1, 2. (a) Kako knjiga Djela apostolska pokazuje da je Stjepan bio ‘čovjek pun vjere i svetog duha’? (b) Što dokazuje da je Stjepan bio ponizan?

STJEPAN je bio ‘čovjek pun vjere i svetog duha’. Isto tako, bio je “pun milosti i sile”. Kao jedan od Isusovih prvih učenika činio je mnoge predznake i znakove među narodom. Jednom prilikom neki su ljudi ustali da bi se prepirali s njim, “ali nisu se mogli suprotstaviti mudrosti i duhu kojim je govorio” (Djela apostolska 6:5, 8-10). Stjepan je očito marljivo proučavao Božju Riječ i vješto je branio pred židovskim vjerskim vođama svog vremena. Njegovo temeljito svjedočanstvo zapisano u 7. poglavlju Djela apostolskih potvrđuje da se gorljivo zanimao za otkrivanje Božjeg nauma.

² Za razliku od tih vjerskih vođa, koji su zbog svog položaja i znanja sebe smatrali boljima od običnih ljudi, Stjepan je bio ponizan (Matej 23:2-7; Ivan 7:49). Premda je dobro poznavao Pisma, bio je jako sretan što je dobio zadatak da ‘dijeli hranu po stolovima’ kako bi se apostoli mogli posvetiti “molitvi i službi koja pripada riječi”. Stjepan je bio cijenjen među braćom i zato je odlučeno da kao jedan od sedmorice koji imaju dobro svjedočanstvo svakodnevno dijeli hranu. On je ponizno prihvatio taj zadatak (Djela apostolska 6:1-6).

3. Koje je izvanredno očitovanje Božje nezaslužene dobrote doživio Stjepan?

³ Stjepanova poniznost, duhovnost i vjernost nisu prošle nezapaženo kod Jehove. Kad je Stjepan svjedočio nasilnom mnoštvu židovskih vođa u Sanhedrinu, njegovi su protivnici ‘vidjeli da je njegovo lice kao lice anđela’ (Djela apostolska 6:15). Izraz lica bio mu je kao u Božjeg glasnika i odražavao je mir koji dolazi od Boga slave, Jehove. Nakon što je dao odvažno svjedočanstvo članovima Sanhedrina, Stjepan je doživio zapanjujuće očitovanje Božje nezaslužene dobrote. “On je, pun svetoga duha, upro pogled u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji s desne strane Bogu” (Djela apostolska 7:55). Stjepanu je ta upečatljiva vizija bila dodatna potvrda da je Isus Božji Sin i Mesija. Ojačala je poniznog Stjepana i uvjerila ga da ima Jehovino odobravanje.

4. Kome Jehova otkriva svoju slavu?

⁴ Kao što pokazuje vizija koju je dobio Stjepan, Jehova svoju slavu i svoj naum otkriva bogobojaznim pojedincima koji su ponizni i koji cijene svoj odnos s njim. ‘Poniznosti i strahu Jehovinom plaća je bogatstvo i slava i život’, piše u Bibliji (Priče Salamunove 22:4). Stoga je neophodno da shvatimo što je prava poniznost, kako možemo razvijati tu važnu osobinu i kako nam koristi ako je pokazujemo u svim područjima života.

5, 6. (a) Što je poniznost? (b) Kako je Jehova pokazao poniznost? (c) Kako na nas treba djelovati Jehovina poniznost?

⁵ Možda neke iznenadi da je Jehova Bog, najuzvišenija i najveličanstvenija osoba u  svemiru, najveći primjer poniznosti. Kralj David Jehovi je rekao: “Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost [“poniznost”, NS] tvoja čini me velika” (Psalam 18:35). Korijen hebrejske riječi koju je David upotrijebio kad je rekao da je Jehova ponizan znači “pokloniti se”. Isti korijen kao i riječ “poniznost” imaju riječi “skromnost”, “krotkost” i “milostivost”. Dakle, Jehova je pokazao poniznost time što je bio spreman uspostaviti odnos s nesavršenim čovjekom Davidom i koristiti ga kao kralja koji će ga zastupati. Kao što pokazuje naslov 18. psalma, Jehova je štitio Davida i pomagao mu tako što ga je izbavljao “iz ruku svih neprijatelja njegovih i iz ruke Saulove”. A David je znao da kao kralj veličinu i slavu može postići jedino ako se Jehova ponizno zauzme za njega. Ta je misao pomogla Davidu da ostane ponizan.

