Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovina Riječ je živa

Pouke iz Četvrte Mojsijeve

Pouke iz Četvrte Mojsijeve

NAKON izlaska iz Egipta Izraelci su postali narod. Uskoro su imali priliku ući u Obećanu zemlju, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, morali su oko 40 godina lutati u ‘velikoj i strašnoj pustinji’ (5. Mojsijeva 8:15). Zašto? Povijesni izvještaj iz Četvrte Mojsijeve (biblijske knjige koja se naziva i Brojevi) otkriva nam što se dogodilo. U njemu se naglašava da trebamo slušati Jehovu Boga i poštivati njegove zastupnike.

Četvrta Mojsijeva, koju je Mojsije napisao u pustinji i moapskim ravnicama, obuhvaća razdoblje od 38 godina i 9 mjeseci — od 1512. pr. n. e. do 1473. pr. n. e. (4. Mojsijeva 1:1; 5. Mojsijeva 1:3). Ime Brojevi dobila je zbog dva popisa Izraelaca, koji su izvršeni u razmaku od 38 godina (poglavlja 1-4 i 26). Izvještaj se može podijeliti na tri cjeline. Prvi dio govori o događajima kod gore Sinaja. Drugi dio prikazuje što se događalo dok su Izraelci lutali pustinjom. Posljednji dio bavi se događajima u moapskim ravnicama. Dok čitaš te izvještaje, pitaj se: ‘Što mogu naučiti iz toga što se dogodilo? Govori li ova knjiga o načelima koja i meni mogu koristiti?’

KOD GORE SINAJA

 

(4. Mojsijeva 1:1–10:10)

Prvi od dva popisa izvršen je dok su Izraelci još uvijek bili u podnožju gore Sinaja. Muških članova naroda (bez Levijevog plemena) u dobi od 20 i više godina bilo je ukupno 603 550. Popis je očito napravljen u vojne svrhe. U cijelom taboru, što je uključivalo i žene, djecu te Levijevo pleme, moglo je biti i preko tri milijuna ljudi.

Nakon popisa Izraelci su dobili upute i zakone o tome u kakvoj će se formaciji kretati, o pojedinostima u vezi s dužnostima Levita i službom u šatoru za obožavanje, o karanteni, o tome što učiniti u slučaju ljubomore te o nazirejskim zavjetima. Sedmo poglavlje sadrži informacije o prilozima koje su plemenski knezovi dali za posvećenje oltara, a 9. poglavlje govori o slavljenju Pashe. Narod je također dobio upute u vezi s organiziranjem tabora kad se zaustave na nekom mjestu i kad krenu dalje.

Odgovori na biblijska pitanja:

2:1, 2 — Što su bili ‘znakovi’ oko kojih su se Izraelci trebali utaboriti u pustinji? U Bibliji se ne govori o tome što su bili ti znakovi. Međutim, na njih se nije gledalo kao na svete simbole niti su imali vjersko značenje. Ti su ‘znakovi’ imali praktičnu svrhu — pomagali su ljudima da u taboru nađu mjesto koje je za njih bilo određeno.

5:27 — U kom je smislu ženi krivoj za preljub ‘spalo bedro’? Izraz “bedro” ovdje se odnosi na reproduktivne organe (1. Mojsijeva 46:26). Dakle, kad se za te organe kaže da su ‘spali’, to ukazuje na njihovo propadanje, čime je onemogućeno začeće.

Pouke za nas:

6:1-7 Nazirejci su se morali uzdržavati od svega što se dobivalo od vinove loze te od svih opojnih pića, a to je zahtijevalo odricanje. Morali su pustiti kosu, što je bio znak njihove podložnosti Jehovi, kao što su i žene trebale biti podložne svojim muževima ili očevima. Nazirejci su morali paziti na čistoću, pa nisu prilazili mrtvom tijelu čak i kad se radilo o bliskom članu obitelji. Današnji punovremeni sluge pokazuju duh samopožrtvovnosti jer su spremni na odricanje te podložnost Jehovi i njegovom uređenju. Ponekad ih se pošalje u daleku zemlju, zbog čega im čak može biti teško ili nemoguće vratiti se kući na pogreb bliskog člana obitelji.

8:25, 26 Da bi Leviti mogli uvijek dobro obavljati svoju službu, a i zbog obzirnosti prema ostarjelima, stariji su članovi dobili zapovijed da istupe iz obavezne službe. No oni su i dalje mogli dobrovoljno pomagati drugim Levitima. Premda današnji objavitelji Kraljevstva ne istupaju iz svoje službe kao da idu u mirovinu, načelo vidljivo u ovom zakonu pruža dragocjenu pouku. Ako zbog poodmakle dobi ne može ispunjavati određene obaveze, kršćanin može prihvatiti neki oblik službe koji je unutar njegovih mogućnosti.

