U OVIM ‘kritičnim vremenima’ teške okolnosti i problemi postaju naša svakodnevica (2. Timoteju 3:1). Neki su problemi kratkotrajni i s vremenom se posve riješe. Drugi traju mjesecima ili čak godinama. Zbog toga se mnogi osjećaju poput psalmista Davida koji je preklinjao Jehovu: “Nek se raširi stisnuto srce moje, iz tjeskobe moje izvedi me” (Psalam 25:17).

Boriš li se i ti s ozbiljnim problemima? Pomoć i ohrabrenje možeš naći u Bibliji. Razmotrimo život dvojice Jehovinih vjernih slugu koji su se uspješno borili s teškoćama. To su Josip i David. Iz njihovih reakcija u teškim situacijama možemo izvući praktične pouke koje će nama danas pomoći da se uhvatimo u koštac sa sličnim problemima.

Josip je još sa 17 godina imao velik problem u vlastitoj obitelji. Njegova starija braća vidjela su da ga njihov otac Jakov “ljubi najviše između sve braće”. Zato “stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti” (1. Mojsijeva 37:4). Možemo samo zamisliti koliko je Josip zbog toga bio žalostan i zabrinut. S vremenom su ga braća toliko zamrzila da su ga prodala kao roba (1. Mojsijeva 37:26-33).

Dok je bio rob u Egiptu, Josip se morao odupirati nemoralnim ponudama žene svog gospodara. Bijesna zato što ju je odbio, lažno je optužila Josipa za pokušaj silovanja. Potom je bačen u tamnicu, gdje “okovima stegoše noge njegove, željezo tištaše dušu njegovu” (1. Mojsijeva 39:7-20; Psalam 105:17, 18). Bila je to zaista velika kušnja! Josip je oko 13 godina bio rob i zatvorenik zato što su mu drugi, čak i članovi vlastite obitelji, nanijeli nepravdu (1. Mojsijeva 37:2; 41:46).

 David iz starog Izraela također je kao mladić doživljavao nevolje. Nekoliko godina morao je stalno bježati pred kraljem Saulom koji ga je proganjao kao zvijer. David je stalno bio u opasnosti. Jednom prilikom otišao je po hranu k svećeniku Ahimelehu (1. Samuelova 21:1-7). Kad je saznao da je Ahimeleh pomogao Davidu, Saul je naredio da se pogubi ne samo Ahimeleh nego i svi svećenici te njihove obitelji (1. Samuelova 22:12-19). Možeš li zamisliti kako se David osjećao zato što je, premda nesvjesno, prouzročio takav tragičan događaj?

Sjeti se da su Josip i David godinama trpjeli nevolje i zlostavljanje. Naučit ćemo mnogo toga kad vidimo kako su se snašli u teškim situacijama. Razmotrimo tri stvari u kojima su ovi ljudi vrijedni oponašanja.

Kao prvo, ti vjerni ljudi nisu dopustili da ih obuzme ogorčenost i gnjev. Dok je bio u zatvoru, Josip se lako mogao prepustiti negativnom razmišljanju o tome kako su ga braća izdala, možda čak zamišljajući kako će im se osvetiti ako ih ikada ponovo vidi. Kako znamo da se Josip nije prepustio takvim negativnim mislima? Zapazi kako je reagirao kada je dobio priliku osvetiti se svojoj braći koja su došla u Egipat kupiti žito. Izvještaj kaže: “Josip se okrenu od njih, i rasplaka se. (...) I zapovjedi Josip [svojim slugama] da im naspu vreće žita, pa i novce što je koji dao da metnu svakome u vreću, i da im dadu brašnjenice na put.” Kad je kasnije slao svoju braću da dovedu oca u Egipat, Josip ih je ohrabrio: “Nemojte se koriti putem.” Josip nije dopustio da mu ogorčenost i mržnja zatruju život, a to je dokazao i riječima i djelima (1. Mojsijeva 42:24, 25; 45:24).

Slično tome, David nije gajio mržnju prema kralju Saulu. David je u dva navrata imao priliku ubiti Saula. No, kad su mu njegovi ljudi predložili da to učini, David im je odgovorio: “Ne dao Jehova da to učinim gospodaru svojemu, pomazaniku Jehovinom, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Jehovin.” David je pokazao da je stvari prepustio u Jehovine ruke time što je svojim ljudima rekao: “Tako živ bio Jehova, Jehova će ga ubiti, ili će doći dan njegov da umre, ili će izaći u boj i poginuti.” Kasnije je David čak sastavio tužaljku u kojoj je oplakivao smrt Saula i njegovog sina Jonatana. Poput Josipa, David nije dozvolio da ga izjeda mržnja (1. Samuelova 24:3-6; 26:7-13; 2. Samuelova 1:17-27).

 Dopuštamo li da se u nama razvija ljutnja i ogorčenost kad nam neka nepravda zada bol? To se lako može dogoditi. Ako dozvolimo da nas obuzmu emocije, posljedice mogu biti gore od same nepravde (Efežanima 4:26, 27). Premda ne možemo baš mnogo utjecati na ono što drugi čine, možemo kontrolirati svoje reakcije. Mnogo je lakše odbaciti ljutnju i gorčinu kada se uzdamo u to da će Jehova riješiti stvari u svoje vrijeme (Rimljanima 12:17-19).

