1, 2. (a) Koji je zadatak Isus dao svojim sljedbenicima? (b) Na koja ćemo pitanja o Isusovoj zapovijedi dobiti odgovor?

JEDNOG proljetnog dana 33. n. e. Isusovi učenici sakupili su se na jednoj gori u Galileji, u Izraelu. Njihov uskrsnuli Gospodin trebao je uskoro uzaći na nebo, no prije toga morao im je reći nešto važno. Isus je za njih imao jedan zadatak. Koji? Kako su njegovi učenici reagirali? Što za nas danas znači taj zadatak?

² Ono što im je Isus rekao zapisano je u Mateju 28:18-20: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do završetka sustava stvari.” Isus je spomenuo ‘svu vlast’, ‘sve narode’, ‘sve što je zapovjedio’ i “sve dane”. Njegova zapovijed koja uključuje ta četiri izraza otvara važna pitanja koja se može sažeti riječima: zašto? gdje? što? i kada? Razmotrimo ta pitanja jedno po jedno. *

3. Zašto trebamo poslušati zapovijed da činimo učenike?

³ Kao prvo, zašto trebamo poslušati zapovijed da činimo učenike? Isus je rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i načinite učenike.” Veznik “dakle” otkriva jedan od glavnih razloga zašto trebamo poslušati tu zapovijed. Zato što Isus, onaj koji ju je dao, ima ‘svu vlast’. Koliko je velika njegova vlast?

4. (a) Koliku vlast ima Isus? (b) Kako trebamo gledati na zapovijed da činimo učenike kad znamo koliku vlast ima Isus?

⁴ Isus ima vlast nad svojom skupštinom, a od 1914. ima vlast i nad Božjim tada tek uspostavljenim Kraljevstvom (Kološanima 1:13; Otkrivenje 11:15). On je arhanđeo i stoga zapovijeda nebeskom vojskom koja broji stotine milijuna anđela (1. Solunjanima 4:16; 1. Petrova 3:22; Otkrivenje 19:14-16). Otac ga je opunomoćio da uništi “svaku vladavinu i svaku vlast i silu” koja se protivi pravednim načelima (1. Korinćanima 15:24-26; Efežanima 1:20-23). Isus nema  vlast samo nad živima. On je ‘sudac živima i mrtvima’ i od Boga je dobio moć da uskrsne one koji su zaspali smrtnim snom (Djela apostolska 10:42; Ivan 5:26-28). Nema sumnje da se zapovijed koju je dao onaj tko posjeduje toliku vlast treba smatrati nečim izuzetno važnim. Mi stoga s puno poštovanja i spremno slušamo Kristovu zapovijed da ‘idemo i načinimo učenike’.

5. (a) Što je Petar učinio i tako poslušao Isusove riječi? (b) Koje je blagoslove Petar doživio jer je poslušao Isusovu uputu?

⁵ Na početku svoje zemaljske službe Isus je svoje učenike na dojmljiv način naučio da priznavanje njegove vlasti i poslušnost njegovim zapovijedima donosi blagoslove. Petru, koji je bio ribar, jednom je rekao: “Otplovi tamo gdje je duboko, pa spustite svoje mreže za lov.” Petar je bio siguran da tamo nema riba, pa je Isusu odgovorio: “Učitelju, cijelu smo se noć mučili i ništa nismo ulovili.” Međutim, ponizno je dodao: “Ali kad ti tako kažeš spustit ću mreže.” Nakon što je poslušao Kristovu zapovijed, ulovio je “veliko mnoštvo riba”. Zapanjen, Petar je “pao pred Isusova koljena, govoreći: ‘Idi od mene, jer sam grešan čovjek, Gospodine.’” No Isus mu je rekao: “Ne boj se. Odsada ćeš loviti žive ljude” (Luka 5:1-10; Matej 4:18). Što učimo iz tog izvještaja?

6. (a) Što iz izvještaja o čudesnom ulovu učimo o tome kakvu poslušnost Isus zahtijeva? (b) Kako možemo oponašati Isusa?

