1. Što dokazuje da visoko cijenimo život?

KAD bi te netko pitao koliko vrijedi tvoj život, što bi odgovorio? Mi visoko cijenimo život — kako svoj tako i tuđi. Zbog toga idemo liječniku da nam pomogne kad smo bolesni ili na redovite preglede. Želimo živjeti i biti zdravi. Čak i većina onih koji su stari ili bolesni ne želi umrijeti, nego živjeti.

2, 3. (a) O kojoj se dužnosti govori u Pričama Salamunovim 23:22? (b) Kako je Bog uključen u ono što stoji u Pričama Salamunovim 23:22?

² To koliko cijeniš život utječe na tvoj odnos s drugima. Naprimjer, Božja Riječ kaže: “Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri majke svoje kad ostari” (Priče Salamunove 23:22). ‘Slušati’ znači više nego samo čuti. Ova izreka govori o tome da trebamo čuti što nam se govori i zatim postupiti u skladu s tim (2. Mojsijeva 15:26; 5. Mojsijeva 7:12; 13:18; 15:5; Jozua 22:2; Psalam 81:13). Što Božja Riječ kaže o tome zašto slušati oca i majku? Ne samo zato što su stariji od tebe ili zato što imaju više iskustva. Razlog je taj ‘što su te rodili’. U nekim je prijevodima taj redak ovako preveden: “Slušaj svog oca koji ti je dao život.” Ukoliko cijeniš život, tada je razumljivo da ćeš se htjeti odužiti izvoru svog života.

³ Naravno, ako si pravi kršćanin, tada priznaješ Jehovu kao glavni Izvor svog života. Po njemu ‘imaš život’, možeš se ‘micati’, obavljati svoje aktivnosti kao stvorenje koje ima osjećaje i prema tome ‘postojiš’ te planiraš budućnost i razmišljaš o njoj, kao i o vječnom životu (Djela apostolska 17:28; Psalam 36:9; Propovjednik 3:11). U skladu s Pričama Salamunovim 23:22 sasvim je na mjestu ‘slušati’ Boga i postupati u skladu s onim što čujemo te nastojati shvatiti i uvažavati njegovo gledište prema životu, a ne neko drugo gledište.

4. Kako je na samom početku ljudske povijesti istaknuto da je važno poštovati život?

⁴ Na početku ljudske povijesti Jehova je objasnio da ljudi nemaju pravo koristiti (ili zloupotrebljavati) život kako im se prohtije. Obuzet ljubomorom i gnjevom, Kain je oduzeo život jednoj nedužnoj osobi, svom bratu Abelu. Je li Kain smio donijeti takvu odluku o nečijem životu? Bog je smatrao da nije. Pozvao ga je na odgovornost: “Što učini! glas krvi brata tvojega viče sa zemlje k meni” (1. Mojsijeva 4:10). Vrijedno je zapaziti da je Abelova krv koja je bila prolivena na zemlju predstavljala njegov život, koji je bio brutalno prekinut, i da je vapila k Bogu, tražeći osvetu (Hebrejima 12:24).

5. (a) Koju je zabranu Bog dao u Noinim danima, i kome je bila upućena? (b) Zašto je ta zabrana bila važna?

⁵ Nakon potopa, koji je preživjelo samo osam osoba, čovječanstvo je dobilo priliku za novi početak. U riječima upućenim svim ljudima Bog je otkrio nešto više o tome kako gleda na život i krv. Rekao je da ljudi mogu jesti životinjsko meso, no dao im je sljedeću zabranu: “Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. Ali ne jedite mesa s dušom njegovom,  a to mu je krv” (1. Mojsijeva 9:3, 4). Neki Židovi kažu da to znači da ljudi nisu smjeli jesti meso ili krv životinje koja je još živa. No kasnije je postalo jasno da je Bog time zapravo zabranio uzimanje krvi radi očuvanja života. Osim toga, odredba koju je Bog dao preko Noe bila je važan korak naprijed u ostvarivanju njegovog uzvišenog nauma u kojem će krv imati određenu ulogu — nauma koji će ljudima omogućiti dobivanje vječnog života.

