“SADRŽI vrijedne umjetnine iz mnogih nestalih civilizacija, (...) minijature i crteže iznimne ljepote.” Tako je bivši kustos R. J. Hayes ukratko opisao Knjižnicu “Chester Beatty” u Dublinu (Irska). Ona sadrži ogromnu zbirku vrlo vrijednih antikviteta, prekrasnih umjetnina te rijetkih knjiga i rukopisa gotovo neprocjenjive vrijednosti. Tko je bio Chester Beatty? Kakvo je blago sakupio?

Alfred Chester Beatty rođen je 1875. u New Yorku, a preci su mu bili iz Škotske, Irske i Engleske. S 32 godine stekao je veliko bogatstvo radeći kao rudarski inženjer i savjetnik. Tim je bogatstvom cijeloga života prikupljao predmete iznimne ljepote i kvalitete. Beatty je umro 1968. u dobi od 92 godine, a svoju je zbirku ostavio Irskoj.

Beattyeva je zbirka ogromna i raznovrsna. Odjednom je izloženo samo oko jedan posto eksponata. Sakupio je rijetke i dragocjene predmete iz različitih razdoblja i kultura od prije nekoliko tisuća godina — predmete iz srednjovjekovne i renesansne Europe te brojnih azijskih i afričkih zemalja. Spomenimo, naprimjer, njegovu kolekciju prekrasnih japanskih drvoreza koju se smatra jednom od najcjenjenijih na svijetu.

Premda nije riječ o umjetničkim djelima, zanimljiva je i kolekcija od preko stotinu babilonskih i sumeranskih glinenih pločica pisanih drevnim klinastim pismom. Ljudi koji su prije više od 4 000 godina živjeli u Mezopotamiji detaljno su opisivali svoj život na pločicama od svježe gline koje se kasnije peklo. Mnoge od tih pločica sačuvane su sve do danas i pružaju nam nepobitan dokaz o starosti ljudske pismenosti.

Chester Beatty je po svemu sudeći bio očaran umijećem izrade knjiga koje su prava umjetnička djela. Sakupio je na tisuće vjerskih i drugih knjiga, uključujući i primjerke predivno ukrašenih Kur’ana. Beatty je, prema riječima jednog pisca, bio “očaran skladnim proporcijama arapskih slova (...) i ljepotom boja kaligrafskog rukopisa ukrašenog zlatnim i srebrnim listićima te nekim mineralima živih boja”.

Žad je zadivio Chestera Beattya koliko i neke kineske careve u prošlosti. Kineski su carevi smatrali da je obrađeni žad dragocjeniji od svih drugih minerala, čak mnogo vredniji od zlata. Stoga su zaposlili vješte majstore da od komada žada izrađuju glatke, tanke listove. Nadareni umjetnici ispunjavali su listove od žada skladnim krasopisnim slovima i slikama koje su urezivali u zlatu, stvarajući tako knjige iznimne ljepote, neke od najljepših koje postoje. Beattyeva kolekcija knjiga od žada cijenjena je diljem svijeta.

Onima koji cijene Bibliju najdragocjenija je Beattyeva velika kolekcija drevnih i srednjovjekovnih biblijskih rukopisa. Prekrasno iluminirani  rukopisi djelo su strpljivih i vještih prepisivača. Tiskane knjige svjedoče o umijeću i stručnosti prvih knjigoveža i tiskara. Spomenimo naprimjer Antona Kobergera, suvremenika Johannesa Gutenberga, koji je 1479. u Nürnbergu tiskao Bibliu Latinu, a smatra ga se “jednim od najistaknutijih i najproduktivnijih prvih tiskara”.

