DAMASK je u prvom stoljeću naše ere bio napredan grad. Okružen voćnjacima, bio je poput oaze za karavane koje su pristizale s istoka. Nedugo nakon smrti Isusa Krista u Damasku je postojala kršćanska skupština. Među njenim članovima bili su Židovi koji su vjerojatno postali Isusovi sljedbenici u Jeruzalemu tokom praznika Pentekosta 33. n. e. (Djela apostolska 2:5, 41). Moguće je da su se neki učenici iz Judeje preselili u Damask kad je nakon kamenovanja Stjepana počelo progonstvo (Djela apostolska 8:1).

Po svoj prilici tijekom 34. n. e. kršćanin iz Damaska imenom Ananija dobio je neobičan zadatak. Gospodin mu je rekao: “Ustani, idi u ulicu koja se zove Ravna, i u Judinoj kući potraži čovjeka po imenu Savao, iz Tarza. Jer on se upravo moli” (Djela apostolska 9:11).

Ulica koja se zove Ravna bila je dugačka oko 1,5 kilometara i protezala se kroz centar Damaska. Na temelju ovdje prikazane gravure iz 19. stoljeća možemo otprilike zamisliti kako je ta ulica izgledala u drevno doba. Zbog načina na koji je izgrađena lako je moguće da Ananija nije mogao otprve naći Judinu kuću. Međutim, našao ju je, a zahvaljujući njegovom posjetu Savao je postao apostol Pavao, revni objavitelj dobre vijesti (Djela apostolska 9:12-19).

Isus je poslao svoje učenike i rekao im da ‘potraže one koji su dostojni’ dobre vijesti (Matej 10:11). Ananija je morao doslovno tražiti Savla. Poput Ananije, Jehovini svjedoci rado traže dostojne i sretni su kad ljudi prihvate dobru vijest o Kraljevstvu. Kad nađu dostojne, znaju da se sav njihov trud isplatio (1. Korinćanima 15:58).