6. Kako je Bog preko Noe naglasio svoje gledište o vrijednosti života?

⁶ Bog je nastavio: ‘Vašu ću krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskat ću dušu čovječju. Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka’ (1. Mojsijeva 9:5, 6). Iz ovih riječi koje se tiču svih ljudi možeš vidjeti kako Bog smatra da krv čovjeka predstavlja njegov život. Stvoritelj daje život i nitko ne smije oduzeti taj život, koji je predočen krvlju. Ako neka osoba počini ubojstvo poput Kaina, Stvoritelj ima pravo “iskati”, odnosno tražiti, život ubojice.

7. Zašto nas treba zanimati ono što je Bog rekao Noi o krvi?

⁷ Bog je zapovjedio ljudima da ne zloupotrebljavaju krv. Jesi li se ikada pitao zašto? Iz kojeg razloga Bog tako gleda na krv? Odgovor na ova pitanja povezan je s jednim od najvažnijih biblijskih učenja. Ono je srž kršćanske poruke iako ga mnoge vjerske organizacije radije zanemaruju. Koje je to učenje, i kako se ono tiče tvog života, tvojih odluka i postupaka?

8. Koju je zabranu u vezi s upotrebom krvi Jehova dao u Zakonu?

⁸ U Zakonu koji je dao Izraelcima Jehova je iznio još više pojedinosti o životu i krvi. Tako je otišao korak dalje u ostvarenju svog nauma. Vjerojatno znaš da je Zakon zahtijevao prinošenje žrtava Bogu, a one su uključivale žito, ulje i vino (3. Mojsijeva 2:1-4; 23:13; 4. Mojsijeva 15:1-5). Postojale su i životinjske žrtve. Bog je o njima rekao: ‘Duša je tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća. Zato rekoh sinovima Izraelovim: nitko između vas da ne jede krv.’ Jehova je također dodao da ako netko, naprimjer lovac ili ratar, ubije životinju zbog hrane, njenu krv mora proliti i zatrpati zemljom. Budući da je Zemlja podnožje Božjim nogama, prolijevanjem krvi na nju osoba priznaje da je život vraćen Davatelju Života (3. Mojsijeva 17:11-13; Izaija 66:1).

9. Kako se jedino smjelo koristiti krv prema Zakonu, i koja je bila svrha toga?

⁹ Taj zakon nije bio samo nekakav vjerski obred koji nema značenje za nas. Jesi li primijetio zašto Izraelci nisu smjeli uzimati krv? Bog je rekao: “Zato rekoh sinovima Izraelovim: nitko između vas da ne jede krvi.” Iz kojeg razloga? “Ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše.” Shvaćaš li kako nam to pomaže razumjeti zašto je Bog rekao Noi da ljudi ne smiju jesti krv? Stvoritelj na krv gleda kao na nešto izuzetno vrijedno, namijenjeno samo jednoj posebnoj svrsi, a to je spašavanje mnogih života. Ona je trebala odigrati važnu ulogu u pokrivanju grijeha, odnosno očišćenju. Stoga je Bog u Zakonu rekao da se krv jedino smije koristiti na oltaru kako bi se za Izraelce koji su tražili Jehovin oprost izvršio obred očišćenja.

10. Zašto krv životinja nije vodila do potpunog oproštenja grijeha, no na što su podsjećale žrtve propisane Zakonom?

¹⁰ Takvo gledište vidljivo je i u kršćanskim učenjima. Osvrćući se na spomenutu Božju  odredbu iz Zakona, apostol Pavao napisao je: “Po Zakonu se skoro sve čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja” (Hebrejima 9:22). Pavao je objasnio da žrtve koje se zahtijevalo Izraelce nisu pretvarale u savršene, bezgrešne ljude. Napisao je: “Tim se žrtvama iz godine u godinu podsjeća na grijehe, jer nije moguće da krv bikova i jaraca odnese grijehe” (Hebrejima 10:1-4). Pa ipak, one su služile određenoj svrsi. Podsjećale su Izraelce da su grešni i da im je potrebno još nešto da bi dobili potpuno oproštenje grijeha. No ako krv koja je predstavljala život životinja nije mogla posve pokriti ljudske grijehe, je li to mogla neka druga krv?

