APOSTOL PETAR spominjao je Kapadociju. Svoje prvo nadahnuto pismo uputio je i “privremenim stanovnicima koji su rasijani u (...) Kapadociji” (1. Petrova 1:1). Kakva je zemlja bila Kapadocija? Zašto su njeni stanovnici živjeli u nastambama isklesanima u stijenama? Kako su došli u doticaj s kršćanstvom?

Britanac William F. Ainsworth, koji je 1840-ih bio u Kapadociji, rekao je: “Odjednom smo se izgubili u šumi kamenih čunjeva i stupova.” Neobičan krajolik ostavlja bez daha i današnje posjetitelje tog područja u Turskoj. Mnoštvo neobičnih kamenih “kipova” poput nijemih stražara čuva kapadocijske doline. Neki se poput ogromnih dimnjaka dižu 30 i više metara u zrak. Drugi nalikuju ogromnim kornetima, obeliscima ili gljivama.

Tijekom dana sunce se poigra raznim bojama i uistinu lijepo oboji te stupove! U zoru su blijedoružičasti. Tijekom dana poprime boju bjelokosti, a sunce ih na zalasku oboji smećkastom bojom. Kako je nastala ta ‘šuma kamenih čunjeva i stupova’? I zašto su ljudi počeli graditi nastambe u njima?

Kapadocija je smještena u središtu Anatolije, poluotoka koji povezuje Aziju i Europu. Ovo bi područje bilo visoravan da nije bilo dva aktivna vulkana. Prije mnogo tisućljeća snažne vulkanske erupcije prekrile su ovo područje dvjema vrstama stijena — čvrstim bazaltom i mekim tufom, bijelom stijenom koja nastaje od skrućenog vulkanskog pepela.

Kad su rijeke, kiša i vjetar počeli nagrizati meki tuf, počeli su se stvarati kanjoni. S vremenom su neke litice koje su se uzdizale iznad tih kanjona erodirale u mnoštvo kamenih stupova i tako krajolik uljepšale skulpturama kakvih nema nigdje drugdje na Zemlji. Neki su stupovi puni šupljina tako da nalikuju pčelinjem saću. Stanovnici tog područja isklesali su prostorije u tim mekim stijenama i proširivali ih kako im se obitelj povećavala. U ovim je kućama ljeti hladno, a zimi toplo.

Stanovnici kapadocijskih pećina vjerojatno bi bili izolirani da nisu živjeli na važnom području gdje se spajaju  civilizacije. Čuveni Put svile, 6 500 kilometara duga trgovačka ruta od Rimskog Carstva do Kine, prolazio je Kapadocijom. Osim trgovaca, tim su putem putovale perzijske, grčke i rimske vojske. Ti su putnici sa sobom donijeli nova vjerska učenja.

Židovi su živjeli u Kapadociji od drugog stoljeća pr. n. e. A 33. n. e. Židovi s tog područja bili su u Jeruzalemu. Otišli su tamo kako bi proslavili praznik Pentekost. Tako je nakon izlijevanja svetog duha apostol Petar imao priliku propovijedati kapadocijskim Židovima (Djela apostolska 2:1-9). Neki su očito pozitivno reagirali na vijest koju im je on prenio i svoju su novu vjeru ponijeli sa sobom. Zato se Petar u svom prvom pismu obratio kapadocijskim kršćanima.

No godine su prolazile, a na kršćane u Kapadociji počele su utjecati poganske filozofije. Trojica utjecajnih kapadocijskih crkvenih vođa iz četvrtog stoljeća čak su snažno branila nebiblijsko učenje o Trojstvu. To su bili Grgur Nazijanski, Bazilije Veliki i njegov brat Grgur iz Nise.

Bazilije Veliki zastupao je i asketski način života. Skromne kapadocijske nastambe isklesane u stijenama bile su kao stvorene za asketski život kakav je on zagovarao. Kako je zajednica pustinjaka rasla, u nekim velikim stupovima napravljene su čitave crkve. U 13. stoljeću postojalo je oko 300 crkava isklesanih u stijeni. Mnoge od njih sačuvane su do danas.

Crkve i manastiri više se ne koriste, no život ljudi koji tamo žive nije se mnogo promijenio iako su prošla stoljeća. Mnoge su pećine još uvijek nastanjene. Mnogi posjetitelji Kapadocije dive se kako su njeni domišljati stanovnici pretvorili ovu prirodnu ljepotu u praktične domove.