‘SVE su religije samo različiti putevi koji vode do istog cilja. Na kraju krajeva, Bog je jedan, zar ne?’ Ovakav stav imaju mnogi ljudi kojima, doduše, pripadnost religiji jest važna, ali smatraju da nije toliko bitno kojoj će religiji netko pripadati.

Na prvi pogled takav se zaključak može činiti razumnim, budući da doista postoji samo jedan, Svemogući Bog (Izaija 44:6; Ivan 17:3; 1. Korinćanima 8:5, 6). Međutim, ne možemo zanemariti očigledne razlike — čak izrazite suprotnosti — između mnogih vjera koje tvrde da štuju pravog Boga. Postoje velike razlike u njihovim običajima, vjerovanjima, učenjima i u onome što zahtijevaju od svojih vjernika. Te razlike toliko su velike da oni koji pripadaju jednoj vjeri teško mogu razumjeti ili prihvatiti učenja i vjerovanja onih druge vjere.

S druge strane, Isus je rekao: “Bog je Duh, i oni koji ga obožavaju moraju ga obožavati duhom i istinom” (Ivan 4:24). Ako Boga ‘obožavamo istinom’, ima li onda mjesta mnoštvu proturječnih mišljenja o tome tko je Bog, što je naumio i kako želi da ga se štuje? Je li logično vjerovati da je Svemogućem Bogu svejedno kako ga štujemo?

Kršćani u prvom stoljeću ponekad su imali različita mišljenja o nekim stvarima. Naprimjer, apostol Pavao je kršćanima u Korintu rekao: “Jer su mi Klojini ukućani javili za vas, braćo moja, da među vama ima prepiranja. A time hoću reći ovo, da svaki od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, ‘A ja Apolonov’, ‘A ja Kefin’, ‘A ja Kristov’” (1. Korinćanima 1:11, 12).

Je li Pavao smatrao da takve razlike u mišljenjima nisu bitne? Je li svaki pojedinac jednostavno trebao ići svojim putem k spasenju? Nipošto! Pavao je savjetovao: “Potičem vas, braćo, imenom našeg Gospodina Isusa Krista da svi složno govorite, i da među vama ne bude podjelâ, nego da budete primjereno ujedinjeni istim mislima i istim pravcem razmišljanja” (1. Korinćanima 1:10).

Dakako, jedinstvo vjere ne može se postići prisilom. Ono se postiže samo kad svaki pojedinac pažljivo ispita stvari, kad svi dođu do istih zaključaka koje zatim i prihvate. Zbog toga su osobno razmatranje Božje Riječi i iskrena želja da se naučeno primjenjuje presudni za jedinstvo o kojem je Pavao govorio. Može li se igdje naći takvo  jedinstvo? Kao što smo već razmotrili u prošlom članku, Bog je dugo svojim slugama pružao vodstvo kao jednoj grupi. Postoji li danas takva grupa?

Psalmist David jednom je upitao: “Jehova! tko može prebivati u sjenici tvojoj? tko može nastavati na svetoj gori tvojoj?” Ovo pitanje zaista potiče na razmišljanje. David je na njega odgovorio: “Tko hodi bez mane, tvori pravdu, i govori istinu iz srca svojega” (Psalam 15:1, 2). Onaj tko ispravno razumije biblijske istine može prepoznati religiju koja udovoljava Božjim zahtjevima. Osim toga, kad se pridruži takvoj grupi, ima priliku biti u dobrom društvu s ljudima koji obožavaju Boga ujedinjeno te “duhom i istinom”.

Jehovini svjedoci dokaz su da je čak i u današnjem razjedinjenom svijetu moguće biti jedinstven u vjerovanjima i postupcima. Među njima su ljudi koji dolaze iz mnogo različitih vjera i naroda. Neki Jehovini svjedoci prije su bili agnostici ili ateisti. Drugi jednostavno nisu razmišljali o religiji. Iz sveg tog mnoštva različitih vjera, kultura i filozofija došli su pojedinci i upoznali vjersko jedinstvo koje se danas nigdje drugdje u svijetu ne može vidjeti.

