ALEXIS je petogodišnji dječak iz meksičkog grada Morelije čiji roditelji proučavaju Bibliju i idu na sastanke Jehovinih svjedoka. Na pokrajinskom sastanku kojem je prisustvovao sa svojom obitelji gledao je prezentaciju u kojoj se prikazivalo propovijedanje od kuće do kuće. Zatim se odjednom okrenuo prema ocu i upitao: “Tata, tata, a zašto ti ne ideš tako pričati ljudima?” Otac je odgovorio: “Ja sada proučavam da bih to kasnije mogao raditi.” Alexis je tada s ushićenjem rekao: “Tata, to je najbolje što možeš raditi.”

To malo dijete shvatilo je da i ono treba postupati u skladu s onim što uči o Jehovi. Budući da s njim u istoj kući žive neki rođaci njegove dobi, on se prvo pomolio Jehovi, a zatim razgovarao s njima o onome što je uz pomoć svojih roditelja naučio iz Moje knjige biblijskih priča. Iako još nije znao čitati, Alexis je jako dobro poznavao sadržaj knjige, i to preko slika na kojima su prikazani razni događaji opisani u pričama. Čak je rekao da želi propovijedati po kućama i prenositi ljudima ono što uči o Božjim naumima.

Doista, i mladi i stari mogu svoj život dovesti u sklad s onim što Jehova kao sveti Bog očekuje od njih. Na takav im se način pruža najveća čast koju čovjek može imati, a to je da ljudima svjedoče o njemu (Izaija 43:3; Matej 21:16). To je sasvim sigurno najbolje što možemo raditi.