⁶ Kako je s nama? Jehova nas je poučio istini i možda nam je dao posebne odgovornosti u svojoj organizaciji ili nas na neki način koristi kako bi izvršio svoju volju. Kako trebamo gledati na sve to? Zar ne bismo trebali pokazati poniznost? Zar ne bismo trebali biti zahvalni na Jehovinoj poniznosti i paziti da se ne uzvisujemo jer će to sigurno voditi u propast? (Priče Salamunove 16:18; 29:23).

7, 8. (a) Kako je Jehova pokazao poniznost u svom ophođenju s Manasijom? (b) U kom su nam pogledu Jehova i Manasija dali primjer u pokazivanju poniznosti?

⁷ Jehova ne samo da pokazuje veliku poniznost time što uspostavlja odnos s nesavršenim ljudima nego je i spreman pokazati milosrđe onima koji su ponizni te ih čak “podiže” i ‘uzvisuje’ (Psalam 113:4-7). Uzmimo za primjer judejskog kralja Manasiju. On je zloupotrijebio častan položaj koji je imao kao kralj kako bi unapređivao obožavanje lažnih bogova te je ‘činio vrlo mnogo zla pred Jehovom gnjeveći ga’ (2. Dnevnika 33:6). Jehova je na koncu kaznio Manasiju kada je dozvolio da ga asirski kralj svrgne s prijestolja. Dok je bio zatočen, Manasija se ‘molio Jehovi Bogu svojemu i ponizio se veoma’, pa ga je Jehova vratio na prijestolje u Jeruzalemu. Manasija je tada ‘poznao da je Jehova Bog’ (2. Dnevnika 33:11-13). Da, Jehovi se dopalo što je Manasija na kraju postao ponizan te je i on pokazao poniznost  tako što mu je oprostio i ponovno ga postavio za kralja.

⁸ Iz Jehovinog spremnog opraštanja i Manasijinog pokajničkog stava izvlačimo važnu pouku o poniznosti. Nikada ne zaboravimo da način na koji se odnosimo prema onima koji su nas možda uvrijedili i stav koji pokazujemo kad sagriješimo može utjecati na to kako će se Jehova ophoditi s nama. Ako drugima spremno opraštamo prijestupe i ponizno priznajemo svoje pogreške, možemo očekivati da i Jehova bude milosrdan prema nama (Matej 5:23, 24; 6:12).

9. Je li poniznost znak slabosti? Objasni.

⁹ Poniznost i njoj slične osobine ne treba pogrešno shvaćati kao znak slabosti ili kao sklonost da se prelazi preko onoga što je neispravno. Kao što Sveto pismo potvrđuje, Jehova je ponizan, no također pokazuje opravdan gnjev i zastrašujuću moć kad to situacija zahtijeva. Poniznost ga navodi da obraća pažnju na ponizne, odnosno da s odobravanjem gleda na njih, a da se udaljuje od ponosnih (Psalam 138:6, St). Kako Jehova obraća pažnju na svoje ponizne sluge?

10. Što Jehova otkriva poniznima, prema 1. Korinćanima 2:6-10?

¹⁰ U vrijeme i na način koje on odredi Jehova poniznima otkriva pojedinosti o ispunjenju svog nauma. Te veličanstvene pojedinosti ostaju sakrivene od onih koji se ponosno uzdaju u ljudsku mudrost ili razmišljanje i tvrdoglavo ih se drže (1. Korinćanima 2:6-10). No ponizni su dobili točno razumijevanje Jehovinog nauma, te su potaknuti hvaliti Jehovu jer još više cijene njegovu jedinstvenu slavu.

