 70 odnosno 50 sati. Naravno, ostali kršćani cijene pionire zbog njihove vjerne službe. No zbog toga što provode više vremena u službi pioniri ne  smatraju sebe boljima od svoje braće i sestara. Umjesto toga, oni razvijaju stav na koji je poticao Isus: “Mi smo beskorisni robovi. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti” (Luka 17:10).

¹⁶ Pionirska služba zahtijeva samodisciplinu, organiziranost i samopožrtvovnost. Ali sve se to isplati zbog blagoslova koji usljeđuju. “Znati se ispravno služiti Božjom Riječju pravi je blagoslov”, kaže mlada pionirka po imenu Tamika. “Kad si pionir, jako puno koristiš Bibliju. Sad kad idem od vrata do vrata, za svakog stanara znam pronaći odgovarajuće retke” (2. Timoteju 2:15). Mica, koja je također pionir, kaže: “Još jedan divan blagoslov jest vidjeti kako istina utječe na život ljudi.” Mladić po imenu Matthew slično opisuje radost koju osjeća kad “vidi kako netko upoznaje istinu. Ništa drugo ne usrećuje kao to.”

17. Kako je jedna kršćanka nadvladala negativan stav prema pionirskoj službi?

¹⁷ Možeš li i ti biti pionir? Možda bi to volio, ali smatraš da nisi dorastao tome. “Imala sam negativan stav prema pionirskoj službi”, priznaje mlada sestra Kenyatte. “Mislila sam da nisam sposobna za to. Nisam znala pripremiti uvode ni razgovarati na temelju Biblije.” Međutim, starješine su jednu zrelu pionirku zamolili da surađuje s njom. “Bio je pravi užitak ići s njom u službu”, prisjeća se Kenyatte. “Zbog toga sam poželjela postati pionir.” Možda i ti uz malo poticaja i pouke poželiš postati pionir.

18. Koje blagoslove može donijeti misionarska služba?

¹⁸ Pionirska služba može biti odskočna daska za druge službe. Naprimjer, neki bračni parovi možda udovoljavaju preduvjetima da se školuju kao misionari kako bi propovijedali u nekoj stranoj zemlji. Misionari se moraju prilagoditi životu u novoj zemlji, možda naučiti novi jezik, naviknuti se na novu kulturu i novu hranu. No te poteškoće  postaju beznačajne u usporedbi s blagoslovima koje imaju. Mildred, koja je već jako dugo misionarka u Meksiku, kaže: “Nikada nisam požalila što sam odlučila postati misionar. To mi je bila želja još kao djevojčici.” Koje je blagoslove doživjela? “U mojoj domovini teško je naći biblijski studij. Ovdje mi se znalo dogoditi da četiri moja interesenta u isto vrijeme krenu u službu!”

19, 20. Kako su betelska služba, rad u međunarodnom graditeljskom timu i pohađanje Škole za osposobljavanje slugu mnogima donijeli blagoslov?

¹⁹ Mnoge blagoslove imaju i oni koji kao betelski radnici služe u podružnicama Jehovinih svjedoka. Sven, mladi brat koji služi u Njemačkoj, o svom poslu u Betelu kaže: “Osjećam da radim nešto što ima trajnu vrijednost. Mogao sam svoje znanje iskoristiti u svijetu. No bilo bi to kao da sam stavio novac u banku koja će propasti.” Istina, služiti kao volonter bez plaće podrazumijeva određene žrtve. No Sven kaže: “Kad dođeš u sobu, znaš da je sve što si taj dan učinio bilo za Jehovu. A to je izvrstan osjećaj.”

²⁰ Neka su braća iskusila blagoslov dok su kao članovi međunarodnog graditeljskog tima radili na gradnji podružnica u stranim zemljama. Jedan bračni par koji je služio u osam zemalja napisao je: “Ovdje su braća divna. Bit će nam teško otići — osmi će nam se put srce ‘slomiti’. Bilo nam je prekrasno!” Postoji i Škola za osposobljavanje slugu. U njoj se pruža duhovnu pouku neoženjenoj braći koja ispunjavaju određene preduvjete. Jedan brat koji je završio tu školu napisao je: “Ne znam kako vam zahvaliti na ovoj divnoj školi. Koja bi druga organizacija uložila toliki trud u pružanje pouke?”

21. Što svi kršćani moraju činiti u svojoj službi Bogu?

²¹ Da, otvorena su mnoga vrata koja vode u aktivnost. Istina, većina nas ne može služiti u Betelu ili u nekoj stranoj zemlji. Sam je Isus priznao da će kršćani donositi različitu količinu ‘ploda’ jer imaju različite okolnosti (Matej 13:23). Stoga je na nama kao kršćanima da najbolje iskoristimo svoju situaciju — da u Jehovinoj službi sudjelujemo koliko god nam to naše okolnosti dopuštaju. Na taj način dajemo slavu Jehovi, a možemo biti sigurni da je on time jako zadovoljan. Uzmimo kao primjer Ethel, ostarjelu sestru koja živi u domu umirovljenika. Ona redovito svjedoči stanarima doma i putem telefona. Unatoč svojim ograničenjima, ona služi cijelom dušom (Matej 22:37).

22. (a) Kako još možemo slaviti Boga? (b) Koje nas divno vrijeme očekuje?

²² No ne zaboravi da je propovijedanje samo jedan od načina kako slavimo Jehovu. Uzornim vladanjem i izgledom na poslu, u školi i kod kuće radujemo Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11). U Pričama Salamunovim 28:20 obećava nam se: “Čovjek vjeran obiluje blagoslovima.” Stoga bismo u našoj službi Bogu trebali ‘obilno sijati’, znajući da ćemo žeti obilje blagoslova (2. Korinćanima 9:6). Budemo li to činili, imat ćemo priliku živjeti u divnom vremenu kada će “sve što diše” slaviti Jehovu, što on stvarno zaslužuje! (Psalam 150:6).