“DRAGI Noa! U Bibliji sam nekoliko puta čitala o tebi i o tome kako si izgradio arku u kojoj ste ti i tvoja obitelj preživjeli opći potop.”

Tako počinje pismo kojim je 15-godišnja djevojka Minnamaria ušla na natječaj iz pismenih sastava za učenike u dobi od 14. do 21. godine. Natjecanje su organizirali Finske pošte, Savez profesora finskog jezika i Finsko društvo književnika. Natjecatelji su trebali napisati pismo koje se temelji na nekoj knjizi. Moglo ga se nasloviti na pisca knjige ili neki lik opisan u njoj. Profesori su između radova svojih učenika izabrali više od 1 400 pisama i proslijedili ih ocjenjivačkoj komisiji. Komisija je potom izabrala najbolji rad te deset radova kojima je dodijelila drugu nagradu i deset radova koji su dobili treću nagradu. Minnamaria se obradovala kad je saznala da je njeno pismo svrstano u treću grupu.

Zašto je mlada učenica Minnamaria napisala pismo Noi, čovjeku koji je živio prije otprilike 5 000 godina? Ona kaže: “Biblija je bila prvo čega sam se sjetila. Znam dosta o biblijskim ličnostima. Toliko sam čitala o njima da mi se čini kao da su žive osobe. Nou sam izabrala zato što je njegov život bio tako uzbudljiv i drugačiji od mog.”

Pismo koje je Minnamaria uputila Noi završava sljedećim riječima: “Ti si još uvijek primjer vjere i poslušnosti. Tvoj život poticaj je svima onima koji čitaju Bibliju da u svom životu pokazuju vjeru.”

Ovo pismo jedne mlade osobe koja čita Bibliju dobro pokazuje da je Biblija uistinu “živa i vrši snažan utjecaj” na ljude — i mlade i stare (Hebrejima 4:12).