LUTANJE PUSTINJOM

 

(4. Mojsijeva 10:11–21:35)

Kad se nakon nekog vremena oblak iznad šatora za obožavanje podigao, Izraelci su krenuli na putovanje koje ih je nakon 38 godina i jednog ili dva mjeseca dovelo do pustinjskih ravnica u Moabu. Sigurno će ti biti zanimljivo pratiti njihovo putovanje pomoću karte na 9. stranici brošure Upoznaj “dobru zemlju”, koju su objavili Jehovini svjedoci.

Na putu za Kades, u pustinji Paranu, narod se bunio najmanje tri puta. Prvi put Jehova je poslao vatru koja je uništila neke iz naroda. Potom su Izraelci vikali tražeći mesa, pa im je Jehova dao prepelice. Mirjam i Aron žalili su se na Mojsija, zbog čega je Mirjam privremeno oboljela od gube.

Dok su bili utaboreni u Kadesu, Mojsije je u Obećanu zemlju poslao 12 uhoda koje su se vratile za 40 dana. Budući da je povjerovao negativnom izvještaju desetorice uhoda, narod je htio kamenovati Mojsija, Arona te vjerne uhode Jozuu i Kaleba. Jehova je rekao da će narod ‘udariti pomorom’, no Mojsije se zauzeo za njega, pa je Bog objavio da će narod 40 godina lutati pustinjom — dok ne umru oni koji su bili izbrojeni u prvom popisu.

Jehova je nakon toga dao dodatne propise. Zatim su se Korej i drugi pobunili protiv Mojsija i Arona. Buntovnike je uništila vatra ili ih je progutala zemlja. Sutradan je sav narod počeo gunđati protiv Mojsija i Arona. Zbog toga je Jehova poslao pošast koja je ubila 14 700 ljudi. Da bi javno pokazao koga je izabrao za prvosvećenika, Bog je prouzročio da Aronov štap propupa. Jehova je zatim postavio daljnje zakone koji se tiču dužnosti Levita i očišćenja naroda. Korištenje pepela crvene junice slikovito predočava očišćenje putem Isusove žrtve (Hebrejima 9:13, 14).

Izraelci su se vratili u Kades, gdje je Mirjam umrla. Narod se ponovo počeo žaliti na Mojsija i Arona. Razlog? Nestašica vode. Mojsije i Aron nisu proslavili Jehovino ime kad su na čudesan način narodu dali vode i zato nisu mogli ući u Obećanu zemlju. Nakon toga Izraelci su otišli iz Kadesa, a Aron je umro na gori Horu. Dok su obilazili Edom, Izraelci su klonuli duhom i počeli govoriti protiv Boga i Mojsija. Jehova je za kaznu poslao na njih otrovne zmije. Mojsije se opet zauzeo za narod, a Bog mu je nato rekao da načini zmiju od bakra i postavi je na stup. Tako su je oni koje je ugrizla zmija mogli pogledati i ozdraviti. Zmija predočava pribijanje Isusa Krista na stup za našu vječnu dobrobit (Ivan 3:14, 15). Izrael je nakon toga porazio amorejske kraljeve Sehona i Oga te osvojio njihovu zemlju.

Odgovori na biblijska pitanja:

12:1 — Zašto su se Mirjam i Aron žalili na Mojsija? Pravi razlog njihovog prigovaranja očito je bilo to što je Mirjam željela imati veći utjecaj. Kada se Mojsiju u pustinji pridružila njegova žena Sefora, Mirjam se možda uplašila da će zbog nje izgubiti svoj istaknuti položaj u taboru (2. Mojsijeva 18:1-5).

12:9-11 — Zašto je samo Mirjam kažnjena gubom? Ona se najvjerojatnije počela žaliti te je pridobila Arona na svoju stranu. Aron je pokazao ispravan stav kad je priznao da je pogriješio.

21:14, 15 — O kakvoj se knjizi ovdje govori? U Bibliji se ukazuje na razne knjige koje su biblijski pisci koristili kao izvore informacija (Jozua 10:12, 13; 1. Kraljevima 11:41; 14:19, 29). ‘Knjiga o Jehovinim ratovima’ bila je jedna takva knjiga. Sadržavala je povijesne izvještaje o ratovima Jehovinog naroda.

Pouke za nas:

11:27-29 Iz Mojsijevog izvrsnog primjera učimo kako bismo trebali reagirati kada drugi dobivaju zaduženja i odgovornosti u službi Jehovi. Mojsije nije ljubomorno težio za slavom, već je bio sretan kad su Eldad i Medad postali proroci.

12:2, 9, 10; 16:1-3, 12-14, 31-35, 41, 46-50 Jehova od svojih slugu očekuje da poštuju one kojima je dao autoritet.

14:24 Da bismo se oduprli pritiscima kojima nas svijet želi navesti na neispravno postupanje, jako je važno da razvijemo “drugi duh”, odnosno stav, način razmišljanja. Ne smijemo razmišljati kao ovaj svijet.