Istaknuti eksponat Knjižnice “Chester Beatty” pergament je teologa Efrema Sirijskog, koji datira s početka četvrtog stoljeća. Efrem je dosta citirao iz Tacijanovog Diatessarona iz drugog stoljeća. Tacijan je u tom djelu povezao izvještaje iz četiri Evanđelja o životu Isusa Krista u jednu cjelinu. Kasnije su razni pisci napisali komentare Diatessarona, no nije sačuvan nijedan primjerak tog djela. Neki izučavatelji iz 19. stoljeća čak su sumnjali da je to djelo ikad napisano. Međutim, 1956. godine Beatty je pronašao Efremov komentar Tacijanovog Diatessarona — čime je pružen još jedan dokaz autentičnosti i istinitosti Biblije.

Beatty je sakupio i ogroman broj vjerskih i drugih papirusa. Preko 50 papirusa potječe iz vremena prije četvrtog stoljeća n. e. Neki od njih pronađeni su na ogromnim hrpama papirusa — zapravo na smetlištu papirusa — koje su stoljećima stajale neotkrivene u egipatskoj pustinji. Mnoge papiruse prodavalo se u fragmentima. Trgovci su dolazili s kutijama punim fragmenata papirusa. “Kupci bi iz kutije jednostavno izvukli najveći fragment koji je imao najviše teksta”, kaže Charles Horton, kustos izložbe Kolekcije Zapada u Knjižnici “Chester Beatty”.

Horton kaže da su Beattyevo “najznačajnije otkriće” vrlo vrijedni biblijski rukopisi, koji spadaju “među najranije poznate prijepise kršćanskog Starog i Novog zavjeta”. Trgovci koji su znali koliko ti rukopisi vrijede možda bi ih iskidali kako bi fragmente mogli prodati većem broju kupaca. Međutim, Beatty je kupio većinu pronađenih rukopisa. Koliko su značajni ti rukopisi? Sir Frederic Kenyon smatra da je njihov pronalazak “daleko najznačajniji” nakon Tischendorfovog pronalaska Sinajskog kodeksa 1844. godine.

Ovi rukopisi datiraju iz vremena između drugog i četvrtog stoljeća n. e. Što se tiče Hebrejskih pisama, dva su rukopisa prijepisi knjige Postanka iz grčke Septuaginte. Oni su prema mišljenju Kenyona naročito vrijedni “jer knjiga [Postanka] gotovo u cijelosti nedostaje u Vatikanskom i Sinajskom” pergamentnom kodeksu iz četvrtog stoljeća. Tri kodeksa sadrže knjige iz Kršćanskih grčkih pisama. Jedan kodeks sadrži gotovo cijela četiri Evanđelja i dobar dio knjige Djela apostolska. Drugi kodeks, s dodatnim stranicama koje je Beatty kasnije nabavio, sadrži gotovo potpuni prijepis poslanica apostola Pavla, uključujući i poslanicu Hebrejima. Treći kodeks sadrži otprilike trećinu knjige Otkrivenje. Kenyon smatra da su pronađeni rukopisi “snažno poduprli već ionako čvrsto utemeljenu pouzdanost Novog zavjeta koji imamo”.

 Biblijski rukopisi koje je sakupio Chester Beatty pokazuju da su kršćani dosta rano, možda već potkraj prvog stoljeća n. e., počeli koristiti kodeks, odnosno knjigu s uvezanim listovima, umjesto svitaka koji su bili nespretni za rukovanje. Ti rukopisi također pokazuju da su prepisivači u nedostatku materijala za pisanje znali ponovno iskoristiti stare listove papirusa. Tako je, naprimjer, jedan koptski rukopis koji sadrži dio Ivanovog Evanđelja napisan “izgleda u grčkoj školskoj vježbenici za matematiku”.

Pronađeni rukopisi ne izgledaju posebno lijepo, no vrijednost im je vrlo velika. Oni su vidljiva, opipljiva veza s počecima kršćanstva. “Zahvaljujući tome vlastitim očima možete vidjeti kakve su knjige koristile neke prve kršćanske zajednice — knjige koje su im bile itekako dragocjene”, kaže Charles Horton (Priče Salamunove 2:4, 5). Budete li jednom imali prilike razgledati blago Knjižnice “Chester Beatty”, sigurno nećete biti razočarani.