Temelj tog jedinstva je Božja Riječ, Biblija. Naravno, Jehovini svjedoci svjesni su da ne mogu drugima određivati što će raditi. No drago im je što druge mogu poticati da upoznaju Bibliju kako bi na tom čvrstom temelju mogli zasnivati svoje odluke u vezi sa štovanjem Boga. Na taj način i mnogi drugi mogu doživjeti pozitivan učinak obožavanja Boga “duhom i istinom”.

Danas se lako može postati žrtva štetnih utjecaja i obmane. Zato je jako važno odabrati pravo društvo. U Bibliji stoji da “tko hodi s mudrima postaje mudar” i da “loše društvo kvari korisne navike” (Priče Salamunove 13:20; 1. Korinćanima 15:33). Druženje s onima koji obožavaju Boga na ispravan način služi kao zaštita. Zato nas Biblija podsjeća: “Promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:24, 25). Doista je pravi blagoslov kada pravi prijatelji — duhovna braća i sestre — s ljubavlju pomažu jedni drugima da udovolje Božjim zahtjevima!

Ottmar se slaže s tim gledištem. On je odgojen u jednoj katoličkoj obitelji u Njemačkoj, ali je prestao ići u crkvu. On objašnjava: “Kad god sam otišao u crkvu, izašao sam iz nje s istim osjećajem praznine kao i kad sam ušao.” Međutim, i dalje je vjerovao u Boga. Potom je upoznao Jehovine svjedoke te se uvjerio da su oni pravi Božji sluge. Shvatio je da im se treba pridružiti. Danas on kaže: “Sada sam aktivno povezan s ovom organizacijom koja djeluje diljem svijeta te zato osjećam unutarnji mir i zadovoljstvo. Osim toga, sve bolje upoznajem Bibliju. Smatram to nečim jako vrijednim.”

Ljudi koji kao grupa složno i blisko surađuju mogu neki zadatak obaviti mnogo uspješnije od pojedinaca koji rade nezavisno. Naprimjer, Isus je na odlasku rekao svojim sljedbenicima: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Kako bi se takav zadatak mogao dovoljno dobro obaviti bez vodstva  ili organizacije? Kako bi netko mogao izvršavati ovaj biblijski nalog ako Bogu pokušava služiti neovisno o drugima?

Prošle godine Jehovini svjedoci razdijelili su diljem svijeta 91 933 280 biblijskih knjiga i brošura te 697 603 247 časopisa. Na taj način doprli su s porukom iz Božje Riječi do stotina milijuna ljudi u 235 zemalja. To je zaista izvanredan dokaz da ujedinjena i dobro organizirana grupa može zajedničkim snagama postići daleko više nego što bi pojedinac ikada mogao!

Osim što daju biblijsku literaturu, Jehovini svjedoci besplatno s ljudima proučavaju Bibliju i tako im pomažu da dobro razumiju što Bog traži od nas. Prošle godine Bibliju se svakog tjedna proučavalo u prosjeku s 5 726 509 pojedinaca i grupa ljudi. Ta biblijska poduka pomaže milijunima ljudi da donesu dobru odluku o tome kako će štovati Boga. Pozivamo te da saznaš što Biblija kaže o Božjim zahtjevima. Tako ćeš moći donijeti ispravnu odluku (Efežanima 4:13; Filipljanima 1:9; 1. Timoteju 6:20; 2. Petrova 3:18).

Za onoga tko želi ugoditi Bogu prijeko je potrebno da pripada određenoj religiji — naravno, ne bilo kojoj. Odluku o tome kojoj ćeš religiji pripadati trebaš temeljiti na točnoj biblijskoj spoznaji, a ne na nedokazivim dogmama ili onome što čuješ od drugih (Priče Salamunove 16:25). Zato saznaj kakva treba biti prava religija, usporedi ta saznanja sa svojim vjerovanjima i onda donesi odluku (5. Mojsijeva 30:19).