11. Kako su neki u prvom stoljeću pokazali da nisu ponizni, i do čega je to dovelo?

¹¹ U prvom su stoljeću mnogi, pa i neki koji su tvrdili da su kršćani, pokazali da nisu ponizni i spotakli su se zbog onog što im je apostol Pavao otkrio o Božjem naumu. Pavao je postao “apostol nacijama”, ali ne zbog svoje narodnosti, obrazovanja, dobi ni života ispunjenog dobrim djelima (Rimljanima 11:13). Oni koji razmišljaju tjelesno često smatraju da se po tome određuje koga će Jehova koristiti (1. Korinćanima 1:26-29; 3:1; Kološanima 2:18). Međutim, Jehova je Pavla izabrao u skladu sa svojom nezasluženom dobrotom i pravednim naumom (1. Korinćanima 15:8-10). Oni koje je Pavao opisao kao ‘nadapostole’ i drugi protivnici nisu željeli prihvatiti Pavla ni njegove dokaze iz Pisama. Nisu bili ponizni, pa nisu mogli saznati ni razumjeti veličanstven način na koji Jehova ostvaruje svoj naum. Nikada ne podcjenjujmo one koje Jehova koristi za ostvarenje svoje volje niti unaprijed stvarajmo sud o njima! (2. Korinćanima 11:4-6).

12. Kako Mojsijev primjer pokazuje da Jehova iskazuje naklonost poniznima?

¹² S druge strane, postoje mnogi biblijski primjeri koji pokazuju da je poniznim ljudima  iskazana naklonost time što su u izvjesnoj mjeri vidjeli Božju slavu. Mojsije, koji je bio ‘najkrotkiji od svih ljudi’, vidio je Božju slavu i imao je prisan odnos s njim (4. Mojsijeva 12:3). Tom poniznom čovjeku, koji je 40 godina bio obični pastir, i to vjerojatno uglavnom na Arapskom poluotoku, Stvoritelj je na mnoge načine iskazao veliku naklonost (2. Mojsijeva 6:12, 30). Jehova je odredio da Mojsije bude zastupnik preko kojeg će se on obraćati izraelskom narodu te mu je povjerio upravljanje nad njim. Razgovarao je s Bogom, a i Bog s njim. Putem jedne vizije vidio je “pojavu Jehovinu” (4. Mojsijeva 12:7, 8, NS; 2. Mojsijeva 24:10, 11). Oni koji su prihvatili tog poniznog slugu i Božjeg predstavnika također su bili blagoslovljeni. Slično tome, i mi ćemo biti blagoslovljeni ako prihvatimo i slušamo proroka većeg od Mojsija, Isusa, te ‘vjernog i razboritog roba’ kojeg je on postavio (Matej 24:45, 46; Djela apostolska 3:22).

13. Kako je Jehovina slava otkrivena poniznim pastirima u prvom stoljeću?

¹³ Kome je “zablistala Jehovina slava” kada je anđeo došao objaviti dobru vijest o rođenju ‘Spasitelja, koji je Krist, Gospodin’? Ne oholim vjerskim vođama ni utjecajnim ljudima na visokim položajima, nego poniznim pastirima koji su “boravili vani i čuvali noćne straže kod svojih stada” (Luka 2:8-11). Te se pojedince nije visoko cijenilo zbog njihovih sposobnosti i posla koji su obavljali. Pa ipak, Jehova je primijetio baš njih i odlučio ih prve obavijestiti o rođenju Mesije. Da, Jehova otkriva svoju slavu poniznim i bogobojaznim osobama.

14. Kako Bog blagoslivlja ponizne?

¹⁴ Što nas uče svi ti primjeri? Oni nam pokazuju da Jehova iskazuje naklonost poniznima te im pomaže da saznaju i razumiju njegov naum. On bira pojedince koji možda ne ispunjavaju određena ljudska očekivanja i koristi ih za objavljivanje svog veličanstvenog nauma drugima. To nas treba potaknuti da i dalje tražimo vodstvo od Jehove, u njegovoj proročanskoj Riječi i organizaciji. Možemo biti sigurni da će Jehova svojim poniznim slugama nastaviti iznositi pojedinosti o ispunjenju svog veličanstvenog nauma. Prorok Amos je rekao: “Gospodin Jehova ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima” (Amos 3:7).

