PAVLOS, obiteljski čovjek iz južne Europe, rijetko je kod kuće sa svojom ženom i djecom — s dvije kćeri, od kojih jedna ima 13, a druga 11 godina, te sa sinom od 7 godina. Pavlos cijeli tjedan radi dvokratno jer želi zaraditi dovoljno novca kako bi ostvario svoj san. Cilj mu je da svakoj kćerki kupi stan, a sinu otvori firmu. Njegova žena Sofia za kućanstva svoje djece skuplja posteljinu, stolnjake, kuhinjske potrepštine, porculansko suđe i srebrni pribor za jelo. Kad ih se upitalo zašto rade tako naporno, jednoglasno su odgovorili: “Da pomognemo djeci!”

Poput Pavlosa i Sofije mnogi roditelji diljem svijeta daju sve od sebe kako bi se  njihova djeca što lakše osamostalila. Neki stavljaju na stranu novac koji kasnije daju djeci. Drugi se pobrinu da im djeca dobiju adekvatno obrazovanje i steknu vještine koje će im koristiti u životu. Iako većina roditelja te darove smatra izrazom ljubavi, često su pod velikim pritiskom da ispune očekivanja rodbine, prijatelja i sredine u kojoj žive. Stoga se zabrinuti roditelji s pravom pitaju: ‘Što smo dužni ostaviti svojoj djeci?’

Kršćanski roditelji trebaju brinuti za svoju djecu, i to ne samo zato što je to prirodno nego zato što to Biblija zahtijeva. Apostol Pavao je kršćanima svog vremena rekao: “Djeca ne trebaju stjecati za roditelje, nego roditelji za djecu” (2. Korinćanima 12:14). Također je rekao da je skrb za djecu važna dužnost roditelja. Napisao je: “Zaista, ako se tko ne brine za one koji su njegovi, a posebno za svoje ukućane, odrekao se vjere i gori je od onoga koji nema vjere” (1. Timoteju 5:8). Brojni biblijski izvještaji pokazuju da je pitanje nasljedstva bilo važno među Božjim slugama u biblijsko vrijeme (Ruta 2:19, 20; 3:9-13; 4:1-22; Job 42:15).

Međutim, ponekad roditelji postanu pretjerano zaokupljeni stjecanjem velikog nasljedstva za svoju djecu. Zašto? Manolis, otac koji se preselio iz južne Europe u Sjedinjene Države, navodi jedan od razloga: “Roditelji koji su doživjeli razaranje Drugog svjetskog rata, glad i siromaštvo svojoj djeci žele pružiti bolju budućnost.” On dodaje: “Zbog pretjeranog osjećaja  odgovornosti i želje da svojoj djeci pruže što bolji život, roditelji ponekad naškode sebi.” Doista, neki roditelji lišavaju sebe osnovnih životnih potrepština ili čine prevelika odricanja samo da bi što više uštedjeli za svoju djecu. No je li mudro da roditelji tako postupaju?

Kralj Salamun iz drevnog Izraela upozorio je na nešto što se može desiti kad se drugome ostavlja nasljedstvo. Napisao je: “I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer ću ga ostaviti čovjeku koji će nastati nakon mene. I tko zna hoće li biti mudar ili lud? i opet će biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je ispraznost. (...) Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je ispraznost i veliko zlo” (Propovjednik 2:18-21).

Kao što Salamun kaže, oni koji dobiju nasljedstvo možda ne cijene njegovu punu vrijednost jer nisu morali naporno raditi da bi ga stekli. Tako nasljednici mogu nerazumno postupati s onim što su roditelji s mukom stjecali za njih. Možda čak protrate tu teško stečenu imovinu (Luka 15:11-16). To bi bila prava “ispraznost i veliko zlo”!

Roditelji trebaju razmisliti o još nečemu. U kulturama u kojima se jako drži do nasljedstva i darivanja prilikom vjenčanja, djeca mogu postati pohlepna, tražiti imovinu ili miraz veći nego što roditelji mogu priuštiti. “Teško ocu koji ima dvije ili tri kćeri”, šali se Loukas, otac iz Grčke. On kaže: “Kćeri mogu uspoređivati ono što će im njihov otac dati s onim što drugi roditelji ‘velikodušno’ zgrću za svoju djecu. Možda kažu kako imaju slabe šanse da se udaju jer im miraz nije dovoljno velik.”