⁶ Isus je tek nakon tog izvanrednog ulova, a ne prije njega, Petru, Andriji i ostalim apostolima dao zadatak da budu ‘ribari ljudi’ (Marko 1:16, 17). Iz toga vidimo da Isus nije zahtijevao slijepu poslušnost. Dao im je uvjerljiv razlog zašto ga trebaju poslušati. Kao što je poslušnost Isusovoj zapovijedi da spuste svoje mreže bila itekako nagrađena, tako će i poslušnost Isusovoj zapovijedi da ‘love ljude’ dovesti do velikih blagoslova. Potpuno vjerujući Isusu, apostoli su ga poslušali. Izvještaj završava riječima: ‘Izvukli su brodove na kopno, ostavili sve i počeli ga slijediti’ (Luka 5:11). Dok danas potičemo druge da sudjeluju u činjenju učenika, mi oponašamo Isusa. Ne tražimo od ljudi da naprosto rade ono što im kažemo, nego im pružamo uvjerljive razloge zašto je dobro poslušati Kristovu zapovijed.

7, 8. (a) Navedi biblijske razloge zašto trebamo propovijedati o Kraljevstvu i činiti učenike. (b) Koji te biblijski redak naročito potiče da nastaviš s propovijedanjem? (Vidi i fusnotu.)

⁷ Budući da priznajemo Kristovu vlast, mi propovijedamo o Kraljevstvu i činimo učenike. Koje još biblijske razloge za vršenje tog djela možemo navesti onima koje želimo potaknuti na dobra djela? Obrati pažnju na riječi nekoliko vjernih Jehovinih svjedoka iz različitih zemalja i zapazi kako navedeni biblijski reci podupiru njihove izjave.

⁸ Roy, kršten 1951: “Kad sam se predao Jehovi, obećao sam mu da ću mu zauvijek služiti. Želim održati svoje obećanje” (Psalam 50:14; Matej 5:37). Heather, krštena 1962: “Kad razmislim što je sve Jehova učinio za mene, želim mu pokazati svoju zahvalnost tako da mu vjerno služim” (Psalam 9:1, 9-11; Kološanima 3:15). Hannelore, krštena 1954: “Kad god smo u službi, anđeli nam pomažu, a to je izuzetna čast!” (Djela apostolska 10:30-33; Otkrivenje 14:6, 7). Honor, krštena 1969: “Kad dođe Jehovino vrijeme suda, ne želim da itko u mom susjedstvu optuži Jehovu i njegove Svjedoke za nemar i kaže: ‘Nikada me niste upozorili!’” (Ezehijel 2:5; 3:17-19; Rimljanima 10:16, 18). Claudio, kršten 1974: “Kad propovijedamo, nalazimo se ‘pred Božjim  očima’ i ‘u zajedništvu s Kristom’. Zamislite! Dok smo u službi, mi smo u društvu naših najboljih Prijatelja” (2. Korinćanima 2:17). *

9. (a) Kako izvještaj o ribarenju Petra i drugih apostola pokazuje koji je ispravni motiv za poslušnost Kristu? (b) Koji je danas ispravan motiv za poslušnost Bogu i Kristu, i zašto?

⁹ Izvještaj o izuzetnom ulovu također pokazuje koliko je važno biti poslušan Kristu iz ispravnog motiva — iz ljubavi. Kad je Petar rekao: “Idi od mene, jer sam grešan čovjek”, Isus nije otišao niti je optužio Petra za neki grijeh (Luka 5:8). Isus čak nije ni zamjerio Petru što mu je rekao da ode, već mu je obzirno odgovorio: “Ne boj se.” Bolestan strah bio bi pogrešan motiv za poslušnost Kristu. Suprotno tome, Isus je rekao Petru da će on i njegovi drugovi biti od velike koristi kao ribari ljudi. Ni mi se danas ne služimo strahom ili nekim sličnim negativnim osjećajima, kao što su krivnja ili sram, kako bismo prisilili druge da budu poslušni Kristu. Jedino poslušnost cijelom dušom koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu i Kristu raduje Jehovino srce (Matej 22:37).

10. (a) Koja je pojedinost iz Isusove zapovijedi o činjenju učenika predstavljala veliki izazov njegovim učenicima? (b) Kako su Isusovi učenici reagirali na njegovu zapovijed?