11. Kako znamo da je prinošenje životinjske krvi ukazivalo na nešto?

¹¹ Zakon je zapravo ukazivao na nešto čime će se puno bolje ispuniti Božja volja. Pavao je upitao: “Čemu, dakle, Zakon?” Potom je odgovorio: “Bio je dodan da bi prijestupe učinio očitima, dok ne dođe sjeme kojem je dano obećanje; i bio je prenesen preko anđelâ rukom posrednika”, to jest Mojsija (Galaćanima 3:19). Također je napisao: “Zakon ima sjenu budućih dobrih stvari, a ne samu bît stvari” (Hebrejima 10:1).

12. Koju je ulogu krv igrala u otkrivanju Božjeg nauma?

¹² Dosad smo vidjeli da je Bog u Noino vrijeme rekao da ljudi mogu jesti životinjsko meso da bi imali od čega živjeti, ali da ne smiju uzimati krv. Kasnije je rekao da je “duša tijelu u krvi”. Da, on na krv gleda kao na nešto što predočava život te je o njoj rekao: “Ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše.” Međutim, trebalo je uslijediti daljnje divno otkrivanje Božjeg nauma. Zakon je bio predslika budućih dobrih stvari. Kojih?

13. Zašto je Isusova smrt važna?

¹³ Stvarnost je bila usredotočena na smrt Isusa Krista. Poznato ti je da su Isusa mučili i pribili na stup. Umro je kao zločinac. Pavao je napisao: “Krist je, dok smo još bili slabi, umro za bezbožne ljude u određeno vrijeme. (...) Bog nam preporučuje svoju ljubav time što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas” (Rimljanima 5:6, 8). Kad je umro za nas, Krist je dao otkupninu kojom je pokrio naše grijehe. Ta je otkupnina srž kršćanske poruke (Matej 20:28; Ivan 3:16; 1. Korinćanima 15:3; 1. Timoteju 2:6). Kakve veze ona ima s krvi i životom te kako se tiče tvog života?

14, 15. (a) Kako neki prijevodi u Efežanima 1:7 stavljaju naglasak na Isusovu smrt? (b) Koju se činjenicu može previdjeti u vezi s Efežanima 1:7?

¹⁴ Neke vjerske organizacije naglašavaju Isusovu smrt, a njihovi članovi znaju reći: “Isus je umro za mene.” Obrati pažnju na to kako je u nekim prijevodima Biblije preveden redak Efežanima 1:7: “U kojem imamo otkupljenje po njegovoj smrti, proštenje grijehah” (Škarić, 1860). “Kristovom smo smrću oslobođeni, a grijesi su nam  oprošteni” (Today’s English Version, 1966). “U Kristu i preko njega te žrtvovanjem njegovog života oslobođeni smo, a ta sloboda znači oproštenje grijeha” (The New Testament, William Barclay, 1969). “Grijesi su nam oprošteni putem Kristove smrti, i mi smo oslobođeni” (The Translator’s New Testament, 1973). Kao što vidiš, ovi prijevodi naglasak stavljaju na Isusovu smrt. Netko može reći: ‘Ali Isusova smrt jest važna. Zašto su onda ovi prijevodi manjkavi?’

¹⁵ Kad bi imao samo ovakve prijevode, mogao bi previdjeti jako važnu misao i ne bi posve razumio biblijsku poruku. Iz ovakvih se prijevoda ne vidi da se u izvornom tekstu u Efežanima 1:7 nalazi grčka riječ koja znači “krv”. Stoga u mnogim Biblijama, naprimjer u prijevodu Novi svijet, stoji tekst koji je puno bliži originalu: “Preko njega imamo oslobođenje otkupninom putem njegove krvi, oproštenje naših prijestupa, prema bogatstvu njegove nezaslužene dobrohotnosti.”

16. Na što nam ukazuje izraz preveden s ‘njegova krv’?

¹⁶ Izraz preveden s “njegove krvi” veoma je značajan i ukazuje na mnogo toga. Nije bila dovoljna nečija smrt, pa ni smrt savršenog čovjeka Isusa. Isus je ispunio ono što je bilo predočeno u Zakonu, naročito ono što se odigravalo na Dan pomirenja. Tog posebnog dana žrtvovalo se točno određene životinje. Zatim bi prvosvećenik odnio nešto njihove krvi u dio šatora sastanka ili hrama koji se zvao Svetinja nad svetinjama i predstavio je pred Bogom kao da je u njegovoj prisutnosti (2. Mojsijeva 25:22; 3. Mojsijeva 16:2-19).