Manolis, kojeg smo ranije spomenuli, kaže: “Mladić može otezati sa ženidbom dok mu otac buduće mladenke ne obeća dati nešto, obično nekretninu ili veću svotu novca. To može postati neka vrsta ucjene.”

Biblija kaže da se trebamo kloniti svih oblika pohlepe. Salamun je napisao: “Nasljedstvo koje se od početka pohlepom stječe na kraju nije blagoslovljeno” (Priče Salamunove 20:21, NS). Apostol Pavao naglasio  je: “Ljubav prema novcu korijen [je] svih vrsta štetnih stvari” (1. Timoteju 6:10; Efežanima 5:5).

Istina, nasljedstvo ima svoju vrijednost, no mudrost je daleko vrednija od bilo koje imovine. Kralj Salamun je napisao: “Dobra je mudrost s imanjem, i korisna (...). Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tim što daje život onome tko je ima” (Propovjednik 7:11, 12; Priče Salamunove 2:7; 3:21). Premda novac pruža određenu zaštitu, omogućujući onome tko ga ima da kupi što treba, ipak ga se može izgubiti. S druge strane, mudrost — primjena znanja u rješavanju problema ili ostvarivanju određenih ciljeva — može spriječiti osobu da se izlaže nerazumnim rizicima. Kad se mudrost temelji na ispravnom strahu pred Bogom, može joj pomoći da dobije vječni život u Božjem novom svijetu koji će uskoro doći, a to je doista dragocjeno nasljedstvo! (2. Petrova 3:13).

Kršćanski roditelji pokazuju takvu mudrost kad sebi i svojoj djeci postavljaju ispravne prioritete (Filipljanima 1:10). Stjecanje materijalnih stvari koje ostaju djeci ne bi smjelo postati važnije od duhovnih stvari. Isus je potaknuo svoje sljedbenike: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:33). Roditelji koji postavljaju duhovne ciljeve svojoj kršćanskoj obitelji mogu očekivati da budu bogato nagrađeni. Mudri kralj Salamun napisao je: “Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja” (Priče Salamunove 23:24, 25).

Izraelcima iz drevnog doba nasljedstvo je bilo jako važno (1. Kraljevima 21:2-6). Međutim, Jehova ih je savjetovao: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7). Slično tome, kršćanskim je roditeljima rečeno: ‘Odgajajte djecu u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja’ (Efežanima 6:4).

Roditelji koji shvaćaju koliko su duhovne stvari važne znaju da briga za ukućane uključuje pružanje biblijske pouke. Andreas, otac troje djece, kaže: “Ako djeca nauče primjenjivati Božja načela u životu, imaju dobar temelj za sretnu budućnost.” Takvo im nasljeđe ujedno pomaže da uspostave i razvijaju blizak odnos sa svojim Stvoriteljem (1. Timoteju 6:19).

Jesi li razmišljao o tome da svojoj djeci u duhovnom pogledu osiguraš dobru budućnost? Naprimjer, što roditelji mogu učiniti ako im je dijete u punovremenoj službi? Iako punovremeni sluga ne traži niti očekuje financijsku pomoć, roditelji puni ljubavi mogu odlučiti ‘dijeliti s njim u skladu s njegovim potrebama’ kako bi mu pomogli da ostane u punovremenoj službi (Rimljanima 12:13; 1. Samuelova 2:18, 19; Filipljanima 4:14-18). Takva će podrška sigurno radovati Jehovu.

Što su onda roditelji dužni ostaviti svojoj djeci? Osim što se trebaju brinuti za njihove materijalne potrebe, kršćanski roditelji pobrinut će se da njihova djeca dobiju bogato duhovno nasljeđe od kojeg će vječno imati korist. Na taj će se način ispuniti riječi iz Psalma 37:18 (St): “Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova.”