15. Zašto moramo raditi na tome da ostanemo ponizni, i kako to potvrđuje primjer izraelskog kralja Saula?

¹⁵ Da bismo neprestano imali Božju naklonost, moramo ostati ponizni. To što smo sada ponizni ne znači da ćemo uvijek biti takvi. Osoba može izgubiti poniznost, postati ponosna i uzvisivati se, a to vodi do oholosti i propasti. Saul, prvi pomazani izraelski kralj, doživio je upravo to. Kad je tek izabran za kralja, bio je ‘malen u svojim očima’ (1. Samuelova 15:17). Međutim, nakon samo dvije godine vladanja postupio je oholo. Zanemario je Jehovinu uputu da prorok Samuel mora prinijeti žrtve i pronašao izgovore za to što je stvar uzeo u svoje ruke (1. Samuelova 13:1, 8-14). Bio je to prvi u nizu događaja koji su sasvim očito pokazali da nije ponizan. Zbog toga je izgubio Božji duh i naklonost, što je na koncu dovelo do sramotne smrti (1. Samuelova 15:3-19, 26; 28:6; 31:4). Iz toga izvlačimo jasnu pouku: Moramo raditi na tome da uvijek budemo ponizni i podložni, a ne uobraženi, jer u tom slučaju nećemo učiniti ništa oholo što vodi do Jehovinog neodobravanja.

16. Kako nam razmišljanje o našem odnosu s Jehovom i bližnjima pomaže da razvijamo poniznost?

 ¹⁶ Iako poniznost nije navedena među plodovima Božjeg duha, ona je bogougodna osobina koju moramo razvijati (Galaćanima 5:22, 23; Kološanima 3:10, 12). Budući da uključuje naš stav — odnosno to kako gledamo na sebe i druge — razvijanje poniznosti zahtijeva svjesno ulaganje napora. Razmišljanje o našem odnosu s Jehovom i bližnjima može nam pomoći da ostanemo ponizni. U Božjim očima svako nesavršeno tijelo nalik je zelenoj travi koja jedno vrijeme raste, a potom se osuši i uvene. Ljudi su poput običnih skakavaca u polju (Izaija 40:6, 7, 22). Ima li jedna vlat trave razloga da bude ponosna samo zato što je nešto duža od drugih vlati? Ima li skakavac razloga hvalisati se svojom vještinom samo zato što može skočiti malo dalje nego ostali? Besmisleno je uopće pomisliti na to. Stoga je apostol Pavao podsjetio svoje sukršćane: “Tko te čini različitim od drugoga? I što imaš što nisi primio? A ako si primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?” (1. Korinćanima 4:7). Razmišljanje o biblijskim recima poput tog može nam pomoći da razvijamo i pokazujemo poniznost.

17. Što je proroku Danijelu pomoglo da razvija poniznost, i što nama može pomoći u tome?

¹⁷ Bog je hebrejskog proroka Danijela smatrao ‘milim čovjekom’ jer se ‘ponizio’, odnosno bio je ponizan (Danijel 10:11, 12). Što je Danijelu pomoglo da razvije poniznost? Prije svega, potpuno se oslanjao na Jehovu, redovito mu se obraćajući u molitvi (Danijel 6:10, 11). Nadalje, Danijel je marljivo i s ispravnim motivom proučavao Božju Riječ, a to mu je pomoglo da ostane usredotočen na Božji veličanstveni naum. Isto tako, bio je spreman priznati svoje nedostatke, a ne samo nedostatke svog naroda. Također je bio istinski zainteresiran za podržavanje Božje, a ne svoje pravednosti  (Danijel 9:2, 5, 7). Možemo li učiti iz Danijelovog izvrsnog primjera te u svim područjima života razvijati i pokazivati poniznost?

18. Koju će čast imati oni koji danas pokazuju poniznost?

¹⁸ ‘Poniznosti i strahu Jehovinom plaća je bogatstvo i slava i život’, piše u Pričama Salamunovim 22:4. Da, Jehova iskazuje naklonost onima koji su ponizni, a to donosi čast i život. Psalmist Azaf umalo je prestao služiti Bogu, no Jehova je ispravio njegovo razmišljanje. Nakon toga Azaf je ponizno priznao: “Po svojoj volji vodiš me, i poslije ćeš me odvesti u slavu” (Psalam 73:24). Kako je danas? Koja čast očekuje one koji pokazuju poniznost? Osim što s Jehovom imaju povlašteni odnos koji donosi mnoge blagoslove, oni mogu s radošću iščekivati ispunjenje nadahnutih riječi kralja Davida: “Smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira.” Doista veličanstvena budućnost! (Psalam 37:11).