15:37-41 Izraelci su na haljine stavljali rese po kojima su se razlikovali od drugih naroda i one su ih trebale podsjećati da su narod izdvojen za službu Bogu i da trebaju slušati njegove zapovijedi. Zar i mi ne bismo trebali živjeti u skladu s Božjim zahtjevima i biti drugačiji od ovog svijeta?

U MOAPSKIM RAVNICAMA

 

(4. Mojsijeva 22:1–36:13)

Kad su se Izraelci utaborili u pustinjskim ravnicama Moaba, Moapce je obuzeo velik strah. Zato je moapski kralj Balak pozvao Balama da prokune Izraelce. No Jehova je primorao Balama da ih blagoslovi. Nakon toga su Moapke i Madijanke iskorištene kao mamac kojim se izraelske muškarce navelo na nemoral i idolopoklonstvo. Jehova je zbog toga pogubio 24 000 prijestupnika. Pošast je konačno prestala kada je Fines pokazao da ne dozvoljava da se itko suprotstavlja Jehovi.

Drugi popis stanovništva otkriva da od ljudi koji su izbrojeni u prvom popisu nitko nije ostao živ osim Jozue i Kaleba. Jozua je zatim imenovan za Mojsijevog nasljednika. Izraelci su dobili upute u vezi s raznim prinosima i zavjetovanjem. Osim toga, izvršili su osvetu nad Madijancima. Ruben, Gad i pola Manasijinog plemena naselili su područje istočno od rijeke Jordana. Izraelci su dobili upute o prelasku Jordana i zauzimanju zemlje. Dobili su i detaljne upute o granicama. Zemlju su trebali podijeliti ždrijebom. Levitima je dodijeljeno 48 gradova, a njih 6 trebali su biti gradovi-utočišta.

Odgovori na biblijska pitanja:

22:20-22 — Zašto se Jehova razgnjevio na Balama? Jehova je proroku Balamu rekao da ne smije prokleti Izraelce (4. Mojsijeva 22:12). Međutim, prorok je pošao s Balakovim ljudima s jasnom namjerom da prokune Izraela. Balam je htio ugoditi moapskom kralju i od njega dobiti nagradu (2. Petrova 2:15, 16; Juda 11). Čak i kad je bio prisiljen umjesto prokletstva izreći blagoslov nad Izraelcima, Balam je pokušao steći kraljevu naklonost tako što mu je predložio da žene koje obožavaju Baala zavedu izraelske muškarce (4. Mojsijeva 31:15, 16). Dakle, Bog se na Balama razgnjevio jer je taj prorok bio beskrupulozan i pohlepan.

30:6-8 — Može li kršćanin poništiti zavjet svoje supruge? Danas Jehova od svojih slugu očekuje da sami odgovaraju za svoje zavjete. Naprimjer, predanje Jehovi zapravo je osobni zavjet (Galaćanima 6:5). Suprug nema pravo opozvati ili poništiti takav zavjet. Naravno, supruga ne bi smjela davati zavjete koji se kose s Božjom Riječi ili dužnostima koje ima prema suprugu.

Pouke za nas:

25:11 Fines je zaista izvrstan primjer revnosti za Jehovu! Zar nas želja da skupštinu održimo čistom ne bi trebala potaknuti da kršćanske starješine obavijestimo ako saznamo za slučaj nemorala u skupštini?

35:9-29 Činjenica da je nenamjerni ubojica morao napustiti svoj dom i na određeno vrijeme pobjeći u grad-utočište uči nas da je život svet i da ga moramo cijeniti.

35:33 Zemlja onečišćena krvlju nedužnih može se očistiti samo krvlju onih koji su je prolili. Doista je pravedno što će Jehova uništiti zle prije nego što Zemlju pretvori u raj! (Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44).

Božja Riječ vrši snažan utjecaj

Moramo poštovati Jehovu i one koji su postavljeni na odgovorna mjesta u njegovom narodu. Četvrta Mojsijeva to posebno ističe. Iz toga učimo nešto jako važno — u skupštini treba čuvati mir i jedinstvo!

Nemili događaji o kojima govori Četvrta Mojsijeva pokazuju da oni koji zanemaruju svoju duhovnost mogu vrlo lako upasti u grijeh kao što je prigovaranje, nemoral i idolopoklonstvo. Neki primjeri i pouke iz ove biblijske knjige mogu se koristiti za govor po potrebi skupštine na Službenom sastanku Jehovinih svjedoka. Doista, “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj” u našem životu (Hebrejima 4:12).

[Slika na stranicama 24 i 25]

Čudesnim oblakom koji se dizao iznad šatora za obožavanje Jehova je određivao kad će se izraelski narod utaboriti, a kada krenuti na put

[Slike na stranici 26]

Jehova zaslužuje da ga slušamo i očekuje od nas da poštujemo njegove zastupnike