KAD je Marionina odrasla kćerka zadobila tešku povredu mozga, Marion je učinila ono što bi i većina nas učinila. * Molila je Boga za pomoć. “Mislim da se nikada prije nisam osjećala tako bespomoćno i usamljeno”, kaže ona. Kasnije se stanje njezine kćeri pogoršalo i Marion su počele mučiti određene sumnje u vezi s Bogom. “Zašto se to događa?” znala se pitati. Nije mogla razumjeti kako ju je Bog koji je brižan i pun ljubavi mogao napustiti.

Marion nipošto nije usamljen slučaj. Mnogi ljudi u cijelome svijetu osjećaju da ih je Bog ostavio na cjedilu kad im je trebala pomoć. “Još uvijek me muči pitanje: ‘ZAŠTO, Bože?’” rekla je Lisa nakon što je njen unuk ubijen. “Nisam posve izgubila vjeru u Boga, no ona sigurno više nije ista.” Slično tome, nakon što je njena beba stradala u besmislenom tragičnom događaju, jedna je žena rekla: “Bog me ničim nije utješio. Ničim nije pokazao da mu je stalo do mene i da suosjeća sa mnom zbog onoga što se dogodilo.” Kasnije je dodala: “Neću to Bogu nikada oprostiti.”

Drugi postanu ogorčeni na Boga kada vide što se sve oko njih događa. Vide zemlje u kojima vlada siromaštvo i glad, koje se bore s problemom očajnih ratnih izbjeglica, mnogobrojne djece koja su zbog AIDS-a postala siročad i milijuna ljudi koji pate uslijed drugih bolesti. Suočeni s tim i sličnim tragičnim zbivanjima, mnogi krive Boga smatrajući ga pasivnim promatračem.

Međutim, istina je posve drugačija. Boga ne treba kriviti za probleme koji pogađaju čovječanstvo. Zapravo, postoje dobri razlozi zbog kojih možemo vjerovati da će Bog uskoro popraviti štetu nanesenu ljudskom rodu. Pozivamo te da pročitaš sljedeći članak i uvjeriš se da se Bog zaista brine za nas.