Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
“Zaboravljene žrtve” ipak nisu zaboravljene
POČETKOM 2001. Haykaz, 15-godišnji Jehovin svjedok, posjetio je izložbu održanu u švicarskom gradu Bernu koja je imala naziv “Zaboravljene žrtve”, a govorila je o proganjanju Jehovinih svjedoka tokom nacizma. Kad se vratio s izložbe, Haykaz je rekao: “Već sam prije čuo za patnje Jehovinih svjedoka i kako su nacisti nečovječno postupali s njima, ali to je prvi put da sam vidio originalne dokumente i fotografije iz tog vremena. Ono što sam vidio na izložbi te izvještaji očevidaca i komentari povjesničara ostavili su na mene dubok dojam.”
Kad je Haykaz nakon nekog vremena dobio zadatak da napiše referat i iznese ga pred razredom, izabrao je temu: “Jehovini svjedoci — zaboravljene žrtve nacizma.” Učitelj se složio da je tema dobra, ali je rekao Haykazu da kao izvore treba koristiti i svjetovnu literaturu. Haykaz je na to rado pristao. “Napisao sam kratak sažetak nekih knjiga o Jehovinim svjedocima za vrijeme nacizma. Također sam opisao kako se mene dojmila izložba ‘Zaboravljene žrtve’. U svoj referat od 43 stranice uključio sam i ilustracije te fotografije.”
U studenom 2002. Haykaz je iznio referat pred učenicima, učiteljima, članovima obitelji i prijateljima. Nakon toga uslijedio je dio s pitanjima i odgovorima, što mu je dalo priliku da objasni svoja biblijski utemeljena vjerovanja. Kad je jedna djevojka upitala zašto je odabrao tu temu, Haykaz je objasnio da mnoge povijesne knjige ne spominju Jehovine svjedoke, pa je zato htio da ljudi saznaju kako su hrabro oni branili svoju kršćansku vjeru. Što je bilo nakon njegove prezentacije?
“Učenici su bili zadivljeni”, kaže Haykaz. “Nisu znali da se Jehovine svjedoke kao grupu okrutno proganjalo. Osim toga, mnogi od njih nisu znali da su Jehovini svjedoci u nacističkim koncentracionim logorima morali nositi posebnu oznaku — ljubičasti trokut.”
Nakon prezentacije Haykaz je imao više prilika pričati s učenicima i razgovarati o biblijskom stavu Jehovinih svjedoka o transfuziji krvi, alkoholu i moralu. “Nitko me nije ismijavao niti mi se rugao”, kaže on. Osim toga, njegov se referat sada čuva u školskoj knjižnici. To će pomoći da hrabrost Jehovinih svjedoka ne bude zaboravljena.