Druga pouka glasi: Ne smijemo dozvoliti da nas okolnosti paraliziraju. Možemo se toliko zaokupiti onim što nismo u stanju učiniti da na kraju više ne vidimo što možemo učiniti. Tako naše okolnosti zapravo preuzimaju kontrolu nad našim životom. To se moglo dogoditi i Josipu. No on se znao prilagoditi svakoj situaciji u kojoj se našao. Dok je bio rob, Josip “steče milost u [svog gospodara], i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelim domom svojim”. Josip je slično postupao i kad je bio u zatvoru. Budući da je imao Jehovin blagoslov i bio marljiv, “povjeri tamničar Josipu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje činiti on uređivaše” (1. Mojsijeva 39:4, 21-23).

I David je tijekom godina koje je proveo kao bjegunac činio sve što je mogao u svojim okolnostima. Dok je bio u pustinji Paran, on i njegovi ljudi štitili su Nabalova stada od pljačkaša. Jedan od Nabalovih pastira rekao je za njih da su im bili “zidovi i noću i danju” (1. Samuelova 25:16). Kasnije je tijekom boravka u Sicelegu David napadao južne gradove izraelskih neprijatelja i tako štitio Judine granice (1. Samuelova 27:8; 1. Dnevnika 12:20-22).

Trebamo li se više naprezati kako bismo činili sve što možemo u okolnostima u kojima se nađemo? Možda nam neće biti lako, ali mi to ipak možemo. Osvrćući se na svoj život, apostol Pavao je napisao: “Jer sam naučio, u kakvim god da sam okolnostima, biti zadovoljan onim što imam. (...) U svemu i u svim okolnostima naučio sam tajnu: i kako biti sit i kako gladovati, i kako imati obilje i kako trpjeti oskudicu.” Kako je Pavao uspio razviti takav stav? Tako što se stalno oslanjao na Jehovu. On sam je rekao: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:11-13).

Treća je pouka da trebamo čekati na Jehovu, a ne pokušavati na nebiblijski način promijeniti svoje okolnosti. Učenik Jakov je napisao: “Ustrajnost neka upotpuni svoje djelo, da biste bili potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da vam ništa ne bi nedostajalo” (Jakov 1:4). Ustrajnost će ‘upotpuniti svoje djelo’ ako izdržimo kušnju do kraja i ako je ne pokušavamo brzo okončati na nebiblijski način. Tada će naša vjera biti prokušana i ojačana; otkrit će se snaga koja stoji iza nje. To je ustrajnost kakvu su pokazali Josip i David. Oni nisu pokušavali naći rješenje koje bi moglo izazvati Jehovino nezadovoljstvo. Ne, oni su dali sve od sebe da se prilagode situaciji. Čekali su na Jehovu i zato su imali velike blagoslove! Jehova ih je obojicu upotrijebio da izbavi i vodi svoj narod (1. Mojsijeva 41:39-41; 45:5; 2. Samuelova 5:4, 5).

I mi možemo doći u kušnju da u određenoj situaciji tražimo nebiblijska rješenja. Naprimjer, jesi li obeshrabren zato što nikako ne možeš naći pravog bračnog druga? Ako jesi, odupri se svakom iskušenju da prekršiš Jehovinu zapovijed koja kaže da brak treba biti sklopljen “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39). Imaš li problema  u braku? Nastoj ih rješavati zajedno sa svojim bračnim drugom, a nemoj dozvoliti da na tebe utječe duh svijeta koji potiče na razdvajanje i razvod (Malahija 2:16; Efežanima 5:21-33). Je li ti teško zbrinjavati obitelj zbog ekonomske situacije? Čekati na Jehovu znači, između ostalog, izbjegavati sumnjive ili nezakonite poslove kako bi došao do novca (Psalam 37:25; Hebrejima 13:18). Da, svatko od nas mora činiti sve što može kako bi se prilagodio svojim okolnostima i kako bi Jehova imao što blagosloviti. Dok to činimo, budimo odlučni čekati da Jehova riješi stvari na najbolji način (Mihej 7:7).

Razmišljanje o tome kako su biblijske ličnosti poput Josipa i Davida uspijevale izaći na kraj s razočaranjem i teškim okolnostima može nam biti od velike pomoći. Iako je njihov život opisan na samo nekoliko stranica Biblije, njihove su kušnje trajale mnogo godina. Upitaj se: ‘Kako su ti Božji sluge naučili živjeti sa svojim okolnostima? Što im je pomoglo da ostanu radosni? Koje su osobine trebali razvijati?’

Od koristi nam može biti i razmišljanje o ustrajnosti današnjih Jehovinih slugu (1. Petrova 5:9). Časopisi Kula stražara i Probudite se! svake godine objave mnogo životnih priča. Da li ih čitaš i razmišljaš li o vjernim kršćanima čiji je život tamo opisan? Osim toga, i u našim skupštinama imamo one koji vjerno ustraju u teškim okolnostima. Družiš li se s njima i učiš li od njih na skupštinskim sastancima? (Hebrejima 10:24, 25).

Kad se nađeš u teškim okolnostima, budi siguran da se Jehova brine za tebe i da će te podupirati (1. Petrova 5:6-10). Nemoj dozvoliti da okolnosti upravljaju tvojim životom. Oponašaj Josipa, Davida i druge tako da ne gajiš ljutnju, da se prilagodiš situaciji i čekaš da Jehova pokaže koje je najbolje rješenje. Približi mu se putem molitve i duhovnih aktivnosti. Tako ćeš i ti vidjeti da možeš biti radostan i sretan čak i u teškim vremenima (Psalam 34:8).