17. Kako je Isus ispunio ono što je bilo predočeno Danom pomirenja?

¹⁷ Isus je ispunio ono što je bilo predočeno Danom pomirenja, kao što je objasnio Pavao. On je najprije rekao da je izraelski prvosvećenik jednom godišnje ulazio u Svetinju nad svetinjama s krvlju koju je prinosio “za sebe i za grijehe naroda učinjene iz neznanja” (Hebrejima 9:6, 7). U skladu s tim, nakon što je uskrsnuo kao duhovno biće, Isus je otišao na samo nebo. Kao duhovno biće nije imao tijelo od krvi i mesa, pa se mogao pojaviti pred “licem Božjim za nas”. Što je predočio Bogu? Ne nešto fizičko, nego nešto puno značajnije. Pavao nastavlja: “Kad je Krist došao kao prvosvećenik (...), ušao je, ne s krvlju jaraca i mladih bikova, nego sa svojom krvlju, jednom zauvijek u sveto mjesto i stekao vječno izbavljenje za nas. Jer ako krv jaraca i bikova (...) posvećuje do te mjere da tijelo postaje čisto, koliko će više krv Krista, koji je posredstvom vječnog duha samog sebe bez ljage prinio Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela kako bismo vršili svetu službu živom Bogu?” Da, Isus je Bogu predočio vrijednost svoje krvi (Hebrejima 9:11-14, 24, 28; 10:11-14; 1. Petrova 3:18).

18. Zašto je ono što Biblija govori o krvi važno za današnje kršćane?

¹⁸ Ova istina koja dolazi od Boga pomaže nam da shvatimo sve divne činjenice koje  Biblija otkriva o krvi — zašto Bog ima takvo gledište o njoj, kako mi trebamo gledati na nju i zašto trebamo poštovati ograničenja o upotrebi krvi koja je postavio Bog. Čitajući knjige Kršćanskih grčkih pisama, naići ćeš na brojna mjesta gdje se govori o Kristovoj krvi. (Vidi okvir.) One jasno pokazuju da svaki kršćanin treba pokazivati vjeru u “njegovu [Isusovu] krv” (Rimljanima 3:25). Oproštenje grijeha i pomirenje s Bogom moguće je postići jedino “pomoću krvi koju je on [Isus] prolio” (Kološanima 1:20). To se svakako odnosi na one s kojima je Isus sklopio poseban savez i koji će vladati s njim na nebu (Luka 22:20, 28-30; 1. Korinćanima 11:25; Hebrejima 13:20). To danas vrijedi i za “veliko mnoštvo” koje će preživjeti predstojeću ‘veliku nevolju’ i vječno živjeti na rajskoj Zemlji. Simbolično govoreći, oni ‘peru svoje duge haljine u krvi Janjetovoj’ (Otkrivenje 7:9, 14).

19, 20. (a) Zašto je Bog postavio smjernice o upotrebi krvi, i kako bismo trebali gledati na to? (b) Što trebamo saznati?

¹⁹ Očito je da krv ima posebno značenje u Božjim očima. I mi bismo tako trebali gledati na nju. Stvoritelj, kojemu je stalo do svakog života, ima pravo odrediti što ljudi smiju činiti s krvlju. Njemu je jako stalo i do našeg života, pa je odlučio da se krv upotrijebi na jedan izuzetno važan način, jedini način koji omogućava dobivanje vječnog života. U to je bila uključena Isusova dragocjena  krv. Doista možemo biti zahvalni što se Jehova Bog zauzeo za nas tako što nam je putem Isusove krvi spasio život! A kako samo zahvalni trebamo biti Isusu što je žrtvovao svoj život i prolio svoju krv za nas! Sigurno možemo shvatiti stav apostola Ivana koji je rekao: “Njemu koji nas ljubi i koji nas je vlastitom krvlju odriješio od naših grijeha — i učinio nas je kraljevstvom, svećenicima svom Bogu i Ocu — njemu neka je slava i moć zauvijek. Amen” (Otkrivenje 1:5, 6).

²⁰ Naš beskrajno mudar Bog i Davatelj Života dugo je imao na umu tu spasonosnu ulogu krvi. Možda se stoga pitamo: ‘Kako to treba utjecati na naše odluke i postupke?’ Sljedeći članak pružit će odgovor na ovo pitanje.