¹⁰ Drugo pitanje koje se javlja u povezanosti s Kristovom zapovijedi jest: Gdje trebamo činiti učenike? Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda.” Puno prije nego što je Isus počeo izvršavati svoju službu, ljudi iz drugih naroda bili su rado prihvaćeni ako su došli u Izrael da bi služili Jehovi (1. Kraljevima 8:41-43). Sam Isus je uglavnom propovijedao Židovima, no svojim je sljedbenicima  rekao da idu ljudima iz svih naroda. Ustvari, zona ribarenja, odnosno područje za propovijedanje, njegovih učenika bila je ograničena na malo “jezero”, to jest na Židove, ali ubrzo je trebala obuhvatiti cijelo “more” čovječanstva. Iako je ta promjena učenicima donijela nove izazove, oni su spremno poslušali Isusovu uputu. Za manje od 30 godina nakon Isusove smrti apostol Pavao mogao je napisati da se dobru vijest propovijedalo ne samo Židovima nego “svem stvorenju koje je pod nebom” (Kološanima 1:23).

11. Kako se od početka 20. stoljeća širila “zona ribarenja”?

¹¹ Slično tome, i u suvremeno se doba povećalo područje na kojem se propovijeda. Na početku 20. stoljeća “zona ribarenja” obuhvaćala je samo nekoliko zemalja. Pa ipak, tadašnji su Kristovi sljedbenici oponašali primjer kršćana iz prvog stoljeća te su revno povećavali područje na kojem su propovijedali (Rimljanima 15:20). Početkom 1930-ih učenike su činili u oko sto zemalja. Danas se “zona ribarenja” proširila, pa obuhvaća 235 zemalja (Marko 13:10).

12. O kojem izazovu govori proročanstvo iz Zaharije 8:23?

¹² Činjenje učenika u svim narodima nije izazov samo u geografskom smislu nego i u jezičnom. Jehova je preko proroka Zaharije prorekao: “U to će vrijeme deset ljudi od svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama” (Zaharija 8:23). U većem ispunjenju ovog proročanstva ‘Judejac’ predočava ostatak pomazanih kršćana, a “deset ljudi” predočava “veliko mnoštvo” * (Otkrivenje 7:9, 10; Galaćanima 6:16). To veliko mnoštvo Kristovih učenika doći će iz mnogih naroda i, kao što je Zaharija rekao, govorit će mnoge jezike. Svjedoči li novovremena povijest Božjeg naroda da je u djelu činjenja učenika obuhvaćen i taj aspekt? Da, svjedoči.

13. (a) Do koje je promjene u jezicima kojima govore došlo među Božjim današnjim narodom? (b) Kako je razred vjernog roba reagirao na sve veću potrebu za duhovnom hranom na različitim jezicima? (Uključi i okvir “Publikacije za slijepe”.)

¹³ Godine 1950. engleski je bio materinji jezik za oko 60 posto svih Jehovinih svjedoka. Godine 1980. taj broj se smanjio na oko 40 posto, a danas je za samo 20 posto njih engleski materinji jezik. Što je stoga poduzeo razred vjernog i razboritog roba? Duhovnu je hranu počeo izdavati na sve više jezika (Matej 24:45). Naprimjer, godine 1950. naša je literatura  izlazila na 90 jezika, no do danas je taj broj porastao na oko 400. Je li ta veća pažnja koju se posvetilo ljudima koji govore različitim jezicima urodila plodom? Jest! Svaki tjedan u prosjeku oko 5 000 ljudi ‘iz svih jezika’ postanu Kristovi učenici! (Otkrivenje 7:9). Taj broj i dalje raste. U nekim zemljama “mreže” su doista pune! (Luka 5:6; Ivan 21:6).

14. Kako možemo pomoći ljudima na svom području koji ne govore naš jezik? (Uključi i okvir “Znakovni jezik i činjenje učenika”.)

¹⁴ U mnogim zapadnim zemljama s dolaskom useljenika pojavio se izazov činjenja učenika među ljudima iz ‘svakog jezika’ (Otkrivenje 14:6). Kako možemo pomoći ljudima na svom području koji ne govore naš jezik? (1. Timoteju 2:4). Tako da, simbolično govoreći, koristimo odgovarajući pribor za ribolov. Tim osobama trebaš nuditi literaturu na njihovom jeziku. Ako je moguće, treba organizirati da ih posjeti Jehovin svjedok koji zna njihov jezik (Djela apostolska 22:2). To je sada lakše jer su mnogi Jehovini svjedoci naučili neki strani jezik kako bi tim osobama pomogli da postanu Kristovi učenici. Izvještaji pokazuju da to pomaganje donosi veliku radost.

15, 16. (a) Koji primjeri pokazuju kolika je radost pomagati osobama koje govore neki strani jezik? (b) O kojim pitanjima u vezi s propovijedanjem na nekom stranom jeziku možemo razmisliti?

¹⁵ Obrati pažnju na dva primjera iz Nizozemske, gdje je organizirano propovijedanje o Kraljevstvu na 34 jezika. Jedan bračni par Jehovinih svjedoka želio je činiti učenike među useljenicima koji govore poljski. Odaziv je bio tako velik da je muž odlučio manje raditi kako bi u tjednu imao još jedan slobodan dan za proučavanje Biblije sa zainteresiranim osobama. Ubrzo je taj bračni par svaki tjedan vodio više od 20 biblijskih studija. Oni su rekli: “Naša nas služba jako usrećuje.” Osobe koje čine učenike naročitu radost osjećaju  kad čuju koliko su zahvalni ljudi koji biblijske istine saznaju na svom jeziku. Naprimjer, tokom jednog sastanka na vijetnamskom, jedan ostarjeli čovjek ustao je i rekao da nešto želi kazati. Sa suzama u očima Jehovinim svjedocima je rekao: “Hvala vam što se trudite naučiti moj težak jezik. Jako sam zahvalan što sam u starosti mogao naučiti mnoge divne istine iz Biblije.”

¹⁶ Stoga nije čudo da oni koji služe u skupštinama koje djeluju na nekom stranom jeziku osjećaju veliku radost. Jedan bračni par iz Velike Britanije rekao je: “Propovijedanje na stranom jeziku jedan je od najuzbudljivijih oblika službe u kojem smo sudjelovali u ovih 40 godina koliko smo objavitelji Kraljevstva.” Možeš li učiniti neke promjene u životu kako bi sudjelovao u toj ohrabrujućoj službi? Ako još ideš u školu, možeš li naučiti neki strani jezik kako bi se pripremio za tu vrstu službe? To ti može pružiti sretan život pun blagoslova (Priče Salamunove 10:22). Zašto ne bi razgovarao o tome sa svojim roditeljima?

17. Kako možemo doprijeti do više ljudi na skupštinskom području?

¹⁷ Dakako, većina nas ima takve okolnosti da ne možemo baciti “mreže” na područja gdje ima ljudi koji govore neki strani jezik. Međutim, možda na području svoje skupštine možemo doprijeti do još više ljudi. Kako? Tako da mijenjamo svoje metode, a ne poruku. Na mnogim područjima sve veći broj ljudi živi u dobro osiguranim zgradama. Mnoge druge ne možemo pronaći kad svjedočimo od kuće do kuće. Zato možda svoje “mreže” trebamo bacati u neko drugo vrijeme i na neko drugo mjesto. Time oponašamo Isusa. On je pronašao načine kako razgovarati s ljudima na različitim mjestima (Matej 9:9; Luka 19:1-10; Ivan 4:6-15).

18. Kako se svjedočenje na različitim mjestima pokazalo djelotvornim? (Uključi i okvir “Činiti učenike na poslovnim područjima”.)

¹⁸ U nekim je dijelovima svijeta svjedočenje svagdje gdje ima ljudi važna metoda činjenja učenika. Oni koji imaju iskustva u činjenju učenika sve više svjedoče na raznim mjestima. Osim što idu u službu od kuće do kuće, objavitelji sada svjedoče na aerodromima, u raznim poslovnicama, u trgovinama, na parkiralištima, na autobusnim stanicama, na ulici, u parkovima, na plažama i drugim mjestima. Na Havajima se mnogima koji su se nedavno krstili prvi put svjedočilo baš na takvim mjestima. Ako promijenimo svoje metode, moći ćemo u potpunosti izvršiti Isusovu zapovijed da činimo učenike (1. Korinćanima 9:22, 23).

19. Koja ćemo dva dijela zapovijedi koju nam je Isus dao razmotriti u sljedećem članku?

¹⁹ Isusov zadatak da činimo učenike nije samo uključivao pojedinosti o tome zašto i gdje to činiti nego također što propovijedati te do kada. Ta dva dijela zapovijedi koju nam je Isus dao obradit ćemo u sljedećem članku.